Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-744/17 (S.D., L.F., T. Š. i R. V.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-744/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-744/17, rješavajući apelacije Salko Delić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
S. D. protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTP 0101495 16 od 30. decembra 2016. godine;
L. F. protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 038908 16 Kž 3 od 23. maja 2016. godine;
Tomo Šimić protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj T03 0 KTK 00214312 od 26. septembra 2014. godine i Rahmo Vukalić protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 1 KTP 0005095 16 od 26. januara 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-744/17
1. S. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 24. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T09 0 KTP 0101495 16 od 30. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom obavijesti Tužilaštva broj T09 0 KTP 0101495 16 od 30. decembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Tužilaštvu o nesprovođenju istrage broj T09 0 KTA 0101495 16 od 24. novembra 2016. godine protiv Privrednog društva Widex slušni aparati d.o.o. Sarajevo zbog krivičnog djela iz čl. 229., 253., 383. i 387. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
2. AP 884/17
2. L.F. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Rijeke, koju zastupa Marijan Ivanović, advokat iz Orašja, podnijela je 7. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 038908 16 Kž 3 od 23. maja 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom Presudom Kantonalnog suda broj 25 0 K 038908 16 Kž 3 od 23. maja 2016. godine djelimično je uvažena žalba J.R. i preinačena Presuda Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 038908 16 K 3 od 16. marta 2016. godine tako što je kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci zbog krivičnog djela teško krivično djelo protiv bezbjednosti saobraćaja iz člana 336. stav 4. u vezi sa članom 332. stav 3 Krivičnog zakona koja je izrečena J.R., zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 13.327,00 KM.
3. AP-1354/17
3. Tomo Šimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Goran Jezdić i Vlado Matuzović iz Tuzle, podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T03 0 KTK 00214312 od 26. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom obavijesti Tužilaštva broj T03 0 KTK 00214312 od 26. septembra 2014. godine apelant je obaviješten da je povodom njegove prijave protiv H.M., M.P., E.O., M.H., K.T., N.P., E.O., N.P., F.D. zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383 stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a H.M. i za sticaj sa krivičnim djelom zaključenje štetnog ugovora iz člana 25. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine donesena Naredba o obustavljanju istrage protiv prijavljenih lica, jer učinjeno djelo nije krivično djelo.
4. AP-1774/17
4. Rahmo Vukalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Mirsad Bajramović, advokat iz Prijedora, podnio je 8. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T13 1 KTP 0005095 16 od 26. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenim Rješenjem Tužilaštva broj T13 1 KTP 0005095 16 od 26. januara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Tužilaštva o obustavljanju istrage broj T13 1 KT 0005095 16 od 6. septembra 2016. godine protiv I.V. zbog krivičnog djela iz člana 249. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i krivičnog djela samovlašće iz člana 397. Krivičnog zakona Republike Srpske.
Apelacioni navodi
5. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili na povredu prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili kršenje odredbi člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U svim navedenim predmetima apelanti se pozivaju na povredu prava na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se, u pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama nadležnih organa povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećih lica, te da se apelanti ne žali na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U pogledu navoda o povredi prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (u predmetu broj AP 884/17) Ustavni sud ukazuje da s obzirom da su apelantičini navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa tim pravom ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman