Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-373/17 (N. K., Amira kalajdžić i E. K., M.J., E.D., M.B. i D.G., M. T., B. A., B. M., Signal d.o.o. Srbac, D. O., O. M., B. Ć., A. M. S., B. M., J. B., B. S. M., C. S. i drugi)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica · čl. 35
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 36
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine · čl. 19
- Zakon o upravnom postupku · čl. 206
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-373/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-373/17, rješavajući apelacije Narcisa Kalajdžića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Narcis Kalajdžić, Amira Kalajdžić i Ediba Kalkan zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu priznavanje prvenstvenog prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu;
M. J. protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 096358 16 Pž od 15. novembra 2016. godine;
E.D. M.B. i D.G. "zbog navodne diskriminacije pri popunjavanju upražnjenih radnih mjesta";
Mevludin Talić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 004525 13 Uvp od 19. januara 2017.
godine;
Bajro Ahmetović zbog nepostupanja Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Kladanj po Presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj U-3866/87 od 5. novembra 1987. godine u predmetu uzurpacije zemljišta;
Signal d.o.o. Srbac protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 017933 16 Uvp od 27. februara 2017. godine;
Boro Miletić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 132917 16 Rsž od 20. februara 2017. godine;
Dragan Obradović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 127178 16 Rev od 19. januara 2017. godine;
Branka Ćevriz, Aleksandra Mićić Simeunović, Biljana Mijatović, Jadranka Banduka, Branislava Simić Mihajlović, Cvijeta Stanojević, Grozda Krsmanović, Ruža Panić, Jokica Tutnjević, Nevenka Pušara, Leposava Stevanović, Milanka Jevtić, Mira Petrić, Ljubica Krstić, Milica Miljanović, Zagorka Demonjić, Zagorka Mijatović, Ljeposava Mitrović, Ljubinka Mišić, Stana Perić, Desanka Vidojević i Jasminka Golijanin protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 067635 16 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine i Omer Malkoč protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 076972 17 Gži od 22. marta 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-373/17
1. Narcis Kalajdžić, Amira Kalajdžić i Ediba Kalkan (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su 31. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu priznavanje prvenstvenog prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu. Apelanti su 5. marta 2009. godine podnijeli prijedlog Odjelu za finansije i nekretnine, Služba za nekretnine Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Službe za stambene poslove, rekonstrukciju i katastar nekretnina Opštine Stari grad Mostar (u daljnjem tekstu: Služba) broj 3-361-5175/97 od 12. jula 1999. godine. Rješenjima Odjela od 27. aprila 2009. godine, 11. septembra 2013. godine i 12. marta 2015. godine odbijen je prijedlog apelanata za ponavljanje postupka, ali su ta rješenja, po žalbama apelanata, rješenjima Federalne uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) od 8. novembra 2010. godine, 24. januara 2014. godine i 24. decembra 2015. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Zaključkom Odjela broj UP-1- 05/2-33-1891/09 od 31. avgusta 2016. godine, koji je potvrđen Rješenjem Federalne uprave broj 05- 31-3-1599/16 od 18. novembra 2016. godine, uvažen je prijedlog apelanata za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Službe broj 3-361-5175/97 od 12. jula 1999. godine.
2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu priznavanje prvenstvenog prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nisu podnosili žalbu drugostepenom organu, odnosno nisu pokretali upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelanti, u okolnostima konkretnog slučaja, nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju. Stoga, kako apelanti su iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.
2. AP-873/17
3. M. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 6. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 096358 16 Pž od 15. novembra 2016. godine. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 096358 12 Ps od 28. jula 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 096358 16 Pž od 15. novembra 2016. godine, odlučeno je da se apelantova tužba smatra povučenom u skladu sa sa članom 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer apelant kao tužitelj nije pristupio na pripremno ročište, iako je uredno obaviješten.
4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupio na zakazano ročište, iako je uredno obaviješten, niti je blagovremeno opravdao svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak.
3. AP-1044/17
5. E.D. iz Sarajeva, M.B. iz Novog Travnika i D.G. iz Zvornika (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 20. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog "navodne diskriminacije pri popunjavanju upražnjenih radnih mjesta". Apelanti su profesionalna vojna lica i u apelaciji navode da je Ministarstvo odbrane u zadnje četiri godine popunjavalo upražnjena formacijska mjesta putem javnih konkursa, a da apelanti, iako ispunjavaju zakonske uslove za postavljanju u čin oficira Oružanih snaga Bosne i Hercegovine propisane članom 13. stav (1) c) Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine, nisu imali mogućnost da učestvuju na konkursima, jer su konkursi bili javni zbog čega smatraju da su diskriminisani.
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 12. Zakona o diskriminaciji ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 59/09), u propisanom roku podnesu tužbu nadležnom sudu radi utvrđenja diskriminacije.
4. AP-1180/17
7. Mevludin Talić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 29. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 U 004525 13 Uvp od 19. januara 2017. godine. Rješenjem Službe za boračko invalidsku zaštitu Općine Zenica (u daljnjem tekstu: u daljnjem tekstu: Služba) broj 09-41-5576/11 od 16. januara 2012. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za priznavanje svojstva mirnodopskog vojnog invalida po osnovu povrede zadobijene za vrijeme služenja vojnog roka u JNA u skladu sa odredbama člana 35. st. 1. i 2. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, jer je nastupila zastara za ostvarivanje traženog prava, odnosno apelant je propustio da u roku od tri godine od stupanja na snagu zakona podnese zahtjev. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-osloodilačkog rata Sarajevo UP- II-03-41-152/12 od 10. aprila 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 004525 12 U od 27. avgusta 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja. Presudom Vrhovnog suda broj 04 0 U 004525 13 Uvp od 19. januara 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 004525 12 U od 27. avgusta 2012. godine.
8. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 35. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 33/04, 56/06, 70/07 i 9/10), u propisanom roku podnese zahtjev nadležnom organu.
5. AP-1191/17
9. Bajro Ahmetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, podnio je 29. marta 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Kladanj po Presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-3866/87 od 5. novembra 1987. godine u predmetu uzurpacije zemljišta. Iz stanja spisa proizlazi da Rješenjem Zavoda za geodetsko poslove i urbanizam Opštine Kladanj (u daljnjem tekstu: Zavod) broj 04/9-474-27/83 od 9. marta 1987. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Republičke uprave za imovinsko–pravne poslove (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 10-474-759/87 od 1. aprila 1987. godine, nije priznato apelantovo pravo na uzurpiranom zemljištu bliže označenom u izreci rješenja. Presudom Vrhovnog suda broj U-3866/87 od 5. novembra 1987. godine apelantova tužba je uvažena, pa je poništeno Rješenje Uprave broj 10- 474-759/87 od 1. aprila 1987. godine i predmet vraćen Upravi na ponovno odlučivanje. Uprava je, postupajući po Presudi Vrhovnog suda od 5. novembra 1987. godine, poništila Rješenje Zavoda od od 9. marta 1987. godine i predmet vratila prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog nepostupanja Službe po Presudi Vrhovnog suda broj U-3866/87 od 5. novembra 1987. godine u predmetu uzurpacije zemljišta. U vezi s navodima apelanta, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnih stanja predmeta, nije podnio žalbu drugostepenom organu, odnosno nije pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (računajući period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda, to jest od 14. decembra 1995. godine kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Stoga, kako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.
6. AP-1746/17
11. Signal d.o.o. Srbac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 017933 16 Uvp od 27. februara 2017. godine. Rješenjem Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: URŽ) broj UP-2-01-07.1-557-8/14 od 29. jula 2014. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za naknadu štete od ugovornog organa Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske u vezi postupka javne nabavke. Naime, u obrazloženju rješenja je navedeno da je o prvobitnom postavljenom zahtjevu za naknadu štete odlučeno Rješenjem URŽ-a UP-2-01-07.1-954-16/13 od 20. juna 2013. godine kojim je apelantov zahtjev odbijen kao neosnovan, jer nije učinjen vjerovatnim, a postupak predmetne nabavke nije završen, odnosno nije dokazan gubitak ili nastanak štete budući da izbor najpovoljnijeg ponuđača nije izvršen niti je zaključen ugovor, a u novom zahtjevu za naknadu štete (od 15. maja 2014. godine) se ne radi o pravnoj situaciji koja je regulisana odredbama Zakona o javnim nabavkama. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017933 15 U od 6. aprila 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv Rješenja URŽ-a od 29. jula 2014. godine.
12. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017933 16 Uvp od 27. februara 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 017933 15 U od 6. aprila 2016. godine. Sud BiH je naveo da je pravilno postupio Sud BiH kada je odbio predmetnu tužbu, ali ne iz razloga koji su navedeni u obrazloženju pobijane presude. Naime, Sud BiH je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je Rješenje URŽ-a od 20. juna 2013. godine putem pošte 1. jula 2013. godine dostavljeno apelantu sa pravnom poukom da se tužba u upravnom sporu pred Sudom BiH može podnijeti u roku od 30 dana od dana prijema rješenja, a da apelant u propisanom roku nije podnio tužbu protiv navedenog rješenja. Sud BiH je takođe naveo da je apelant imao mogućnost da u slučaju kada nadležni organ nije odlučio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka u smislu člana 206. Zakona o upravnom postupku podnese prijedlog za donošenje dopunskog rješenja u pogledu zahtjeva za naknadu štete, o kojem evidentno nije odlučeno, a koji zahtjev apelant nije podnio.
13. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 19. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja URŽ-a od 20. juna 2013. godine, te da je propustio da, u skladu sa odredbama člana 206. Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13), podnese prijedlog nadležnom organu za donošenje dopunskog rješenja u pogledu zahtjeva za naknadu štete.
7. AP-1783/17
14. Boro Miletić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 8. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 132917 16 Rsž od 20. februara 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Rs 132917 13 Rs od 21. oktobra 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba kojom je tražio da se poništi rješenje tuženog o prestanku radnog odnosa broj 32 0 001/95 od 5. avgusta 1995. godine, uz obrazloženje da je apelant propustio rok za podnošenje tužbe iz člana 80. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa i člana 103. Zakona o radu.
15. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 80. stav 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ" br. 60/89, 42/90 i "Službeni list RBiH" broj 2/92) i odredbama člana 103. stav 3. Zakona o radu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa.
8. AP-1795/17
16. Dragan Obradović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Branko Mandrapa, advokat iz Čapljine, podnio je 11. maja 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 127178 16 Rev od 19. januara 2017. godine. Rješenjem tuženog broj 04-34-2-125-252/01 od 2. aprila 2001. godine apelantu je prestao radni odnos po sili zakona sa danom 30. marta 2001. godine, jer je sa posla izostao više od pet radnih dana uzastopno. Rješenjem Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-34-5-213-75/2001 od 18. juna 2001. godine apelantov prigovor protiv navedenog rješenja tuženog je odbijen kao neosnovan. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 127178 15 Rs 2 od 28. septembra 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 127178 15 Rsž 2 od 8. juna 2016. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba za zaštitu prava iz radnog odnosa, uz obrazloženje da je apelant rješenje Ministarstva (o prigovoru) primio 20. juna 2001. godine, a tužbu podnio sudu 24. jula 2001. godine, odnosno po proteku roka od 30 dana od dana prijema navedenog rješenja. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 127178 16 Rev od 19. januara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 127178 15 Rsž 2 od 8. juna 2016. godine.
17. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama 137. Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu prava iz radnog odnosa.
9. AP-2095/17
18. Branka Ćevriz, Aleksandra Mićić Simeunović, Biljana Mijatović, Jadranka Banduka, Branislava Simić Mihajlović, Cvijeta Stanojević, Grozda Krsmanović, Ruža Panić , Jokica Tutnjević, Nevenka Pušara, Leposava Stevanović, Milanka Jevtić, Mira Petrić, Ljubica Krstić, Milica Miljanović, Zagorka Demonjić, Zagorka Mijatović, Ljeposava Mitrović, Ljubinka Mišić, Stana Perić, Desanka Vidojević i Jasminka Golijanin (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Bijeljine, podnijele su 26. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 067635 16 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine (u odnosu na stav I rješenja) i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Rs 067635 16 Rs 2 od 16. marta 2016. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 Rs 067635 16 Rs 2 od 16. marta 2016. godine, koje potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 Rs 067635 16 Rsž 2 od 23. marta 2017. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelantica radi isplate jubilarnih nagrada.
19. Ustavni sud zapaža da su apelantice propustile da, u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07), u propisanom roku podnesu nadležnom sudu tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa.
10. AP 2214/17
11. Omer Malkoč (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Maida Grizović, advokat iz Zenice, podnio je apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 076972 17 Gži od 22. marta 2017. godine. Apelant je 23. februara 2016. godine kao tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja na osnovu Presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 076972 13 P od 30. maja 2014. godine. Zaključkom Općinskog suda od 14. novembra 2016. godine apelantu je naloženo da uredi prijedlog za izvršenje tako što će uskladiti zahtjev za izvršenje u skladu sa izvršnom ispravom. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 P 076972 15 I od 19. decembra 2016. godine apelantov prijedlog za izvršenje odbačen je kao neuredan, jer apelant nije uredio prijedlog za izvršenje prema zaključku Općinskog suda od 14. novembra 2016. godine. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 076972 14 Gži od 22. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 51 0 P 076972 15 I od 19. decembra 2016. godine.
12. Ustavni sud zapaža da apelant nije postupio u skladu sa nalogom suda, odnosno nije dostavio uredan prijedlog za izvršenje nadležnom sudu u smislu odredaba člana 36. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03 i 33/06), čime se lišio mogućnosti da dođe do konačne sudske odluke o predmetu apelacije.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-373/17. Apelacioni navodi
14. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman