Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-202/17 (R.M., Z. P. i M. G.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-202/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-202/17, rješavajući apelacije R. M. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

R.M. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 027006 16 Uvp od 27. oktobra 2016. godine;

Zdravko Pajić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 019486 16 Uvp od 11. januara 2017. godine i Marko Grabovac protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 019497 16 Uvp od 11. januara 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-202/17

1. R. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 17. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 027006 16 Uvp od 27. oktobra 2016. godine. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 027006 16 Uz od 22. avgusta 2016. godine odbačen je kao nedopušten apelantičin zahtjev radi zaštite prava i sloboda zagarantovanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Aneksima Ustava Federacije Bosne i Hercegovine povrijeđenih Odlukom Savjeta društvenog Fonda PIO Bosne i Hercegovine broj SF-87/98, jer je utvrđeno da već postoji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 027006 16 Uvp od 27. oktobra 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 U 027006 16 Uz od 22. avgusta 2016. godine.

2. AP-772/17

2. Zdravko Pajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, kojeg zastupa Rifat Zemanić, predsjednik Udruženja građana za zaštitu imovinskih i ljudskih prava i sloboda „Brod“, podnio je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 019486 16 Uvp od 11. januara 2017. godine. Rješenjem Suda BiH broj S1 U 019486 16 U od 1. septembra 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba podnesena protiv obavijesti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 06-50883/14/APP od 4. maja 2015. godine (kojom je apelant obaviješten da zahtjev za naknadu štete-kompenzaciju za porušenu i uništenu nepokretnu imovinu na području Bosne i Hercegovine može tražiti od nadležnih organa entiteta u skladu sa članom 13. Zakona o izbjeglicama i raseljenim licima u Bosni i Hercegovini), jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje upravnog spora, odnosno osporeni akt nije konačni upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 019486 16 Uvp od 11. januara 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Rješenja Suda BiH broj S1 U 019486 16 U od 1. septembra 2016. godine.

3. AP-1684/17

3. Marko Grabovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, podnio je 28. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 019497 16 Uvp od 11. januara 2017. godine. Rješenjem Suda BiH broj S1 U 019497 16 U od 29. septembra 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba podnesena protiv obavijesti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 06-41-4-1757/15/AP od 13. jula 2015. godine (kojom je apelant obaviješten da zahtjev za naknadu štete-kompenzaciju za porušenu i uništenu nepokretnu imovinu na području Bosne i Hercegovine može tražiti od nadležnih organa entiteta u skladu sa članom 13. Zakona o izbjeglicama i raseljenim licima u Bosni i Hercegovini), jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje upravnog spora, odnosno osporeni akt nije konačni upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 019497 16 Uvp od 11. januara 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Rješenja Suda BiH broj S1 U 019497 16 U od 29. septembra 2016. godine.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-202/17. Apelacioni navodi

5. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i/ili povredu prava iz člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (1966).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova kojima su odlučivalo o određenim procesnim pitanjima i procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti koristili u konkretnim slučajevima. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima i procesnoj dopustivost korištenih pravnih lijekova tj. ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnim postupcima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana 13. Evropske konvencije, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava ) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o pravima koja su zaštićena članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, te da su stoga i navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud smatra da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezi ni sa ostalim pravima na koja su apelanti ukazali u apelacijama, te da su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-202/17 (R.M., Z. P. i M. G.) | Sudska praksa | Aktio