Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2256/15 (G. K.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Penzija
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2256/15
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2256/15, rješavajući apelaciju Gordane Kobas, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Gordane Kobas.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 013921 14 U od 9. aprila 2015. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantkinji Gordani Kobas, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati apelantkinji Gordani Kobas zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Kobas podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 013921 14 U od 9. aprila 2015. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske broj 1044976312 od 26. februara 2014. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske-Filijala Prijedor broj 1044976312 od 28. maja 2013. godine u dijelu koji se odnosi na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Gordana Kobas (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prijedora podnijela je 6. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 013921 14 U od 9. aprila 2015. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond) broj 1044976312 od 26. februara 2014. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske-Filijala Prijedor (u daljnjem tekstu: Filijala) broj 1044976312 od 28. maja 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Fonda i Filijale zatraženo je 12. maja 2017 godine, a od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 7. juna 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. maja 2017. godine, Vrhovni sud 28. juna 2017. godine, dok Fond i Filijala nisu dostavili odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Tok postupka
5. Odlučujući o apelantkinjinom zahtjevu za ostvarivanje prava na starosnu penziju, Filijala je Rješenjem broj 1044976312 od 12. maja 2010. godine priznala apelantkinji pravo na starosnu penziju počev od 19. februara 2010. godine u određenom mjesečnom iznosu. Iz obrazloženja tog rješenja proizilazi da je apelantkinja predmetni zahtjev podnijela 19. februara 2010. godine.
6. Apelantkinja je podnijela žalbu protiv navedenog rješenja, koju je Fond odbio Rješenjem broj 1044976312 od 11. januara 2011. godine.
7. Apelantkinja je podnijela tužbu protiv navedenog rješenja Fonda, koju je Okružni sud Presudom broj 11 0 U 006210 11 U od 17. januara 2013. godine uvažio i poništio osporeni akt.
8. Postupajući povodom presude Okružnog suda, Fond je Rješenjem broj 1044976312 od 4. marta 2013. godine poništio Rješenje Filijale broj 1044976312 od 12. maja 2010. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i rješavanje.
Osporene odluke
9. U ponovnom postupku Filijala je donijela Rješenje broj 1044976312 od 28. maja 2013. godine kojim je apelantkinji priznato pravo na starosnu penziju počev od 19. februara 2010. godine u određenom mjesečnom iznosu.
10. Apelantkinja je podnijela žalbu protiv navedenog rješenja Filijale, koju je Fond odbio Rješenjem broj 1044976312 od 26. februara 2014. godine.
11. Apelantkinja je podnijela tužbu protiv rješenja Fonda, koju je Okružni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 11 0 U 013921 14 U od 9. aprila 2015. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantkinja smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Po apelantkinjinom mišljenju, do povrede navedenih prava došlo je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Takođe, apelantkinja navodi da je predmetni postupak pokrenut prije više od pet godina i da do danas nije okončan, čime je, po njenom mišljenju, došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje. Smatra da je uslijed toga opravdan njen zahtjev za naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud navodi da je spis konkretnog predmeta zaprimio 3. novembra 2015. godine. Takođe, navodi da pred tim sudom ima veći broj upravnih predmeta „starijih po inicijalnom aktu“ ili po zakonu prioritetnih, pa konkretan predmet nije na redu rješavanja. Vrhovni sud ističe da se u ovom trenutku ne može precizno izjasniti kada će konkretan predmet biti riješen, jer se ne nalazi na spisku predmeta, sačinjenom prema Planu rješavanja starih predmeta koji se rješavaju u drugom kvartalu ove godine.
14. Okružni sud ističe da je apelantkinja podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 013921 14 U od 9. aprila 2015. godine o kojem Vrhovni sud još nije odlučio. Okružni sud shodno tome smatra da su apelacioni navodi neosnovani, što se, takođe, odnosi i na povredu prava na suđenje u razumnom roku, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
15. U Zakonu o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.
Član 206.
Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odlaganja (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mjesec dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan donijeti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva mjeseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
Ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rešenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe, kao da je njen zahtjev odbijen.
Član 232. stav 1.
Rešenje po žalbi mora se doneti i dostaviti stranci čim je to moguće, a najkasnije u roku od dva meseca računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
16. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48.
Sud će primjeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
17. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na osporene odluke
19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Apelantkinja osporava Presudu Okružnog suda broj 11 0 U 013921 14 U od 9. aprila 2015. godine, Rješenje Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske broj 1044976312 od 26. februara 2014. godine i Rješenje Filijale broj 1044976312 od 28. maja 2013. godine.
21. Iz apelacionih navoda i odgovora na apelaciju koji je dostavio Okružni sud proizilazi da je apelantkinja podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 013921 14 U od 9. aprila 2015. godine o kojem nije odlučeno.
22. Ustavni sud zapaža da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske predviđaju mogućnost da se protiv pravosnažne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
23. Apelanti odlučuju koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelantkinja nadležnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, nezavisno od vrste te odluke, apelantkinja ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužna na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
24. Imajući u vidu odredbe člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije nedopuštena zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke. Dopustivost apelacije u odnosu na apelantkinjine navode o povredi prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku
25. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak i nakon dužeg vremenskog perioda nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
27. Apelantkinja smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Iz obrazloženja rješenja prvostepenog organa uprave proizilazi da je predmetni postupak pokrenut 19. februara 2010. godine apelantkinjinim zahtjevom za ostvarivanje prava na starosnu penziju i da , prema stanju u spisu, traje duže od šest godina i četiri mjeseca i da do donošenja ove odluke još nije okončan.
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je trebalo razmotriti, zatim, da se radi o pitanju koje je od velikog značaja za apelantkinju (penzija), te konstatuje da iz činjenica predmeta ne proizilazi da je apelantkinja svojim ponašanjem doprinijela dužini postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su prvostepeni organ uprave i Okružni sud odlučivali u konkretnom slučaju u dva seta postupka, a drugostepeni organ uprave u tri seta postupka, a što je svakako doprinijelo dužini trajanja tog postupka. Imajući u vidu da predmetni postupak traje više od šest godina i četiri mjeseca i da još nije okončan, jer je u toku odlučivanje o zahtjevu za vanredno preispitivanje pred Vrhovnim sudom, te da organi uprave i sudovi nisu ponudili odgovore, odnosno relevantne argumente u vezi s dužinom trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak prešao granice razumnog trajanja, te da su apelantkinjini navodi osnovani.
33. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da je dužina postupka pretjerano duga za šta organi uprave i redovni sud nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
34. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2907/16 od 10. maja 2017. godine, i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera, u smislu ove odluke, adresirati na VSTSBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.
35. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2907/16. Iz istih razloga i ova se odluka, takođe, dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantkinji treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj Odluci broj AP 2907/16 preduzeti efikasne mjere radi sprečavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja kako u slučaju navedene apelantkinje, tako i u odnosu na sva ostala lica u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.
38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište sudova, odnosno organa uprave pred kojim je vođen predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer predmetni postupak koji je od velikog značaja za apelantkinju traje duže od šest godina i četiri mjeseca i još nije okončan, pri čemu organi uprave i redovni sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu dužinu trajanja postupka.
40. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman