Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4109/14 (E. A.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Dokazni postupak
- Dokaz
- In dubio pro reo
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4109/14
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4109/14, rješavajući apelaciju Emira Alića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Emira Alića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 183022 14 Kž od 17. aprila 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 183022 11 K od 27. decembra 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Emir Alić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Alen Nakić, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 183022 14 Kž od 17. aprila 2014. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 183022 11 K od 27. decembra 2013. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 10. novembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. novembra 2016. godine, Općinski sud 21. novembra 2016. godine, a Kantonalno tužilaštvo 22. novembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 183022 11 K od 27. decembra 2013. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela izazivanje opće opasnosti iz člana 323. stav
1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), te mu je primjenom odredbe člana 62. KZFBiH, u vezi sa odredbama čl. 42. i 49. istog zakona, izrečena uvjetna osuda kojom mu je za navedeno krivično djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i istovremeno je određeno da se ona neće izvršiti ukoliko apelant za vrijeme od jedne godine od pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Na osnovu odredbe člana 78. KZFBiH, apelantu je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, pištolja bliže opisanog u izreci presude, kao predmeta koji je upotrijebljen u izvršenju krivičnog djela. Na osnovu člana 202. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), apelant je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, te je određeno da oni padaju na teret budžetskih sredstava suda.
6. Iz obrazloženja presude proizlazi da je ocjenom svih provedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj povezanosti Općinski sud nesporno utvrdio da je apelant preduzeo radnje opisane u izreci presude. Naime, utvrđeno je da je 31. decembra 2008. godine, oko 23.05 sati, ispred ugostiteljskog objekta „Vasarda“ u Ulici Antuna Branka Šimića, općina Novi Grad Sarajevo, dok je u lokalu i ispred lokala veći broj gostiju slavio dolazak Nove godine, u stanju teškog pijanstva, apelant upotrijebio vatreno oružje tako što je ispalio više hitaca iz pištolja, bliže opisanog u izreci presude, za čije je držanje imao odobrenje, što je izazvalo opasnost po život ljudi, pa su se u ovim radnjama apelanta stekla sva bitna obilježja krivičnog djela izazivanje opće opasnosti iz člana 323. stav 1. KZFBiH.
7. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da u toku postupka nije bilo spornih činjenica da je apelant počinio navedeno krivično djelo, a što proizlazi iz provedenih dokaza optužbe, odnosno iskaza svjedoka Dž.S. i A.P., kojim je Općinski sud u cijelosti poklonio vjeru, jer su potkrijepljeni provedenim materijalnim dokazima i s obzirom da su njihovi iskazi saglasni i međusobno se dopunjuju. Naime, oba svjedoka su potvrdila da su stigli na lice mjesta neposredno po dojavi o pucnjavi i da su vidjeli kroz portal lice kako pištolje sakriva u kantu za smeće u šanku. Nakon predočavanja fotografija 13 i 14 fotodokumentacije navedeni svjedoci su potvrdili da je na fotografijama prikazana kanta za smeće u kojoj su skriveni pištolji, na što su oni ukazali uviđajnoj ekipi koja je i pronašla pištolje na navedenom mjestu, te su pokazali portal na fotografijama kroz koji su vidjeli navedeno, a uvidom u navedene fotografije potvrđeni su navodi svjedoka. Da je apelant počinio navedeno krivično djelo, po ocjeni Općinskog suda, nesporno proizlazi i iz objektivnih materijalnih dokaza, potvrde o oduzimanju predmeta, zapisnika o uviđaju, izvještaja o kriminalističko-tehničkoj pretrazi lica mjesta, te nalaza vještaka N.S. kojim je potvrđeno da su iz pištolja, označenog u izreci presude, čiji je vlasnik apelant, ispaljena tri metka, jer dostavljene tri čahure sa lica mjesta potječu od metaka koji su ispaljeni iz navedenog pištolja. Općinski sud je, također, istakao da je navedeno potvrđeno i nalazom vještačenja transparentnih folija koje su uzete sa apelantovih ruku, kojim je utvrđena prisutnost jedne čestice koja je sa primijenjenim reagensom dala pozitivnu reakciju i koja po svom hemijskom sastavu može poticati od nagorjelih i nesagorjelih barutnih čestica.
8. U obrazloženju presude je dalje navedeno da je sud poklonio vjeru prethodno pobrojanim materijalnim dokazima, jer su sačinjeni u skladu sa zakonom. Istaknuto je da su sve provedene radnje ovlaštenih službenih lica provedene u okviru vršenja uviđaja i provedenih vještačenja, odnosno u skladu sa odredbom člana 236. ZKPFBiH. Naime, u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, nakon obavještavanja tužioca, na licu mjesta je izvršen uviđaj komisije za uviđaje, te je, u skladu sa odredbom člana 236. u vezi sa odredbama čl. 165. i 166. ZKPFBiH, sačinjen zapisnik o uviđaju. Općinski sud je obrazložio da se uviđaj vrši u prostoru (otvorenom ili zatvorenom), kao u konkretnom predmetu (otvorenom i zatvorenom dijelu ugostiteljskog objekta), gdje je izvršeno krivično djelo, odnosno nad mjestom radnji izvršenja i mjestom gdje je posljedica nastupila. Ako se uviđaj vrši u zatvorenom prostoru, treba ga razlikovati od pretresanja prostorija. Naime, cilj uviđaja se razlikuje od cilja pretresanja drugih prostorija, jer je kod uviđaja cilj sveobuhvatniji i završava se kompletnim pregledom prostorija. Uviđaj se, također, može vršiti i na predmetima i pri tome se najčešće govori o predmetima koji su poslužili za pripremanje ili izvršenje krivičnog djela, predmetima na kojima je krivično djelo izvršeno i predmetima koji su nastali izvršenjem krivičnog djela. Pokretni predmeti se mogu privremeno oduzeti. U konkretnom slučaju, prilikom uviđaja izuzeti su tragovi koji su podrobno opisani radi utvrđivanja istovjetnosti predmeta, te su tragovi zavedeni u knjizi tragova pod brojem 01/09 i dostavljeni na vještačenje. Također, s obzirom na apelantovu izjavu na zapisniku o uviđaju da je pištolj njegov (pronađen izvršenim pregledom u unutrašnjosti navedenog ugostiteljskog objekta, u kanti za smeće koja se nalazi u šanku), navedeni pištolj je od apelanta privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju navedenog pištolja sa okvirom i sedam metaka, a na osnovu člana 80. ZKPFBiH, odnosno bez naredbe suda zbog opasnosti od odlaganja. Na navedenoj potvrdi je konstatirano da osoba od koje su predmeti privremeno oduzeti ima pravo žalbe, a apelant je svojeručno potpisao potvrdu. Konačno, ukazano je da se apelant nije usprotivio oduzimanju predmeta, pa je navedena radnja zakonita u skladu sa odredbom člana 80. ZKPFBiH.
9. Općinski sud je dalje naveo da je, u skladu sa odredbom člana 236. ZKPFBiH, po obavještavanju tužioca i njegovom nalogu, zatraženo vještačenje pronađenih tragova vatrenog oružja radi utvrđivanja kalibra za dostavljene čahure i izjašnjenja da li su one ispaljene iz dostavljenog vatrenog oružja, te su na vještačenje dostavljeni pronađeni tragovi zavedeni u knjizi tragova broj 01/09. Također je zatraženo vještačenje folija za barutni test sa apelantovih ruku.
10. Na kraju, Općinski sud je istakao da na zaključak da je apelant upotrijebio oružje opisano u izreci presude na mjestu gdje je u neposrednoj blizini bio okupljen veliki broj ljudi ukazuje i apelantov iskaz, dat na zapisniku o ispitivanju od 1. januara 2009. godine u prisustvu branioca.
11. Odlučujući o vrsti i visini krivične sankcije, Općinski sud je od olakšavajućih okolnosti ocijenio porodičnost, protek vremena od izvršenja krivičnog djela, dok otežavajućih okolnosti nije našao.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 K 183022 14 Kž od 17. aprila 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena Presuda Općinskog suda broj 65 0 K 183022 11 K od 27. decembra 2013. godine.
13. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim apelantove žalbene navode da je Općinski sud učinio više bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tač. d), h), i) i k) ZKPFBiH, tj. da je tokom prvostepenog postupka povrijeđeno pravo na odbranu optuženog, da prvostepenom presudom nije u potpunosti riješen predmet optužbe, da se prvostepena presuda zasniva na dokazu na kojem se po odredbama ZKPFBiH presuda ne može zasnivati, te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
14. U pogledu navoda o bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka
i) ZKPFBiH, u obrazloženju presude je navedeno da je apelant u svojoj žalbi prvenstveno istakao da se prvostepena presuda zasniva na zapisniku o ispitivanju osumnjičenog apelanta, MUPKS, III PU 02/3-3-2-1709 od 1. januara 2009. godine, a koji je, po apelantovom mišljenju, nezakonit dokaz jer je pribavljen po odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07), koji u vrijeme pribavljanja tog dokaza uopće nije predviđao mogućnost da se iskaz osumnjičenog koji je dat u istrazi, bez njegovog pristanka, koristi kao dokaz na glavnom pretresu. Ocjenjujući ove apelantove žalbene navode, Kantonalni sud je pošao od načelne odredbe člana 16. ZKPFBiH prema kojoj pravo suda, tužitelja i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima. Kantonalni sud je dalje naveo da, iako u citiranoj zakonskoj odredbi nije propisano šta može biti dokaz u krivičnom postupku, ograničenje postoji, jer je u načelnoj odredbi koja se odnosi na zakonitost dokaza iz člana 11. stav 2. ZKPFBiH navedeno da sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ZKPFBiH. Nadalje je navedeno da je u odredbi stava 3. istog člana propisano da sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. tog člana, što upućuje na zaključak da, ako se otvori pitanje valjanosti nekog dokaza, potrebno je utvrditi ne samo okolnost da li se radi o zakonitom dokazu već i to da li je, ukoliko je nezakonit, na njemu zasnovana sudska odluka, jer samo ukoliko su ispunjena kumulativno oba ova uvjeta, postojat će bitna povreda odredaba krivičnog postupka na koju je apelant ukazao u žalbi.
15. Kantonalni sud je dalje naveo da je u obrazloženju prvostepene presude Općinski sud naveo dokaze koje je izveo na glavnom pretresu, među kojima se, između ostalog, spominje i zapisnik o ispitivanju osumnjičenog apelanta MUP-a KS, III PU 02/3-3-2-1709 od 1. januara 2009. godine „koji zaista predstavlja nezakonit dokaz“ iz razloga što u vrijeme kada je predmetni dokaz pribavljen (1. januar 2009. godine), ZKPFBiH nije predviđao mogućnost da se iskaz osumnjičenog koji je dat u istrazi, bez njegovog pristanka, koristi kao dokaz na glavnom pretresu. Naime, tek novelom odredbe člana 92. stav 2. tačka c) ZKPFBiH, koja je izvršena Zakonom o izmjenama i dopunama ZKPFBiH („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9 od 11. februara 2009. godine), dakle, nakon što je apelant saslušan 1. januara 2009. godine, uvedena je zakonska mogućnost da iskaz osumnjičenog iz istrage i bez njegove saglasnosti može biti pročitan na glavnoj raspravi i to pod uvjetom da je osumnjičeni prije saslušanja bio upozoren na takvu mogućnost i da je takav iskaz dat u prisustvu branioca. Kako u konkretnom slučaju nije postupljeno na taj način, niti je u smislu odredbe člana 288. stav 1. ZKPFBiH koja propisuje izuzetke od neposrednog izvođenja dokaza, taj iskaz priložen kao dokazni materijal nakon što je apelant saslušan na glavnom pretresu, odnosno nakon što mu je data mogućnost da objasni ili pobije taj iskaz, Kantonalni sud je zaključio da je apelant u žalbi pravilno ukazao da se radi o nezakonitom dokazu. Međutim, kako je Kantonalni sud dalje naveo, Općinski sud ni u jednom dijelu obrazloženja prvostepene presude nije izričito naveo da je na osnovu navedenog zapisnika sačinjenog u istrazi utvrdio neku odlučnu činjenicu, pa je zaključio da prvostepena presuda nije zasnovana na ovom dokazu, te da, suprotno apelantovim žalbenim navodima, prvostepeni sud nije počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka i) ZKPFBiH.
16. Nadalje, Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i žalbeni prigovor da se na nalazu i mišljenju vještaka balističke struke, kao i na njegovom iskazu datom na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom ne može zasnivati zakonita sudska odluka iz razloga što u odnosu na predmet vještačenja (vatreno oružje) nije postupljeno u skladu sa odredbama čl. 84. i 85. ZKPFBiH, jer, kako je u žalbi istaknuto, navedeni vještak je pred prvostepenim sudom izjavio da nije vidio zapisnik o otvaranju privremeno oduzetih predmeta, te da je on (vještak) otvorio pakovanje u kojem se nalazio predmet vještačenja. Kantonalni sud je naveo da je žalba pravilno ukazala da u odnosu na predmetno vatreno oružje nije postupljeno u skladu sa čl. 84. i 85. ZKPFBiH, kojima je propisano da se privremeno oduzeti predmeti pohranjuju u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje, te da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj, koji je o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta dužan obavijestiti osobu od koje su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branitelja. Kantonalni sud je dalje naveo da je u žalbi pravilno ukazano da je svrha odredaba čl. 84. i 85. ZKPFBiH da se osigura istovjetnost oduzetih predmeta, a time i pouzdanost svih drugih provedenih dokaza koji se zasnivaju na oduzetom predmetu. Međutim, Kantonalni sud je dalje ukazao da u pogledu određivanja potrebnih vještačenja važeći ZKPFBiH predviđa i drugu mogućnost, odnosno odredbu člana 236. ZKPFBiH koja propisuje niz procesnih radnji koje ovlaštena službena osoba mora obaviti prije nego što odredi potrebno vještačenje. U smislu navedene odredbe, ovlaštena službena osoba, nakon obavještavanja tužitelja, dužna je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša. Ako je tužitelj prisutan na licu mjesta, u toku vršenja uviđaja od ovlaštenih službenih osoba može tražiti da ovlaštena službena osoba izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. Također je određeno da se sve radnje preduzete tokom uviđaja moraju dokumentirati i detaljno obrazložiti u zapisniku, kao i u posebnom službenom izvještaju. Uvidom u spis Kantonalni sud je utvrdio da je u njega uložen zapisnik o uviđaju MUP-a KS III PU broj 02/3-3-2-01/09 od 1. januara 2009. godine, te da iz njega proizlazi da je sačinjen na osnovu odredaba čl. 165. i 166. ZKPFBiH, u vezi sa članom 236. ZKPFBiH, da je od strane krim-tehnike MUP-a KS sa lica mjesta događaja izuzeto 12 pronađenih N.N. čahura od ispaljenih metaka, kao i jedan pištolj marke ,,CZ 100“, cal. 9 mm Luger i jedan pištolj ,,M 57“, cal. 7,62 mm i 18 komada metaka, cal. 7,62 mm, radi potrebnih vještačenja, po usmenoj naredbi tužioca S.S., dok su od apelanta, u službenim prostorijama navedene PU, sa ruku izuzete transparentne folije za skidanje barutnih čestica, sve po usmenoj naredbi navedenog tužioca. Lice mjesta fotografirano je od strane krim-tehnike MUP-a KS, također po usmenoj naredbi navedenog tužioca. Nadalje je utvrđeno da je u predmetni spis uložen i izvještaj o kriminalističko-tehničkoj pretrazi lica mjesta, MUP-a KS, III PU broj 02/09 od 3. januara 2009. godine iz kojeg proizlazi da je dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva S. S. usmeno naložila da se izvrši uviđaj u njenoj odsutnosti, te da se preduzmu sve mjere oko pronalaženja tragova i njiova potrebna vještačenja, da je konstatirano mjesto izvršenja djela, datum i vrijeme izvršenja djela, datum vršenja uviđaja, te način izvršenja djela. Konstatirani su i tragovi na mjestu događaja, i to čahure ispred ugostiteljskog objekta. Također je navedeno da je kao član uviđajne ekipe konstatiran E.A., da je obavijest o uviđaju primljena u 23.30 sati, dolazak u PU u 23.45 sati, izlazak na lice mjesta u 00.00 sati i da je uviđaj završen u 00.30 sati, te da je on potpisan od kriminalističkog tehničara D.F. i načelnika N.A. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju u potpunosti postupljeno u skladu sa odredbom člana 236. stav 1. ZKPFBiH, odnosno da su ovlaštene službene osobe, nakon što su obavijestile kantonalnog tužioca, na licu mjesta izvršile uviđaj, da je uviđaj izvršila komisija u sastavu E.A., dežurni za uviđaj OKP-a III PU, MUP KS i D.F., kriminalistički tehničar, te da je u skladu sa odredbom člana 236, a u vezi sa odredbama čl. 165. i 166. ZKPFBiH sačinjen zapisnik o uviđaju, kao i poseban službeni izvještaj. S obzirom na sve navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je predmetno vatreno oružje pribavljeno na zakonit način, te da je, shodno tome, i nalaz i mišljenje vještaka balističke struke N.S., kao i njegov iskaz dat pred prvostepenim sudom zakonit dokaz.
17. U obrazloženju presude je dalje navedeno da je apelant, pobijajući prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka i) ZKPFBiH, dalje naveo da su ovlaštena službena lica u predmetnom ugostiteljskom objektu poduzimala radnje koje su bile usmjerene na pronalaženje predmeta, te da se takve radnje mogu podvesti samo pod radnje pretresanja u smislu člana 78. stav 1. ZKPFBiH, a ne vršenje uviđaja. Također je naveo da je takva radnja pretresanja nezakonita iz razloga što u odnosu na nju nije ispoštovana procedura predviđena odredbom člana 78. stav 3. ZKPFBiH. Odlučujući o navedenom žalbenom prigovoru, Kantonalni sud je pošao od odredbe člana 108. stav 1. ZKPFBiH kojom je određeno da se uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše uz pomoć stručne osobe kriminalističko-tehničke ili druge struke koja će pomoći u pronalaženju, osiguranju ili opisivanju tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snimanja, sačiniti skicu i fotodokumentaciju ili prikupiti i druge podatke iz čega proizlazi da se tokom uviđaja uz pomoć stručne osobe kriminalističko-tehničke ili druge struke mogu pronaći tragovi krivičnog djela. Uvidom u obrazloženje pobijane presude, kao i predmetni spis, Kantonalni sud je utvrdio da je prilikom vršenja uviđaja na licu mjesta od krim-tehnike MUP-a KS izuzeto 12 pronađenih N.N. čahura od ispaljenih metaka, kao i jedan pištolj marke ,,CZ 100“, cal. 9 mm Luger i jedan pištolj ,,M 57“, cal. 7,62 mm i 18 komada metaka, cal. 7,62 mm, radi potrebnih vještačenja, a po usmenoj naredbi tužioca. Imajući u vidu citiranu odredbu člana 108. stav 1. ZKPFBiH, Kantonalni sud je zaključio da se u predmetnom slučaju radi o pronalasku predmeta prilikom vršenja uviđaja, a ne prilikom pretresanja, pa je žalbeni prigovor koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka i) ZKPFBiH ocijenio neosnovanim.
18. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i apelantove navode da postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka d) ZKPFBiH zbog načina kako je prvostepeni sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka hemijske struke smatrajući da je prvostepeni sud svojim navodima da odbrana nije dokazala da se radi o prenesenoj čestici prekršio temeljni princip prema kojem je tužilac dužan dokazati sve bitne elemente određenog krivičnog djela, te da je prekršio princip in dubio pro reo predviđen odredbom člana 3. stav 2. ZKPFBiH. Kantonalni sud je smatrao da je prvostepeni sud u svemu pravilno analizirao nalaz i mišljenje navedenog vještaka hemijske struke i na osnovu toga pravilno utvrdio da činjenica da je nalazom vještačenja na ruci apelanta pronađena samo jedna čestica, koja po svom sastavu može potjecati od nagorjelih i nesagorjelih barutnih čestica ne umanjuje niti isključuje apelantovu odgovornost. Naime, navodi vještaka, izneseni prilikom unakrsnog ispitivanja pred prvostepenim sudom da barutne čestice ne prianjaju čvrsto na kožu, niti prodiru duboko, i po ocjeni Kantonalnog suda, ukazuju da se one mogu lako odstraniti sa ruku, te da u prilog tome ide i činjenica da je oružje skriveno po dolasku policije. U odnosu na navode odbrane iznesene tokom prvostepenog postupka da su barutne čestice mogle biti prenesene rukovanjem i sl., istaknuto je da je prvostepeni sud zaključio da niti jednim dokazom odbrane nije utvrđeno da je neko drugo lice ili službenik policije pucao, te da se sa apelantom rukovalo nakon toga, a sa tim zaključkom se saglasio i Kantonalni sud. Shodno tome, Kantonalni sud je zaključio da u predmetnom slučaju nije povrijeđeno načelo in dubio pro reo, niti bilo koje drugo temeljno načelo krivičnog postupka, pa je i ove apelantove prigovore ocijenio neosnovanim.
19. Također, ocijenjeno je da žalba neosnovano ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKPFBiH, odnosno da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
21. U tom kontekstu apelant tvrdi da su osporene presude zasnovane na dokazima koji su pribavljeni protivno članu 11. ZKPFBiH, što je dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
22. Apelant navodi da su osporene presude zasnovane na zapisniku o ispitivanju osumnjičenog (apelanta) od MUP*a KS, III PU od 1. januara 2009. godine, na kojem se, po zakonu, nisu mogle zasnovati. Nezakonitost predmetnog dokaza se ogleda u tome što je taj dokaz pribavljen prema odredbama ZKPFBIH koji, u vrijeme pribavljanja dokaza, uopće nije predviđao mogućnost da se iskaz osumnjičenog koji je dat u istrazi, bez njegovog pristanka, koristi kao dokaz na glavnom pretresu, već, naprotiv, ZKPFBiH u vrijeme poduzimanja radnje saslušanja osumnjičenog u istrazi uopće nije propisivao mogućnost da se takav iskaz može koristiti na glavnoj raspravi, pa se na tom dokazu, u skladu sa odredbama člana 11. st. 2. i 3. ZKPFBiH ne može temeljiti sudska odluka.
23. Apelant dalje navodi da su nalaz i mišljenju vještaka balističke struke, kao i njegov iskaz dat na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom nezakonit dokaz iz razloga što u odnosu na predmet vještačenja (vatreno oružje) nije postupljeno u skladu sa odredbama čl. 84. i 85. ZKPFBiH, kojima je propisano da se privremeno oduzeti predmeti pohranjuju u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje, te da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj, koji je o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta dužan obavijestiti osobu od koje su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branitelja. Naime, navedeni vještak je pred prvostepenim sudom izjavio da nije vidio zapisnik o otvaranju privremeno oduzetih predmeta, te da je on (vještak) otvorio pakovanje u kojem se nalazio predmet vještačenja.
24. Apelant, također, smatra da su sudovi proizvoljno ocijenili i nalaz i mišljenje vještaka hemijske struke.
25. Također, navodi da je u postupku protiv njega prekršen princip in dubio pro reo, budući da, kako smatra, nije dokazano da je počinio djelo za koje je proglašen krivim i osuđen.
b) Odgovor na apelaciju
26. Kantonalni sud i Kantonalno tužilaštvo su naveli da je apelacija neosnovana, pozivajući se na obrazloženje presude Kantonalnog suda.
27. Općinski sud se nije posebno izjašnjavao o navodima apelacije, već je obavijestio Ustavni sud da je rješenjem Općinskog suda od 25. maja 2016. godine apelantu brisana uvjetna osuda izrečena osporenim presuda.
V.Relevantni propisi
28. U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05) relevantne odredbe glase:
Član 323.
Izazivanje opće opasnosti (1) Ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili pucanjem iz vatrenog oružja ili kakvom opće opasnom radnjom ili opće opasnim sredstvom izazove opasnost za život ljudi ili imovinu većeg opsega, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
29. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07) relevantne odredbe glase: Član 6.
Prava osumnjičenog odnosno optuženog Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega.
Član 92.
Pouka osumnjičenom o njegovim pravima [...] (2)Na početku ispitivanja osumnjičenom će se saopćiti za koje krivično djelo se tereti i osnove sumnje protiv njega, a poučit će se i o sljedećim pravima:
[...]
c) da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
[...] (6)Ako je postupljeno protivno odredbama ovoga člana, na iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.
30. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Prava osumnjičenog odnosno optuženog Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega i da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz u daljnjem toku postupka.
Član 11.
Zakonitost dokaza (1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Član 16.
Slobodna ocjena dokaza Pravo suda, tužitelja i drugih organa koji sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano niti ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
(6)Ako je postupljeno protivno odredbama ovoga člana, na iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.
Član 79.
Naredba za oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tužioca ili na prijedlog ovlaštenog službenog lica koje je dobilo odobrenje od tužioca.
(3) Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv suda, pravni osnov za privremeno oduzimanje predmeta, naznačenje predmeta koji podliježu oduzimanju, ime lica od koje se oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta "i" rok u kojem se predmeti trebaju oduzeti.
(4) Oduzimanje predmeta vrši ovlašteno službeno lice na osnovu izdate naredbe. (5) Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi suda. Lice koje ih odbije predati može biti kažnjeno do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može biti zatvoreno. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupiće se prema službenom ili odgovornom licu u državnom organu ili pravnom licu.
(6) Odredbe stava 5. ovog člana odnose se i na podatke pohranjene u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka. Pri njihovom pribavljanju posebno će se voditi računa o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka. (7) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.
(8) Pri oduzimanju predmeta naznačiće se gdje su pronađeni i opisaće se, a, po potrebi, i na drugi način obezbijediti utvrđivanje njihove identičnosti. Za oduzete predmete izdaće se potvrda.
(9) Mjere iz st. 5. i 6. ovog člana ne mogu se primijeniti na osumnjičenom odnosno optuženom niti licima koja su oslobođena dužnosti svjedočenja.
Član 80.
Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe (1) Predmeti iz člana 79. stav 1. ovog zakona mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost od odgađanja. Ukoliko se lice koje se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta, tužilac će u roku od 72 časa od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.
(2) Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tužioca, oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se odmah vratiti licu od kojeg su oduzeti.
Član 84.
Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način obezbjeđuje njihovo čuvanje.
Član 85.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kog su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca.
(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštena lica.
Član 92.
Pouka osumnjičenom o njegovim pravima [...] (2)Na početku ispitivanja osumnjičenom će se saopćiti za koje krivično djelo se tereti i osnove sumnje protiv njega, a poučit će se i o sljedećim pravima:
[...]
c) da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist i ako to učini u prisustvu branioca da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnom pretresu i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnom pretresu.
[...] Član 165.
Obaveza sastavljanja zapisnika (1) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastaviće se zapisnik istovremeno dok se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda odmah poslije toga. (2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili lica ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa, a zapisničar se ne može obezbijediti, zapisnik može da piše lice koje preduzima radnju.
(3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja tako što lice koje preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru šta će da unese u zapisnik.
(4) Licu koje se saslušava dozvoliće se da samo kazuje odgovore u zapisnik. Ovo pravo mu se može uskratiti u slučaju zloupotrebe.
Član 166.
Sadržaj zapisnika (1) Zapisnik sadrži: naziv organa pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kada je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih lica i u kojem svojstvu prisustvuju radnji, kao i naznačenje krivičnog predmeta po kom se preduzima radnja.
(2) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari će se priključiti zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.
(3) Prilikom preduzimanja radnji kao što su uviđaj, pretresanje stana ili lica ili prepoznavanje lica ili predmeta, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni, s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje identičnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje znaka na predmete i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.
Član 233.
Nadzor tužioca nad radom ovlaštenih službenih lica (3) Ako postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlašteno službeno lice je dužno da obavijesti tužioca o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnovane sumnje da je krivično djelo počinjeno.
Član 236.
Uviđaj i vještačenje Ovlašteno službeno lice, nakon obavještavanja tužioca, dužno je da izvrši uviđaj i odredi potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša. Ako je tužilac prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja od ovlaštenih službenih lica, može tražiti da ovlašteno službeno lice izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. Sve radnje preduzete tokom uviđaja moraju se dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku, tako i u posebnom službenom izvještaju.
Član 296.
Dokazi na kojima se zasniva presuda (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
Član 312.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji: [...]
i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda, VI.Dopustivost
31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
33. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 K 183022 14 Kž od 17. aprila 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov opunomoćenik je primio 11. jula 2014. godine, a apelant lično 20. augusta 2014. godine, a apelacija je podnesena 9. septembra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
35. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
a) da bez odgađanja, podrobno i na jeziku koji razumije bude obaviješten o prirodi i razlozima optužbe protiv njega;
b) da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane;
38. U konkretnom slučaju se radi o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivična djela propisana zakonom i osuđen. Dakle, u postupku je utvrđivana osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, pa proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud ukazuje da, iako je osnovna svrha člana 6, kada je riječ o krivičnom postupku, da osigura pošteno suđenje na „sudu“ koji je nadležan da rješava o „svakoj krivičnoj optužbi“, to ne znači da se taj član ne primjenjuje i na prethodne postupke. Prema tome, član 6. može biti mjerodavan prije nego što predmet dođe u fazu suđenja ako i u mjeri u kojoj postoji vjerovatnost da će pravičnost suđenja biti ozbiljno narušena inicijalnim nepoštovanjem odredaba tog člana (vidi, Evropski sud za ljudska prava, u daljnjem tekstu: Evropski sud, Imbrioscia protiv Švajcarske, presuda od 24. novembra 1993. godine, stav 36, Serija A broj 275, te Salduz protiv Turske, presuda od 27. novembra 2008. godine [GC], broj 36391/02, stav 50). Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je pobijanim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom 6. Evropske konvencije.
39. Ustavni sud podsjeća da, kada je u pitanju krivični postupak, opća garancija „pravičnog suđenja“ iz stava 1. člana 6. Evropske konvencije ima elemente koji dopunjuju specifične garancije utvrđene st. 2. i 3. člana 6. (vidi, Evropski sud, Artico protiv Italije, A 37 (1980)). Kada se radi o slučaju koji potpada pod neku od specifičnih garancija ustanovljenih st. 2. i 3. člana 6, on može biti razmatran ili u okviru tih garancija (vidi, Evropski sud, Luedicke protiv FRG, A 29 (1978), 2 EHRR 149), ili u vezi sa stavom 1. člana 6. (vidi, Evropski sud, Benham protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1996-III, 22 EHRR 293 GC). Međutim, ukoliko se aplikacija suštinski odnosi na tvrdnju da je postupak u cjelini, uključujući i žalbeni postupak, bio nepravičan, navodi se ispituju u smislu stava 1. člana 6. (vidi, Evropski sud, Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, A 247-B (1992), 15 EHRR 417, st. 33-34).
40. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sadržaj apelacionih navoda, apelant pokreće pitanja u vezi s garancijama ustanovljenim članom 6. st. 1, 2. i 3. koje se, u suštini, odnose na tvrdnju da postupak kao cjelina nije bio pravičan, pa će Ustavni sud, imajući u vidu navedene standarde Evropskog suda, ispitati njegove navode u smislu stava 1. člana 6. Evropske konvencije.
41. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, jer je osporena presuda zasnovana na dokazima na kojima se, u smislu zakonskih odredaba, ne može zasnovati, što je dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava, a na taj način mu je povrijeđen i princip in dubio pro reo.
42. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi slijedio stav Evropskog suda prema kojem njegov zadatak nije da preispituje pogrešno utvrđeno činjenično stanje ili pogrešnu primjenu materijalnog prava ukoliko i sve dok to ne dovede u pitanje prava i slobode koji su zaštićeni Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud napominje da član 6. Evropske konvencije garantira pravo na pravično suđenje, ali ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza. To je prvenstveno pitanje koje se regulira domaćim zakonodavstvom (vidi, Evropski sud, Schenk protiv Švajcarske, 12. juli 1988. godine, st. 45-46, Serija A broj 140, i Teixeira de Castro protiv Portugala, 9. juni 1998. godine, stav 34, Izvještaji 1998-IV). Zbog toga, kao stvar principa, Evropski sud smatra da njegova uloga nije da utvrđuje da li određena vrsta dokaza, naprimjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava, može biti prihvatljiva ili, upravo, da li je aplikant kriv ili ne. U tom smislu, pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti“ koja je u pitanju i, tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Konvencije, prirode utvrđene povrede (vidi, Evropski sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stav 89, 10. mart 2009. godine, i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stav 41, 28. juli 2009. godine).
43. Zatim, prema stavu Evropskog suda, pri ocjeni da li je postupak kao cjelina bio pravičan, također se mora imati u vidu da li su poštovana prava odbrane. Mora se ispitati da li je aplikantu bila data mogućnost da osporava zakonitost dokaza i da se protivi njegovom korištenju (vidi, Evropski sud, Szilagyi protiv Rumunije, aplikacija broj 30164/04, 17. decembar 2013. godine). Pored toga, mora se uzeti u obzir kvalitet dokaza, uključujući da li okolnosti u kojima je pribavljen ukazuju na sumnju o njegovoj pouzdanosti ili tačnosti (vidi, pored ostalih, već citiranu Bykov, stav 90, i Lisica protiv Hrvatske, aplikacija broj 20100/06, stav 49, 25. februar 2010. godine). Mada se problem pravičnosti neće neophodno pojaviti tamo gdje pribavljeni dokaz nije podržan drugim materijalima, treba imati u vidu da, kada je dokaz veoma jak i kada nema rizika da je nepouzdan, analogno tome potreba za dokazima koji ga podržavaju je slabija (vidi, Evropski sud, već citirane, Lee Davies, stav 42, i Bykov, stav 90).
44. Ustavni sud, dalje, podsjeća da je, u kontekstu razmatranja zakonitosti dokaza, u predmetu broj AP 291/08 razmatrao apelaciju u kojoj je apelant isticao da je pretresanje njegovog vozila izvršeno suprotno odredbama člana 120. stav 3. ZKP, te da se, stoga, na dokazima koji su pribavljeni na osnovu tog pretresa ne može zasnovati sudska odluka u smislu odredaba člana 10. stav 2. ZKP. U navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio da propust sudije za prethodni postupak da sačini zapisnik i da ga preda sudu, kako je propisano odredbom člana 120. stav 3. ZKP, predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka z) ZKP, jer pretresanje koje je izvršeno mimo zakonskih propisa čini preduzetu radnju nezakonitom, što ima kao posljedicu da se dokazi pribavljeni tom radnjom ne mogu koristiti u dokaznom postupku, imajući u vidu odredbu člana 10. stav 2. ZKP kojom je propisano da sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ZKP. Stoga, za Ustavni sud nije bilo sporno da naredba za pretres apelantovog automobila na osnovu usmenog zahtjeva nije izdata u skladu sa odredbama člana 120. stav 3. ZKPRS, jer ZKPRS striktno propisuje uvjete za izdavanje takve naredbe i njihovo nepoštovanje ne može se konvalidirati kasnijim radnjama (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 291/08 od 19. novembra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tač. 41- 42).
45. Također, Ustavni sud je u predmetu broj AP 865/16 razmatrao apelaciju u kojoj je apelant isticao da prilikom prvog ispitivanja pred Tužilaštvom BiH nije ispitan u skladu sa odredbom člana 78. stav 1. tačka c) ZKPBiH, jer nije bio obaviješten o predmetnoj optužbi koja se odnosi na tačku 2. izreke osporene presude, a takav apelantov iskaz dat u istrazi korišten je kao dokaz na glavnom pretresu. U navedenom predmetu Ustavni sud je naveo da iz odredaba člana 281. stav 1. ZKPBiH i člana 10. stav 2. ZKPBiH proizlazi da je dovoljno da nevaljani dokaz bude korišten za donošenje presude da se izvede zaključak o tome da je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, jer načelo pravičnog postupka zahtijeva izdvajanje nezakonitih dokaza iz spisa kako ti dokazi ne bi bili dostupni raspravnom vijeću u toku glavnog pretresa i kako bi se spriječio njihov štetan utjecaj na proces odlučivanja. S obzirom na to da je nesporno da je zapisnik o apelantovom ispitivanju uložen u spis kao dokaz Tužilaštva BiH u prvostepenom postupku i da je bio dostupan raspravnom vijeću u toku glavnog pretresa, bez obzira na to što se Apelaciono vijeće nije izričito pozvalo na ovaj dokaz u obrazloženju osporene presude, prema mišljenju Ustavnog suda, u okolnostima konkretnog slučaja dovodi u sumnju proces odlučivanja i pravičnost postupka u cjelini u svjetlu općih garancija prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 865/16 od 7. marta 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 50).
46. U konkretnom slučaju, apelant navodi da su osporene presude zasnovane na zapisniku o ispitivanju osumnjičenog (apelanta) od ovlaštenih službenih lica MUP-a KS, III PU od 1. januara 2009. godine, na kojem se, po zakonu, nisu mogle zasnovati iz razloga što je taj dokaz pribavljen prema odredbama ZKPFBiH koji u vrijeme pribavljanja dokaza uopće nije predviđao mogućnost da se iskaz osumnjičenog koji je dat u istrazi, bez njegovog pristanka, koristi kao dokaz na glavnom pretresu, pa se na tom dokazu, u skladu sa odredbama člana 11. st. 2. i 3. ZKPFBiH nije mogla temeljiti sudska odluka.
47. U vezi sa ovim apelantovim navodom, Ustavni sud ukazuje da je ove navode apelant isticao i u žalbi Kantonalnom sudu protiv presude Općinskog suda. Razmatrajući ove apelantove navode Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 11. st. 2. i 3. ZKPFBiH propisano da sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ZKPFBiH, niti na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. tog člana, te zaključio da, ako se otvori pitanje valjanosti nekog dokaza, potrebno je utvrditi ne samo okolnost da li se radi o zakonitom dokazu već i to da li je, ukoliko je nezakonit, na njemu zasnovana sudska odluka, jer samo ukoliko su ispunjena kumulativno oba ova uvjeta, postojat će bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka i) ZKPFBiH. S obzirom da je Općinski sud među dokazima koje je izveo na glavnom pretresu spomenuo i zapisnik o ispitivanju osumnjičenog apelanta od ovlaštenih službenih lica MUP-a KS III PU od 1. januara 2009. godine koji zaista predstavlja nezakonit dokaz iz razloga što u vrijeme kada je predmetni dokaz pribavljen (1. januara 2009. godine), ZKPFBiH nije predviđao mogućnost da se iskaz osumnjičenog koji je dat u istrazi, bez njegovog pristanka, koristi kao dokaz na glavnom pretresu, a u konkretnom slučaju je taj iskaz priložen kao dokazni materijal nakon što je apelant već saslušan na glavnom pretresu, Kantonalni sud je zaključio da je apelant u žalbi pravilno ukazao da se radi o nezakonitom dokazu. Međutim, kako je Kantonalni sud dalje naveo, Općinski sud ni u jednom dijelu obrazloženja prvostepene presude nije izričito naveo da je na osnovu navedenog zapisnika sačinjenog u istrazi utvrdio neku odlučnu činjenicu, pa je zaključio da prvostepena presuda nije zasnovana na ovom dokazu, te da, suprotno apelantovim žalbenim navodima, prvostepeni sud nije počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka i) ZKPFBiH.
48. Dovodeći navedene stavove Evropskog i Ustavnog suda u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, odnosno obrazloženjem Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, dakle, već Kantonalni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv presude Općinskog suda, zaključio da zapisnik o ispitivanju osumnjičenog apelanta od ovlaštenih službenih lica MUP-a KS III PU od 1. januara 2009. godine zaista predstavlja nezakonit dokaz. Ustavni sud u tom kontekstu ukazuje da upravo navedena okolnost razlikuje ovaj predmet od predmeta br. AP 291/08 i AP 865/17 i zapravo ukazuje da je konačna odluka o apelantovoj krivici (presuda Kantonalnog suda) donesena bez korištenja navedenog dokaza. Naime, samim tim što je utvrdio nevaljanost navedenog dokaza, Kantonalni sud je odredio svoj stav prema tom dokazu, kao dokazu koji se ne smije koristiti i koji mora zanemariti u postupku donošenja svoje odluke, pa na taj način navedeni dokaz nije mogao imati štetan utjecaj na vijeće Kantonalnog suda koje je donijelo konačnu odluku u ovom predmetu, odnosno nije doveo u sumnju proces odlučivanja i pravičnost postupka u cjelini u svjetlu općih garancija prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
49. Apelant dalje navodi da su nalaz i mišljenju vještaka balističke struke, kao i njegov iskaz dat na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom nezakonit dokaz iz razloga što u odnosu na predmet vještačenja (vatreno oružje) nije postupljeno u skladu sa odredbama čl. 84. i 85. ZKPFBiH.
50. U vezi sa ovima apelantovim navodima, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, razmatrajući ove apelantove navode, ukazao da su tačni apelantovi navodi da u odnosu na predmetno vatreno oružje nije postupljeno u skladu sa čl. 84. i 85. ZKPFBiH, kojima je propisano da se privremeno oduzeti predmeti pohranjuju u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje, te da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj, koji je o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta dužan obavijestiti osobu od koje su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branitelja. Također je navedeno da je svrha odredaba čl. 84. i 85. ZKPFBiH da se osigura istovjetnost oduzetih predmeta, a time i pouzdanost svih drugih provedenih dokaza koji se zasnivaju na oduzetom predmetu. Međutim, Kantonalni sud je dalje ukazao da je predmetno vještačenje određeno na osnovu odredaba člana 236. ZKPFBiH kojima su propisane obaveze ovlaštenih službenih lica u vezi sa uviđajem i određivanjem vještačenja, te da iz sadržaja zapisnika proizlazi da su sve radnje provedene u smislu navedenih odredaba, pa je zaključio da je predmetno vatreno oružje pribavljeno na zakonit način, te da je, shodno tome, i nalaz i mišljenje vještaka balističke struke N.S., kao i njegov iskaz dat pred prvostepenim sudom zakonit dokaz.
51. Ustavni sud zapaža da, u smislu navedene odredbe člana 236. ZKPFBiH na koju su se pozvali i prvostepeni i drugostepeni sud, ovlaštena službena osoba, nakon obavještavanja tužitelja, dužna je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša. Ustavni sud dalje zapaža da iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je zapisnik o uviđaju sačinjen u skladu sa navedenim članom, odnosno ovlaštene službene osobe su, nakon što su obavijestile kantonalnog tužioca, na licu mjesta izvršile uviđaj, te da je u skladu sa odredbom člana 236. a u vezi sa odredbama čl. 165. i 166. ZKPFBiH sačinjen zapisnik o uviđaju, kao i poseban službeni izvještaj. Prema navedenom, suprotno apelantovim tvrdnjama, proizlazi da zakonitost pribavljenog dokaza, oduzetog vatrenog oružja, nije uvjetovana postupanjem sa tim dokazima u skladu sa odredbama čl. 84. i 85. ZKPFBiH kojima je propisano da se privremeno oduzeti predmeti pohranjuju u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje, te da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj, koji je o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta dužan obavijestiti osobu od koje su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branitelja, jer se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji je oduzet od apelanta prilikom vršenja uviđaja, prema ovlaštenju iz člana 236. ZKPFBiH. Također, zakonitost iskaza vještaka i njegovog pismenog nalaza nisu uvjetovani izdavanjem pismene naredbe suda ili tužioca u smislu člana 110. ZKPFBiH, kada su vještačenje, prema ovlaštenju iz člana 236. ZKPFBiH, odredila ovlaštena službena lica, zbog čega ne postoji ni prepreka da takav dokaz sud prihvati kao zakonit i da na njemu zasnuje svoju odluku.
52. Konačno, s obzirom na apelantovu izjavu na zapisniku o uviđaju da je pištolj njegov (pronađen izvršenim pregledom u unutrašnjosti navedenog ugostiteljskog objekta, u kanti za smeće koja se nalazi u šanku), navedeni pištolj je od apelanta privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju navedenog pištolja sa okvirom i sedam metaka, na kojoj je konstatirano da osoba od koje su predmeti privremeno oduzeti ima pravo žalbe, a apelant je svojeručno potpisao potvrdu, proizlazi da je oduzeti predmet individualiziran i jasno određen, te da je apelant bio upoznat sa sadržajem potvrde i zapisnika na koje nije imao primjedbe, proizlazi da je osigurana istovjetnost oduzetih predmeta, a time i pouzdanost svih drugih provedenih dokaza koji se zasnivaju na oduzetom predmetu.
53. Kada se okolnosti konkretnog slučaja dovedu u vezu s navedenim principima Evropskog suda, proizlazi da nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak sagledan u cjelini, uključujući način na koji je pribavljen dokaz, tj. u konkretnom slučaju dokaz vještačenjem, kao i pouzdanost i istinitost ovog dokaza nije bio pravičan.
54. U vezi sa apelantovim navodima da su sudovi proizvoljno ocijenili i nalaz i mišljenje vještaka hemijske struke, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05). Dalje, Ustavni sud podsjeća da se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, i Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
55. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
56. Dovodeći prethodno iznesene stavove u vezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud zapaža da su tokom postupka pred Općinskim sudom provedeni dokazi koje su predložili odbrana i Tužilaštvo, koji su ocijenjeni pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu nije izostala analiza provedenih dokaza, o čemu se Općinski sud detaljno izjasnio u obrazloženju presude, pa i o nalazu i mišljenju vještaka hemijske struke, te je nesumnjivo utvrdio da je apelant počinio krivično djelo za koje je proglašen krivim, dajući za svoj stav jasno i argumentirano obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim kako u segmentu činjeničnog utvrđenja, tako i u segmentu primjene materijalnog i procesnog prava. Na temelju svega navedenoga, Ustavni sud smatra da procjena dokaza Općinskog suda, a koje je potvrdio i Kantonalni sud, uz ogradu od zapisnika o ispitivanju osumnjičenog apelanta od ovlaštenih službenih lica MUP-a KS III PU od 1. januara 2009. godine, za koji je utvrdio da predstavlja nezakonit dokaz, nije bila proizvoljna. Također, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo da redovni sudovi nisu poštovali pravila o ravnopravnosti stranaka pred sudom.
57. Konačno, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je prilikom ocjene provedenih dokaza i utvrđivanja činjenica relevantnih za apelantovu krivičnu odgovornost došlo do zanemarivanja obaveze suda da vodi računa i o principu in dubio pro reo i pretpostavci nevinosti.
58. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
VIII.Zaključak
59. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak, sagledan u cjelini, uključujući i način na koji su pribavljeni dokazi, kao i njihova pouzdanost i istinitost, te o kojima apelantu nije bila uskraćena mogućnost da se izjašnjava i da ih osporava nije bio pravičan.
60. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman