Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-815/17 (J.Ž.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Materijalna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-815/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-815/17, rješavajući apelaciju J. Ž., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio J. Ž.
protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 041090 13 Rev od 24. novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. J. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Bekir Ferizović, advokat iz Travnika, podnio je 2. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 041090 13 Rev od 24. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 041090 12 Gž od 15. maja 2013. godine kojom je odbijena apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 041090 10 P od 29. februara 2012. godine. Presudom Općinskog suda u Travniku odbijeni su apelantovi tužbeni zahtjevi kojima je tražio da se obaveže tuženi („Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo, Podružnica Zenica) da mu na ime naknade materijalne štete za troškove prevoza oštećenog vozila, na ime oštećenja vozila marke „Opel Astra“ i na ime naknade nematerijalne štete za umanjenje životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha isplati određene novčane iznose.
2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da su nižestepeni sudovi utvrdili da je 8. septembra 2008. godine došlo do saobraćajne nezgode u kojoj je učestvovalo vozilo marke „Mercedes“ koje je osigurano kod tuženog i vozilo „Opel Astra“ kojim je upravljao apelant. Takođe je navedeno da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke Mate Jozaka utvrđeno da je do saobraćajne nezgode došlo na način da je vozilo kojim je upravljao apelant preticalo vozilo marke „Mercedes“ u momentu kada je to vozilo skretalo ulijevo, kao i da se saobraćajna nezgoda desila u naseljenom mjestu gdje je ograničenje brzine kretanja vozila 60 km/h, da se vozilo „Mercedes“ kretalo brzinom od 34,3 km/h, a vozilo kojim je upravljao apelant brzinom od 78,3 km/h. Isto tako je navedeno da je na osnovu medicinskog vještačenja utvrđeno da je apelant u momentu nezgode imao 0,8 promila alkohola u krvi (laki stepen opitosti) koja nije kod apelanta izazvala motoričke disfunkcije, ali su se kod njega javile psihičke izmjene tipa lažne sigurnosti, porasta samopouzdanja i gubitka straha. Pored toga je navedeno da je apelant radnju kočenja preduzeo nešto kasnije nakon stupanja vozila „Mercedes“ na lijevu saobraćajnu traku, a nakon uočavanja namjere skretanja ulijevo. Vrhovni sud je naveo da je protiv učesnika predmetne nezgode vođen prekršajni postupak pred Općinskim sudom u Travniku zbog prekršaja iz člana 36. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima, te da je Rješenjem Općinskog suda u Travniku od 18. maja 2010. godine apelant oglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom, dok je u odnosu na vozača vozila „Mercedes“ obustavljen postupak.
3. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da se apelantovi prigovori, koji su usmjereni na povrede odredaba člana 147 - 151. Zakona o parničnom postupku, da je odluka zasnovana na nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke Zubejde Destanović, koji nalaz je dat u prekršajnom postupku (u predmetnom postupku nije saslušan navedeni vještak, niti je određen kao vještak), kao i da u cjelosti nije cijenjen nalaz vještaka saobraćajne struke Mate Jozaka (na prijedlog stranaka dao nalaz i mišljenje u predmetnoj pravnoj stvari), odnose na povrede postupka učinjene pred prvostepenim sudom. Naime, Vrhovni sud je ukazao da su navedeni prigovori cijenjeni od strane drugostepenog suda (u obrazloženju drugostepene presude je navedeno da je prvostepeni sud iz svih izvedenih dokaza utvrdio uzrok saobraćajne nezgode), koje razloge prihvata i Vrhovni sud. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da apelant tokom postupka nije dokazao da je do štetnog događaja došlo zbog propusta osiguranika tuženog, već isključivo propustima apelanta, koji je upravljao vozilom protivno odredbama Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, pa je stoga odgovoran za štetu koju je sam prouzrokovao.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da sudovi nisu cijenili nalaz vještaka Mate Jozaka kojim je utvrđeno ko je kriv za saobraćajnu nezgodu, dok su odluke zasnovane na nalazu vještaka Zubejde Destanović, čiji nalaz je sačinjen za potrebe prekršajnog postupka.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi, u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, pa tako i u odnosu na apelantove navode u vezi nalaza i mišljenja vještaka Mate Jozaka i Zubejde Destanović, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman