Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1376/17 (D. V.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1376/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-1376/17, rješavajući apelacije Drage Vukovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Drago Vuković protiv:
- Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075606 17 Gž od 22. marta 2017. godine,
- Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075745 17 Gž od 22. marta 2017. godine,
- Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075593 17 Gž od 22. marta 2017. godine,
- Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075760 17 Gž od 20. marta 2017. godine,
- Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075609 16 Gž od 22. marta 2017. godine i
- Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075764 16 Gž od 10. februara 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-1376/17
1. Drago Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 10. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 I 075606 17 Gž od 22. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik) i obustavljeno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. AP-1377/17
2. Apelant kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 10. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075745 17 Gž od 22. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba izvršenika i obustavljeno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
AP-1378/17
3. Apelant kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 10. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075593 17 Gž od 22. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba izvršenika i obustavljeno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
AP-1379/17
4. Apelant kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 10. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075760 17 Gž od 20. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba izvršenika i obustavljeno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
AP-1380/17
5. Apelant kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 10. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075609 16 Gž od 22. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor i rješenje o izvršenju, kojim je određeno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, u tom dijelu obustavljeno. AP-1381/17
6. Apelant kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 10. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075764 16 Gž od 10. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen apelantov prijedlog za izvršenje u dijelu u kojem je tražio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija broj AP-1376/17, AP-1377/17, AP-1378/17, AP-1379/17, AP-1380/17 i AP- 1381/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1376/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata. Činjenice u predmetima br. AP-1376/17, AP-1377/17 i AP-1378/17
8. U obrazloženjima osporenih odluka je navedeno, između ostalog, da je odredbama člana 117.a stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da predmet izvršenja ne mogu biti stalna sredstva za rad Kantona, te da Zakon o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine u članu 33. propisuju da Računovodstveni standardi financijskog izvještavanja obuhvataju Međunarodne računovodstvene standarde - MRS. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da domaći propis obavezuje na primjenu navedenih Međunarodnih standarda. Kantonalni sud je naveo da Međunarodni računovodstveni standard broj 16 nosi naziv „Nekretnine, postrojenja i oprema“, a da je tačkom 6. propisano da su nekretnine, postrojenja i oprema materijalne stavke koje subjekt posjeduje za korištenje u proizvodnji i isporuci dobara ili usluga ili za administrativne svrhe. Kantonalni sud je zaključio da Međunarodni računovodstveni standard broj 16, čija je primjena obavezna, propisuje da je i oprema stalno sredstvo koje subjektima koristi za pružanje usluga ili za administrativne svrhe. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da Pravilnik o računovodstvenom proračunu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravilnik) odredbama člana 2. propisuje da se odredbe toga Pravilnika odnose i na proračune kantona, da je članom 11. Pravilnika propisano da su „stalna sredstva sve stvari" i prava. Isto tako, Kantonalni sud je ukazao da je sastavni dio Pravilnika i Analitički kontni plan za proračun i proračunske korisnike koji u koloni „Klasa 0" propisuje „Stalna sredstva“ među kojima se konkretno navode stvari i to: uredska oprema, namještaj, kompjuterska oprema, oprema za prenos podataka, uredski strojevi, klima uređaji itd. S obzirom da je članom 117.a stav 1. Zakona o izvršnom postupku izričito propisano da stalna sredstva za rad kantona ne mogu biti predmet izvršenja, a po Pravilniku „stalna sredstva su sve stvari“, Kantonalni sud je zaključio da pokretne stvari izvršenika koje su stalna sredstva ne mogu biti predmet izvršenja. Kantonalni sud je naglasio da u apelantovim prijedlozima za izvršenje nisu navedene konkretne pokretne stvari kao predmet izvršenja jer to apelant nije ni obavezan, pa se ukazuje nužnim da se popisuju sve ili većina pokretnih stvari izvršenika da bi sud procijenio da li je moguće izvršenje na njima, a što je gotovo neizvodivo s obzirom na obim pokretnih stvari u posjedu izvršenika. Shodno tome, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 8. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta izvršenja ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja. Imajući u vidu da je izvršenik pravno lice koje ima otvoren depozitni račun sa raspoloživim sredstvima za izvršenje, Kantonalni sud je ukazao da bi se predmetna izvršenja najefikasnije ostvarila na sredstvima sa računa izvršenika, a ne izvršenjem na pokretnim stvarima, iz kog razloga nije bilo potrebe odrediti izvršenje i na pokretnim stvarima. Najzad, Kantonalni sud je istakao da apelant može predložiti izvršenje i na pokretnim stvarima (koje nisu stalno sredstvo izvršenika), ukoliko izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika nije moguće provesti. Činjenice u predmetima broj AP-1379/17, AP-1380/17 i AP-1381/17
9. U obrazloženjima osporenih odluka je navedeno, između ostalog, da je odredbama člana 33. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano da računovodstveni standardi finansijskog izvještavanja obuhvataju Međunarodne računovodstvene standarde - MRS. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da Međunarodni računovodstveni standard pod brojem 16 koji nosi naziv “Nekretnine, postrojenja i oprema“ podrazumijeva stalna sredstva subjekata, dok je tačkom 6. koja normira značenje izraza u tom standardu propisano da su – a) nekretnine, postrojenja i oprema materijalne stavke koje subjekt posjeduje za korištenje u proizvodnji i isporuci dobara ili usluga ili za administrativne svrhe; b) materijalne stavke koje se očekuju koristiti duže od jednog obračunskog perioda. Shodno navedenom, Kantonalni sud je istakao da Međunarodni računovodstveni standard 16 propisuje da su postrojenja i oprema, koje subjektima koriste za pružanje usluga ili za administrativne svrhe u periodu dužem od jedne godine, stalna sredstva tog subjekta. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je prema Pravilniku o knjigovodstvu proračuna u Federaciji Bosne i Hercegovine članom 15 propisano: na kontima klase 0 - stalna sredstva evidentiraju se sve stvari, prava i razgraničenja koja pojedinačno ostaju u cjelosti ili djelimično u istom obliku najmanje godinu dana. Imajući u vidu da je odredbom člana 117.a stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da stalna sredstva za rad kantona ne mogu biti predmet izvršenja, Kantonalni sud je naveo da pokretne stvari koje spadaju u postrojenja i opremu ne mogu biti predmet izvršenja.
Apelacioni navodi
10. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio Kantonalni sud pogrešno i proizvoljno primijenio odredbe Zakona o izvršnom postupku.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je već ranije u odlukama br. AP 4836/16 i AP 4851/16 razmatrao slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 4836/16 i AP 4851/16 od 11. januara 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman