Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2047/17 (M. K., T.J., V. T. i R. T.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2047/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-2047/17, rješavajući apelacije Milomira Kopranovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Milomir Kopranović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 161766 17 Gž od 24. aprila 2017. godine;

T. J. protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 019813 16 Rev od 16. marta 2017. godine i Velibor Tepić i Radoslav Tepić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 192385 16 Gž od 20. aprila 2017. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP-2047/17

1. Milomir Kopranović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 161766 17 Gž od 24. aprila 2017. godine kojim je žalba apelanta djelomično uvažena, te Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 161766 13 I od 4. januara 2017. godine preinačeno u dijelu odluke u odnosu na način isplate troškova parničnog i izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na način što je izvršenikov prigovor odbijen i rješenje o izvršenju od 4. marta 2013. godine u tom dijelu ostalo na snazi, dok je u ostalom dijelu žalba apelanta odbijena i potvrđeno osporeno rješenje kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.

2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 5. jula 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 9. oktobra 2013. godine, odlučujući o apelaciji AP-2956/13 podnesenoj 5. jula 2013. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-1006/10 od 9. oktobra 2013. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

AP-2064/17

3. T. J. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Edina Jahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 019813 16 Rev od 16. marta 2017. godine kojom je odbijena apelantova revizija protiv Presude Suda BiH broj S1 3 P 019813 16 Gž od 24. oktobra 2016. godine.

4. Apelant je prije podnošenja ove apelacije je 15. decembra 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 1. februara 2017. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4753/16, kojom je apelaciju podnesenu 15. decembra 2016. godine protiv Presude Suda BiH broj S1 3 P 019813 16 Gž od 24. oktobra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP-2207/17

5. Velibor Tepić i Radoslav Tepić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 1. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 192385 16 Gž od 20. april 2017. godine kojim je žalba apelanata djelomično usvojena, te Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 192385 14 I od 20. aprila 2015. godine preinačeno u dijelu odluke u odnosu na način isplate troškova parničnog i izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na način što je izvršenikov prigovor odbijen i rješenje o izvršenju od 30. maja 2014. godine u tom dijelu ostalo na snazi, dok je u ostalom dijelu žalba apelanata odbijena i potvrđeno osporeno rješenje kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.

6. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 20. jula 2015. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 20. aprila 2016. godine, odlučujući o apelaciji AP-3567/15 podnesenoj 20. jula 2015. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-114/15 od 20. aprila 2016. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2047/17. Apelacioni navodi

8. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti smatraju da su im povrijeđena i neka druga ustavna prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek i zabranu diskriminacije).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

10. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnim apelacijama pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihovih ranije podnesenih apelacija, o kojima je Ustavni sud već donio odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2047/17 (M. K., T.J., V. T. i R. T.) | Sudska praksa | Aktio