Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4769/16 (L. V. i drugi)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Ratna šteta
- Izvršenje
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Nematerijalna šteta
- Materijalna šteta
- Izvršni postupak
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4769/16
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4769/16, rješavajući apelacije Ljubiše Vujičića i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:
Ljubiša Vujičić zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 245010 16 I od 12. oktobra 2016. godine;
Mićo Galić i Milojka Galić zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 241656 16 I od 22. jula 2016. godine;
Žarko Bulaja i Nataša Lalić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 138696 16 Gž od 24.
novembra 2016. godine;
Nenad Jelić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 169124 15 Gž od 15. novembra 2016. godine;
Fadil Vilić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 182763 15 Gž od 10. januara 2017. godine;
Božo Milanović, Savka Milanović i Ratko Milanović zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 234016 16 I od 14. marta 2016.
godine;
Svjetlana Pećanac, Milan Pećanac i Nada Pećanac protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 186493 15 Gž od 13. januara 2017. godine i Ramadan Radenica i Suada Radenica protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 186029 15 Gž od 10. marta 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 4769/16
1. Ljubiša Vujičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, kojeg zastupa Đorđe Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 245010 16 I od 12. oktobra 2016. godine.
2. Prema informaciji Osnovnog suda, 25. novembra 2016. godine djelomično je usvojen prigovor Republike Srpske kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), te je navedeno rješenje 2. marta 2017. godine proslijeđeno Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na postupanje po apelantovoj žalbi.
AP 4770/16
3. Mićo Galić i Milojka Galić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zvornika, koje zastupa Đorđe Marić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 15. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 241656 16 I od 22. jula 2016. godine.
4. Prema informaciji Osnovnog suda, 23. novembra 2016. godine djelomično je usvojen prigovor izvršenika, te je navedeno rješenje 24. januara 2017. godine proslijeđeno Okružnom sudu na postupanje po žalbi apelanata.
AP 360/17
5. Žarko Bulaja i Nataša Lalić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Jelena Todić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 27. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 138696 16 Gž od 24. novembra 2016. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanata protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 138696 12 I od 2. juna 2016. godine.
6. Navedena rješenja su 6. jula 2016. godine dostavljena Ministarstvu finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvu finansija) na sprovođenje. AP 418/17
7. Nenad Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 1. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 169124 15 Gž od 15. novembra 2016. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 169124 13 I od 3. juna 2015. godine
8. Navedena rješenja su 10. juna 2015. godine dostavljena Ministarstvu finansija na sprovođenje.
AP 566/17
9. Fadil Vilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnio je 9. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 182763 15 Gž od 10. januara 2017. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 182763 13 I od 18. maja 2015. godine.
10. Navedena rješenja su 21. maja 2015. godine dostavljena Ministarstvu finansija na sprovođenje.
AP 929/17
11. Božo Milanović, Savka Milanović i Ratko Milanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 234016 16 I od 14. marta 2016. godine. Navedeno rješenje o izvršenju je 17. marta 2016. godine dostavljeno Ministarstvu finansija na sprovođenje.
12. Prema informaciji Osnovnog suda, 12. maja 2017. godine doneseno je rješenje po prigovoru izvršenika.
AP 930/17
13. Svjetlana Pećanac, Milan Pećanac i Nada Pećanac (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 186493 15 Gž od 13. januara 2017. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanata protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 186493 14 I od 17. jula 2015. godine.
AP 1214/17
14. Ramadan Radenica i Suada Radenica (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 14. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 186029 15 Gž od 10. marta 2017. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanata protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 186029 14 I od 12. juna 2015. godine.
15. Navedena rješenja su 17. juna 2015. godine dostavljena Ministarstvu finansija na sprovođenje.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
16. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS) zatraženo je 27. aprila 2017. godine, a od Osnovnog suda 4. i 27. aprila 2017. godine da dostave odgovore na apelacije.
17. Vlada RS (Ministarstvo finansija) dostavila je 23. maja 2017. godine odgovor na apelacije.
18. Osnovni sud je u periodu od 13. aprila do 15. maja 2017. godine dostavljao odgovore na apelacije, osim u predmetu AP 930/17.
19. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 4769/16, AP 4770/16, AP 360/17, AP 418/17, AP 566/17, AP 929/17, AP 930/17 i AP 1214/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4769/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti da brže i ekonomičnije donese odluku o apelacijama bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata. III.Činjenično stanje
20. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
21. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, Osnovni sud je donio rješenjā o izvršenju kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovnih banaka Republike Srpske kao izvršenika.
22. Navedena rješenja o izvršenju Osnovnog suda, koja posjeduju apelanti, vezana su za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta).
23. U većini predmeta gdje apelanti osporavaju rješenja Okružnog suda, u žalbenom postupku, a po izjavljenom prigovoru izvršenika, rješenja o izvršenju su izmijenjena u skladu s odredbama člana 14.a) važećeg Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, te je određeno izvršenje na način da se izmirenje predmetnog duga treba izvršiti u periodu od najmanje 20 godina. U obrazloženju osporenih rješenja navedeno je da se predmetna potraživanja odnose na potraživanja naknade štete nastale u ratnom periodu, da se predmetna potraživanja smatraju unutrašnjim dugom, te da je Zakonom o unutrašnjem dugu propisan postupak naplate predmetnih potraživanja. Dalje je navedeno da Zakon o unutrašnjem dugu predstavlja lex specialis propis u skladu s kojim se vrši isplata potraživanja naknade materijalne i nematerijlane štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, a koja je priznata pravosnažnim sudskim odlukama, kao i da je navedeni zakon stupio na snagu 13. januara 2012. godine i da je njime uređen postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim licima i određeno da se izmirenje unutrašnjeg duga vrši u skladu s odredbama ovog zakona na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.
24. U nekim od predmeta, prema informaciji Osnovnog suda, prvostepeni sud je donio rješenja kojim je odlučio o prigovoru izvršenika, te je u nekim predmetima spis proslijeđen Okružnom sudu na postupanje po žalbama apelanata.
25. Prema stanju spisa, predmetna rješenjā o izvršenju nisu sprovedena.
IV.Apelacije a)Navodi iz apelacija
26. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama, odnosno nesprovođenjem predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored navedenog, u pojedinim predmetima apelanti ističu da im je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelanti u većini predmeta navode da su njihova potraživanja utvrđena u fiksnim iznosima pravosnažnim sudskim presudama, te da izvršni sudovi nisu ovlašćeni da donose rješenja koja nisu u skladu s izvršnim ispravama, niti su ovlašćeni da mijenjaju predmet i sredstvo izvršenja bez saglasnosti apelanata. S tim u vezi, apelanti smatraju da se donošenjem Zakona o unutrašnjem dugu ukazuje na namjeru da se onemogući apelantima da na bilo koji način naplate dosuđenu naknadu, odnosno u nekim slučajevima apelanti smatraju da im je uskraćena zakonska zatezna kamata koja je prema Zakona o unutrašnjem dugu ograničena na iznos glavnog duga. U nekim od predmeta apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, kao i naknadu troškova postupka sastavljanja apelacije.
b) Odgovori na apelacije
27. Ministarstvo finansija Republike Srpske navelo je da su predmetna izvršenja evidentirana u njihovoj bazi podataka, od kojih se većina odnosi na predmete ratne štete. Dalje je navedeno da se sudski predmeti koji se odnose na unutrašnji dug – ratna šteta realizuju u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kao lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Osim toga, navedeno je da su pred Evropskim sudom za ljudska prava vođeni postupci protiv Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske koji su se odnosili na dug period neizvršavanja predmeta ratne štete, odnosno povredu prava povjerilaca zbog neizvršavanja sudskih odluka. U saradnji s Evropskim sudom, Republika Srpska je konstantno uređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga. S obzirom na navedeno, Republika Srpska je 15. septembra 2016. godine donijela novi plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Naime, navedenim planom predviđa izvršenje konačnih presuda isplatom ratne štete u gotovini u periodu od 13 godina, počevši od 2016. godine, redoslijedom kojim su primljene u Ministarstvu finansija. Presude primljene do kraja 2004. godine, kod kojih je već došlo do kašnjenja dužeg od 10 godina u vrijeme donošenja presude Đurić i drugi, bile bi izvršene tokom 2016. godine, pod uslovom da su povjerioci dostavili potrebnu dokumentaciju. Osim toga, Republika Srpska se obavezala da će isplatiti 50,00 € na ime nematerijalne štete za kašnjenja u izvršenju, kao i zateznu kamatu po godišnjoj stopi od 0,5% u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema Planu izmirenja. Presude primljene nakon 15. septembra 2016. godine izvršiće se pod istim uslovima nakon izvršenja presuda uključenih u Plan izmirenja. Komitet ministara Savjeta Evrope koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava smatra da revidirani plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu, odnosno planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava po Konvenciji. Osim toga, Ministarstvo u odgovoru napominje da ukoliko je tražilac izvršenja saglasan da se njegovo izvršenje izmiri emisijom obveznica u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu, potrebno je da popuni i ovjeri obrazac izjave i formular s ličnim podacima i dostavi ga Ministarstvu finansija Republike Srpske. Dalje su naveli da nijedna stranka nema prioritet u odnosu na ostale, što znači da će tražioci izvršenja s navedenih izvršnih rješenja koji su prikazani u tabeli, koja je dostavljena u prilogu dopisa, imati iste prethodno navedene mogućnosti. Osim toga, ako se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske može se redoslijed izmirenja izvršavati i brže – može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini. Na kraju je istaknuto da stranke prilikom donošenja odluke o načinu realizacije njihovog potraživanja po osnovu ratne štete imaju u vidu prednosti emisije obveznica, odnosno da sve obveznice koje emituje Republika Srpska kotiraju na „Banjalučkoj berzi“ a.d. Banjaluka i njima je moguće trgovati, mogu se izmiriti poreske obaveze nastale do 31. decembra 2007. godine, otkupljivati stanovi do 60% vrijednosti i otkupljivati poslovne zagrade, poslovne prostorije i garaže, te plaćati naknada za legalizaciju objekata u skladu sa važećim propisima.
28. Osnovni sud je u odgovorima naveo da je u navedenim predmetima dozvolio predložena izvršenja svojim rješenjima, međutim, da je na navedena rješenja izjavljen prigovor izvršenika, te da su navedena rješenja preinačena i dostavljena Ministarstvu finansija Republike Srpske – sektoru Trezor na sprovođenje. Osnovni sud smatra da u konkretnim slučajevima nije došlo do povrede prava na koju se pozivaju apelanti. V.Relevantni propisi
29. Ustav Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02 ispravka, 30/02 ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05 i 48/11) u relevantnom dijelu glasi:
IV. PRAVA I DUŽNOSTI REPUBLIKE
Član 66.
Prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi.
Ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova su i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa.
V. ORGANIZACIJA REPUBLIKE
Član 69.
Državna vlast u Republici organizuje se na načelu podjele vlasti.
[...] Izvršnu vlast vrši Vlada.
[...].
30. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
31. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1. stav.1.
(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu:
unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.
Član 3. stav 1. tačka v) (1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM.
Član 7. st. 2. i 3.
(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu provest će se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.
(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.
Član 11.
(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09). (2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.
Član 13.
Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama na osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 14a.
(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20.
maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.
(2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenuju se opšti kriterijumi:
a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i
b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.
(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.
(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.
32. Tabela – spisak apelanata prema Planu izmirenja (dostavilo Ministarstvo finansija uz odgovor na apelacije od 23. maja 2017. godine):
R.B.APELACIJA RED. BR.
U BAZI
PREDMET BROJ IZVRŠNOG
RJEŠENJA
INFORMACIJA O
PREDMETU
1AP 4769/1616854 Vujičić Ljubiša 71 0 I 245010 16 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema planu u 2029. g. ili u obveznicama 2AP 4770/1616793Galić Mićo i dr.
71 0 I 241656 16 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema planu u 2029. g. ili u obveznicama 3AP 360/1712003Bulaja Žarko i dr.
71 0 I 138696 12 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema planu u 2024. g. ili u obveznicama 4AP 418/1712955Jelić Nenad71 0 I 169124 13 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema planu u 2025. g. ili u obveznicama 5AP 566/1715624Vilić Fadil71 0 I 182763 13 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema planu u 2028. g. ili u obveznicama 6AP 929/1716739 Milanović Božo i dr.
71 0 I 234016 16 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema planu u 2029. g. ili u obveznicama 7AP 930/1715460 Pećanac Svjetlana i dr.
71 0 I 186493 14 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema planu u 2028. g. ili u obveznicama 8AP 1214/1713873 Radenica71 0 I 186029 14 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema planu u 2027. g. ili u Ramadan i dr.
obveznicama VI.Dopustivost
33. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
35. U odnosu na dopustivost apelacija, Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske razmatrao u predmetu broj AP 244/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je konstatovao: „Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku“. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 244/08 u pogledu dopustivosti apelacija u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti apelacija, u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je u predmetima AP 4769/16 i AP 4770/16 prvostepeni sud donio rješenja kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika, te je po žalbama apelanata spis proslijeđen Okružnom sudu na postupanje, dok je u predmetu AP 929/17 prvostepeni sud donio rješenje kojim je odlučio o prigovoru izvršenika. Dakle, u ovim predmetima Okružni sud nije donio odluku po žalbi, odnosno Ustavni sud nema podatak da li je na rješenje kojim je odlučeno o prigovoru izjavljena žalba. Ustavni sud nalazi da su i ovi apelanti evidentirani u tabeli koju je dostavilo Ministarstvo finansija. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 12. tačka 5. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske koja propisuje prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da i ovi apelanti ukazuju na nemogućnost izvršenja pravosnažnih presuda, Ustavni sud nalazi da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
36. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima, tj. zbog nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
37. U nastavku odluke Ustavni sud će ukazati na svoju praksu vezano za neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske.
38. U citiranoj odluci broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine Ustavni sud je naveo: „Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu evidentni pokušaji Republike Srpske da obezbijedi izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica (14 godina za ratnu štetu i 15 godina za opšte obaveze). (...) Ustavni sud zaključuje da, uprkos naporima Republike Srpske da obezbijedi izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Ustavni sud ne može smatrati da je Republika Srpska izvršila svoju pozitivnu obavezu, te obezbijedila izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku“.
39. Nakon toga, razmatrajući predmet AP 1402/09, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1402/09 od 16. januara 2013. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U citiranoj odluci Ustavni sud je naveo: „Ustavni sud zapaža da su i dalje evidentni pokušaji Republike Srpske da obezbijedi izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je Zakonom o unutrašnjem dugu Republike Srpske (ꞌSlužbeni glasnik Republike Srpskeꞌ broj 1/12), koji je stupio na snagu 13. januara 2012. godine, dodatno smanjila rokove dospijevanja dugoročnih obveznica (13 godina za ratnu štetu i 14 godina za opšte obaveze). (…) Pri tome, Ustavni sud zapaža da predmetni izvršni postupci traju duži vremenski period, te da će, s obzirom na važeća zakonska rješenja u Republici Srpskoj, apelanti morati da čekaju na realizaciju svojih potraživanja odnosno izvršenje još duži niz godina…“.
40. Potom, Ustavni sud u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1843/11 (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1843/11 od 17. jula 2013. godine, tačka 24, dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je naveo: „Ustavni sud zapaža da su i dalje evidentni pokušaji Republike Srpske da obezbijedi izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu (ꞌSlužbeni glasnik Republike Srpskeꞌ broj 28/13), koji je stupio na snagu 12. aprila 2013. godine, omogućila izmirenje predmetnih obaveza u gotovini i obveznicama, odnosno definisala da se pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11 tog zakona izmiruju zajedno s ostalim potraživanjima u gotovini, u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za tu namjenu u skladu s propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, dok će se izmirenje cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiti u periodu od najmanje 20 godina.“
41. Nadalje, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 219/16 (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 219/16 od 20. aprila 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je konstatovao: „Ustavni sud primjećuje da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu, koji je stupio na snagu 23. jula 2013. godine, predviđeno da se odredbe ovog zakona primjenjuju i na sudske pravosnažne i izvršne odluke koje donose sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine za nadoknadu ratne materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu i u vezi s ratnim dejstvima na teritoriji Bosne i Hercegovine... Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o unutrašnjem dugu, koji je stupio na snagu 7. juna 2014. godine, članom 1 stav 2 predviđeno da se odredbe ovog zakona ne primjenjuju na odluke, rješenja i druge akte nadležnih organa po osnovu povrata javnih prihoda, rješenja za utvrđenu naknadu na ime eksproprisanog zemljišta... Međutim, iako su evidentni napori Republike Srpske da ispoštuje svoje pozitivne obaveze, kao i činjenica da je u tom smislu u više navrata došlo do izmjene i dopune Zakona o unutrašnjem dugu, evidentno je da apelanti, i pored svih preduzetih mjera, prema postojećem planu izmirenja za isplatu ratne štete neće moći naplatiti svoja potraživanja još niz godina.“
42. U svim navedenim odlukama Ustavni sud je zaključio da je zbog nemogućnosti apelanata da realizuju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud je dao nalog Vladi Republike Srpske koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i obezbijedi poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
43. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima, tj. zbog nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.
44. Ustavni sud primjećuje da je odredbama člana 11 Zakona o unutrašnjem dugu propisano: „Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM…“, da je odredbama člana 14.a stav 1 istog zakona između ostalog propisano „obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.“, te da je odredbama istog člana stav 4 propisano „obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina“. Dakle, Zakonom o unutrašnjem dugu Republika Srpska je utvrdila visinu duga i obavezala se da će ga izmiriti u periodu od najmanje 20 godina.
45. Ustavni sud zapaža da je Vlada Republike Srpske u odgovoru na apelacije navela da je u saradnji s Evropskim sudom Republika Srpska konstantno uređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga, te da se sudski predmeti koji se odnose na unutrašnji dug – ratna šteta realizuju u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kao lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Nadalje, da je Republika Srpska 15. septembra 2016. godine donijela novi plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Navedeni plan predviđa izvršenje konačnih presuda isplatom ratne štete u gotovini u periodu od 13 godina, počevši od 2016. godine, redoslijedom kojim su primljene u Ministarstvu finansija. Osim toga, Republika Srpska se obavezala da će isplatiti 50,00 € na ime nematerijalne štete za kašnjenja u izvršenju, kao i zateznu kamatu po godišnjoj stopi od 0,5% u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema planu izmirenja. Ustavni sud takođe primjećuje da je na traženje Ustavnog suda da se Vlada Republike Srpske očituje pojedinačno na svakog povjerioca, odnosno apelanta iz predmetnih apelacija obuhvaćenih ovom odlukom, Ministarstvo finansija Republike Srpske dostavilo informaciju o svakom pojedinačnom predmetu u vidu tabele u kojoj je prikazan redni broj pod kojim je predmet evidentiran u bazi Ministarstva Republike Srpske, broj izvršnog rješenja i godina u kojoj apelanti kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu u gotovini prema Planu ili u obveznicama (vidi tačku 37 ove odluke). Naime, iz navedenog tabelarnog pregleda proizilazi mogućnost izmirenja u gotovini prema Planu u periodu od 2024. do 2029. godine. Osim toga, Ustavni sud nalazi da je u odgovoru Vlade Republike Srpske odnosno Ministarstva finansija Republike Srpske navedeno ako se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske može se redoslijed izmirenja izvršavati i brže – može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini.
46. Ustavni sud podsjeća na presudu Evropskog suda u predmetu Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, aplikacije br. 79867/12 i dr., presuda od 20. januara 2015. godine) u kojoj je Evropski sud za ljudska prava razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena naknada nematerijalne štete. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravosnažnih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravosnažnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Naime, Evropski sud je ukazao, između ostalog, da je svjestan značajnog iznosa javnog duga Republike Srpske, kao i broja neizvršenih presuda i broja neriješenih predmeta pred domaćim sudovima. Sud, međutim, ponavlja da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom. Nadalje, Evropski sud je istakao da prihvata da plaćanje naknade za nematerijalnu štetu, kako predviđa Plan izmirenja koji je usvojila Republika Srpska, predstavlja namjeru tužene strane da postupi u skladu sa svojim obavezama iz Evropske konvencije i taj sud želi pohvaliti takav gest, a posebno Plan izmirenja iz oktobra 2012. godine. Međutim, imajući u vidu iznesena razmatranja, Evropski sud je zaključio da Plan izmirenja u formi u kojoj ga je Republika Srpska produžila 2013. godine, nije u skladu s članom 6 i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Evropski sud je, stoga, tj. zbog produženog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda donesenih u korist aplikanata, zaključio da je u tom slučaju došlo do povrede člana 6 i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Evropski sud je dalje istakao da smatra da bi odgovorna država trebala izmijeniti plan izmirenja u razumnom vremenskom roku, a najbolje u roku od godinu dana od dana kada presuda Evropskog suda postane konačna. S obzirom na duži period kašnjenja do kojeg je već došlo, Evropski sud smatra da treba uvesti primjereniji vremenski interval za izvršenje. U tom pogledu Evropski sud smatra da je vremenski interval koji je predložen prvobitnim planom izmirenja u oktobru 2012. godine bio daleko razumniji u vrijeme kada je donesen. U svakom slučaju, Evropski sud smatra da se presude u predmetima u kojima je već došlo do kašnjenja izvršenja u trajanju dužem od deset godina moraju izvršiti bez daljeg odlaganja. Konačno, u istom vremenskom roku odgovorna država se, takođe, treba obavezati da će isplatiti zateznu kamatu po zakonskoj stopi u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema Planu izmirenja kako bude izmijenjen nakon ove presude Evropskog suda (vidi Evropski sud, Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 20. januara 2015. godine).
47. Nadalje, Evropski sud u predmetu Knežević i drugi protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, aplikacija br. 15663/12, odluka od 14. marta 2017. godine), razmatrajući aplikaciju podnesenu zbog neizvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete, jednoglasno je odlučio izbrisati aplikaciju s liste predmeta jer sud ne vidi posebne okolnosti u pogledu poštovanja ljudskih prava utvrđenih u Konvenciji i njenim protokolima koje bi zahtijevale nastavak razmatranja ovog slučaja. U navedenoj odluci Evropski sud, podsjećajući da je u presudi Đurić i drugi pohvalio Plan izmirenja iz oktobra 2012. godine koji je predvidio vremenski okvir izvršenja u trajanju od 13 godina, smatra da se novim planom izmirenja od 15. septembra 2016. godine Republika Srpska vratila tom prijedlogu. Nadalje, Evropski sud je mišljenja da je tužena država implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi u skladu s Konvencijom, a što je takođe i mišljenje Odbora ministara koji je smatrao da „revidirani plan izmirenja pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu“. Evropski sud smatra da će se konačna presuda u korist aplikanata izvršiti prema novom planu izmirenja, a što je u skladu s članom 6 stav 1 Konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju.
48. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, a u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja prema navedenom planu od 15. septembra 2016. godine, koji u smislu navedene prakse pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
Ostali navodi
49. Apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja čl. 13 i 14 Evropske konvencije. Međutim, s obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, te imajući u vidu da apelanti osim paušalnih navoda nisu ponudili argumente ni dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je došlo do povrede navedenih prava, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju navedenih prava neosnovani. Pitanje kompenzacije
50. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja navedenih prava, to apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
51. U pogledu zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da te troškove snose isključivo apelanti.
VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao ni pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
53. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja čl. 13 i 14 Evropske konvencije, jer apelanti kršenje tog prava vezuju s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu.
54. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman