Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2676/16 (A. H.-P.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2676/16

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2676/16, rješavajući apelaciju Aide Hunček-Pita, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 18. jula 2017. donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Aide Hunček-Pita podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u kojem je donesena Presuda broj 65 0 Rs 389129 15 Rsž 2 od 23. augusta 2016.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Aida Hunček-Pita (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 24. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 389129 15 Rsž 2. Apelantica je dopunila apelaciju 27. juna 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 20. marta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 28. marta 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 6. novembra 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „S- Leasing“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i naplate potraživanja iz radnog odnosa, v. sp. 23.532,35 KM.

6. Općinski sud je 19. juna 2015. godine donio Presudu broj 65 0 Rs 389129 13 Rs.

7. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu i predmet je 5. oktobra 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu, te zaveden pod brojem 65 0 Rs 389129 15 Rsž 2.

8. Kantonalni sud je 23. augusta 2016. godine donio Presudu broj 65 0 Rs 389129 15 Rsž 2.

9. Prema stanju spisa predmetni parnični postupak je okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica smatra da joj je zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku povodom žalbe tuženog podnesene protiv prvostepene presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U suštini, apelantica smatra da Kantonalni sud nije iskazao primjerenu ažurnost jer je u konkretnom slučaju riječ o radnom sporu koji se rješava po hitnom postupku. U vezi s tim, apelantica navodi da je spomenutim postupanjem suda oštećena jer je uskraćena za osnovna sredstva za život. Shodno tome, apelantica traži da joj Ustavni sud odredi naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 3.800,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. Kantonalni sud je naveo da je navedeni predmet dostavljen tom sudu 5. oktobra 2015. godine. Također, Kantonalni sud je istakao da je 23. augusta 2016. godine donio presudu u konkretnom predmetu, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku o podnesenoj žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

18. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno njeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnom postupku osporava isključivo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 5. oktobra 2015. godine kao dana kada je, prema navodima iz odgovora na apelaciju, predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje do 23. augusta 2016. godine kao datuma kada je Kantonalni sud donio presudu. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste period od deset mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, prema navodima iz odgovora na apelaciju, predmetni spis zaprimio 5. oktobra 2015. godine, te da je do 23. augusta 2016. godine, kada je donio presudu, postupak pred tim sudom trajao deset mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi da ponašanje Kantonalnog suda u okolnostima konkretnog slučaja ukazuje na neopravdanu neaktivnost tog suda, niti da je ponašanje tog suda bilo usmjereno na odugovlačenje predmetnog postupka na način suprotan standardima prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog postupka u periodu od deset mjeseci pred Kantonalnim sudom ne prelazi granice razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

25. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelantica nije obrazložila te navode pa da bi se Ustavni sud mogao upustiti u njihovo ispitivanje. Budući da se apelantica samo paušalno pozvala na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim. Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom tražila naknadu štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom od deset mjeseci ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2676/16 (A. H.-P.) | Sudska praksa | Aktio