Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4156/16 (A. B.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4156/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-4156/16, rješavajući apelaciju Arifa Bajrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Arifa Bajrića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu uvođenje u posjed stana, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Arif Bajrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 31. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu uvođenja u posjed stana.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27-18-17- 34-9-1883-1/05 od 16. decembra 2005. godine apelantu je dodijeljen na korištenje stan u ulici Šehida broj 5 u Travniku (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
3. Apelant je 10. oktobra 2008. godine, 7. februara 2014. godine i 27. maja 2014. godine podnio zahtjev Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba) za uvođenje u posjed predmetnog stana.
4. Iz stanja spisa proizlazi da je Služba je 31. oktobra 2008. godine, postupajući po apelantovom zahtjevu od 10. oktobra 2008. godine, obavijestila apelanta da je uvidom u službenu evidenciju utvrđeno da predmetni stan koristi Emina Vilić po osnovu Rješenja Generalštaba Armije Bosne i Hercegovine 8/27-6-TR-4180/97 od od 5. aprila 1997. godine i Ugovora o korištenju predmetnog stana broj 28-5/U-3763/97 od 8. aprila 1997. godine. Zatim da je Komisija za potvrđivanje ranijih rješenja o dodjeli stanova, obnovi i izdavanju rješenja o dodjeli stanova iz stambenog fonda Federalnog ministarstva odbrane i Armije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) donijela Rješenje 27-18-17-34-9-1789-1/05 od 16. decembra 2005. godine kojim je poništeno rješenje od 5. aprila 1997. godine o dodjeli stana Emini Vilić i raskinut ugovor o korištenju predmetnog stana od 8. aprila 1997. godine. Služba je, takođe, obavijestila apelanta da je Emina Vilić podnijela 24. januara 2006. godine žalbu prijašnjem Ministarstvu protiv Rješenja 27- 18-17-34-9-1789-1/05 od 16. decembra 2005. godine i da je postupak po žalbi još uvijek u toku, a da će apelantov zahtjev za uvođenje u posjed predmetnog stana biti razmatran nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima koji je u proceduri donošenja, te nakon donošenja odluke po žalbi Emine Vilić.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je Služba 18. februara 2014. godine i 3. juna 2014. godine, postupajući po apelantovim zahtjevima od 7. februara 2014. godine i 27. maja 2014. godine, obavijestila apelanta da je postupak po žalbi Emine Vilić protiv rješenja Komisije od 16. decembra 2005. godine još uvijek u toku, te da je formirana Drugostepena stambena komisija za dodjelu zamjenskih stanova, dodjelu stanova i obnovu ranije zaključenih ugovora o korištenju stanova iz stambenog fonda prijašnjeg Ministarstva i Vojske Federacije i da će spis Emine Vilić biti proslijeđen navedenoj Komisiji na nadležno postupanje. Služba je, takođe, obavijestila apelanta da će njegov zahtjev biti razmatran nakon donošenja pravosnažne odluke o pravu korištenja predmetnog stana za privremenog korisnika Eminu Vilić, što je prethodno pitanje, odnosno kada Služba za obnovu, izbjeglice, raseljene osobe i stambene poslove Općine Travnik preda stan Službi. Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu uvođenja u posjed stana predmetnog stana povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Herecgovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu uvođenje u posjed predmetnog stana. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantu Rješenjem Ministarstva broj 27-18-17-34-9-1883-1/05 od 16. decembra 2005. godine dodijeljen na korištenje predmetni stan i da je apelant u više navrata (10. oktobra 2008. godine, 7. februara i 27. maja 2014. godine) tražio uvođenje u posjed predmetnog stana. Ustavni sud zapaža da Služba, povodom apelantovih zahtjeva, nije odlučila u formi "rješenja", već je apelantu dostavljala "odgovore" u kojima je navodila razloge zbog kojih nije u mogućnosti uvesti apelanta u posjed predmetnog stana. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelant se, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije obraćao drugostepenom organu, niti je pokretao upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman