Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-411/17 ("Unicredit bank" a.d. Banja Luka)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Stara devizna štednja
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-411/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-411/17, rješavajući apelaciju "Unicredit bank" a.d. Banja Luka, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela "Unicredit bank" a.d. Banja Luka protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Mal 124354 16 Gž od 10. novembra 2016.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. "Unicredit bank" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatska firma "Sajić" o.d. Banja Luka, podnijela je 31. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 124354 16 Gž od 10. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, raskinut je ugovor o deviznoj štednji, zaključen između tužiteljice (V. Ć.) i apelantičinog pravnog prednika, te je obavezana apelantica da tužiteljici na ime dugovanja po osnovu stare devizne štednje isplati određeni novčani iznos.
2. U obrazloženju prvostepene odluke, u konkretnom predmetu, je navedeno da je pored Bosne i Hercegovine (prema kojoj nije usmjeren tužbeni zahtjev) u konkretnoj pravnoj stvari pasivno legitimisana i apelantica, jer se kao pravni slijednik Privredne banke Sarajevo, Filijala Banja Luka, po osnovu zaključenog ugovora o ulogu na štednju, nalazi u materijalno-pravnom odnosu prema tužiteljici. Prvostepeni sud je istakao da su tužiteljica i apelantičin pravni prednik zaključili ugovor o ulogu na štednju u smisli čl. 1043. do 1045. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Prvostepeni sud je zaključio da je apelantica kao pravni slijednik Privredne banke Sarajevo, Filijala Banja Luka, koja je sa tužiteljicom zaključila ugovor o ulogu na štednju, dužna pridržavati se odredbi tog ugovora i drugoj ugovornoj strani, shodno odredbama zaključenog ugovora o ulogu na štednju i čl. 1043. do 1046. ZOO-a, omogućiti raspolaganje deponovanim sredstvima, što apelantica nesporno nije učinila. Prvostepeni sud je naglasio da apelantica jeste u materijalno-pravnom odnosu prema tužiteljici po osnovu ZOO-a, ali da je nesporna i obaveza BiH da u konačnom izmiri dugovanje po osnovu stare devizne štednje prema građanima. Prvostepeni sud je ukazao da će primjena Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje i odredbe člana 1. stav 2. tog zakona doći u obzir tek u postupku izvršenja, shodno odredbi člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, kojom je propisano određivanje izvršenja protiv trećeg lica koje nije u izvršnoj ispravi označeno kao izvršenik, jer je u konačnom BiH obavezna da izmiri predmetni dug prema tužiteljici, u skladu sa Zakonom o izmirenju obaveze po osnovu stare devizne štednje.
3. U obrazloženju osporene odluke, između ostalog, Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud, prilikom donošenja prvostepene odluke, uzeo u obzir i izmjenu odredbe člana 5. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje, prema kojoj obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje iz opravdanog razloga nisu verifikovane u skladu sa odredbama navedenog zakona, mogu se dokazivati i ostvarivati samo u sudskom postupku. Okružni sud je konstatovao da kod nesporne činjenice da predmetna stara devizna štednja tužiteljice nije verifikovana, što ne spori ni apelantica, da je pravilno prvostepeni sud usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na apelanticu i pri tome se pozvao na relevantne odredbe ZOO-a. Okružni sud je naglasio da navedeni pravni stav prvostepenog suda apelantica uopšte ne dovodi u pitanje pozivajući se na odredbu člana 2. stav 1. Zakona o izmirenju obaveza stare devizne štednje, Uredbu o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu stare devizne štednje u RS, kao i na Zakon o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u bankama.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoji zakonski osnov za pasivnu legitimaciju apelantice, jer shodno Zakonu o izmirenju obaveza stare devizne štednje to je obaveza BiH, odnosno entiteta.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
6. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantičinim navodima (kojima je ukazivala na to da u konkretnom slučaju nije pasivno legitimisana), u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman