Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1230/17 (D. Đ.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nema povrede
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1230/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-1230/17, rješavajući apelaciju Dragoljuba Đakovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragoljub Đaković protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 I 049648 14 Gž od 3. septembra 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragoljub Đaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 3. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 049648 14 Gž od 3. septembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen apelantov prigovor podnesen protiv rješenja o izvršenju.
2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju doneseno na osnovu pravosnažne i izvršne presude zbog propuštanja, koja je priložena uz prijedlog za izvršenje kao izvršna isprava. Okružni sud je istakao da kako izvršni sud nije ovlašten da preispituje zakonitost odluke koja predstavlja izvršni naslov, u konkretnom slučaju navedenu presudu zbog propuštanja (u kojem pravcu je usmjeren apelantov prigovor), a sprovođenje dozvoljenog izvršenja se može spriječiti samo ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila poslije izvršnosti odluke na osnove koje je dozvoljeno izvršenje ili u vrijeme kada izvršenik to nije mogao da istakne u postupku iz kojeg potiče izvršna isprava, a koji razlozi za sprečavanje izvršenja u konkretnom izvršnom predmetu nisu nastupili, Okružni sud je ocijenio da je rješenje prvostepenog suda, kojim je odbijen apelantov prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju, pravilno.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i da je došlo do povrede zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što navodi da nije dobio sudski poziv, niti bilo kakav drugi sudski dokument vezan za ročišta pred sudovima, već da su mu samo uručivane presude na koje nije imao nikakvih mogućnosti da utiče, jer mu nisu „dozvoljavali njegovo osnovno zakonsko pravo na žalbe ili odgovore na tužbe“.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Prije svega, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o povredi navedenih prava ne mogu nikako dovesti u vezu sa osporenom odlukom, koja je donesene u izvršnom postupku, nego da se njegovi navodi očigledno odnose na postupak u kojem je donesena presuda na osnovu propuštanja, a na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak. Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio predmetnu apelaciju protiv rješenja donesenog u izvršnom postupku, te da Ustavni sud može razmatrati samo da li je došlo do povrede apelantovih prava u tom postupku, a ne u postupku koji je prethodio izvršnom postupku. S obzirom na to, te kako apelant osim paušalnih navoda, nije ponudio niti jedan dokaz koji bi učinio vjerovatnim i mogućim da je osporenom odlukom došlo do povrede navedenih prava na koja se pozvao u predmetnoj apelaciji, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi kao takvi očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman