Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3761/16 (H. K.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelant nije pretrpio značajniju štetu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3761/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-3761/16, rješavajući apelaciju Husejna Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m) i stav (5), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Husejna Kovačevića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 037089 06 I od 13. jula 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Husejna Kovačevića podnesena protiv Zaključka Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 046462 08 Kom od 20. januara 2016. godine, zbog toga što apelant nije pretrpio značajniju štetu.

OBRAZLOŽENJE

1. Husejn Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Obodnice, podnio je 15. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 037089 06 I od 13. jula 2016. godine. Apelant je 29. septembra 2016. godine dopunio apelaciju tako što je osporio Zaključak Općinskog suda broj 32 0 I 046462 08 Kom od 20. januara 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-2042/03 od 21. februara 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-000634 od 25. maja 2007. godine, djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obavezan tuženi da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 500,00 KM, dok je apelantov zahtjev za materijalnu štetu i zahtjev za kamatu preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan. Istom presudom odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-I-06-017435 od 7. septembra 2007. godine određeno je izvršenje Presude Općinskog suda broj P-2042/03 od 21. februara 2006. godine.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 I 037089 06 I od 12. novembra 2015. godine obustavljeno je izvršenje i ukinute sve provedene izvršne radnje.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 I 037089 06 I od 13. jula 2016. godine apelantov prigovor protiv Rješenja Općinskog suda broj 32 0 I 037089 06 I od 12. novembra 2015. godine odbačen je kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant Rješenje Općinskog suda broj 32 0 I 037089 06 I od 12. novembra 2015. godine primio 24. novembra 2015. godine, a žalbu koja ima karakter prigovora podnio 3. decembra 2015. godine, odnosno po isteku zakonskog roka za podnošenje.

6. Zaključkom Općinskog suda broj 32 0 I 046462 08 Kom od 20. januara 2016. godine, u izvršnom postupku po prijedlogu tražioca izvršenja BH TELECOM d.d. Sarajevo protiv apelanta kao izvršenika, određeno je prinudno izvršenje popisom, procjenom i pljenidbom pokretnih stvari apelanta kao izvršenika radi naplate duga u iznosu od 131,30 KM i troškova postupka u iznosu od 30 KM.

Apelacioni navodi

7. Apelant u apelaciji navodi da smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) i stav (5) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) i stav (5) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje ljudskih prava, kako je to definirano u Ustavu, zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 12. stav Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16), u propisanom roku podnese prigovor nadležnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda broj 32 0 I 037089 06 I od 12. novembra 2015. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

Apelant nije pretrpio značajniju štetu

11. U pogledu osporenog Zaključka Općinskog suda broj 32 0 I 046462 08 Kom od 20. januara 2016. godine, Ustavni sud zapaža da je tim zaključkom u izvršnom postupku po prijedlogu tražioca izvršenja BH TELECOM d.d. Sarajevo protiv apelanta kao izvršenika određeno prinudno izvršenje popisom, procjenom i pljenidbom pokretnih stvari apelanta kao izvršenika radi naplate duga u iznosu od 131,30 KM i troškova postupka u iznosu od 30 KM.

12. Ustavni sud najprije mora ocijeniti da li je u konkretnom slučaju apelant „pretrpio značajniju štetu“. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ova ocjena donosi za svaki slučaj pojedinačno, imajući u vidu specifične okolnosti svakog predmeta. Uvažavajući eventualni značaj predmeta za apelanta, Ustavni sud ukazuje da povreda ustavnih prava mora podrazumijevati određeni nivo težine i ozbiljnosti da bi bila meritorno razmatrana pred ovim sudom. Procjena tog nivoa zavisi od okolnosti svakog slučaja, koje obuhvataju kako subjektivnu percepciju apelanta, tako i objektivni karakter predmeta. Dakle, subjektivni osjećaj apelanta o postojanju i važnosti navodne povrede ustavnih prava mora biti opravdan i sa objektivnog stanovišta, što u ovom predmetu nije slučaj. Po ocjeni Ustavnog suda, navodi i razlozi apelacija su takve prirode da ne ukazuju da su apelanti pretrpjeli značajniju štetu u smislu prvog kriterija člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Takođe, Ustavni sud mora ocijeniti dopustivost navedene apelacije u svjetlu drugog kriterija sadržanog u ovom osnovu dopustivosti, odnosno da li poštivanje ljudskih prava kako je to definisano u Ustavnu Bosne i Hercegovine zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu. Ovaj kriterij služi kao zaštitni mehanizam, na osnovu kojeg će Ustavni sud nastaviti ispitivanje apelacije u meritumu čak i ako ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu, ukoliko za to postoji odgovarajući interes poštivanja ljudskih prava. Ocjenjujući okolnosti ovog predmeta u smislu navedenog kriterija, Ustavni sud smatra da okolnosti ovog predmeta ne pokreću niti jedno pitanje poštivanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacije u meritumu (vidi, Evropski sud Korolev protiv Rusije, Odluka o dopustivosti broj 25551/05 od 1. jula 2010. godine).

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) i stav (5) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, odnosno ukoliko apelant nije pretrpio značajniju štetu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3761/16 (H. K.) | Sudska praksa | Aktio