Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-269/17 (H. S., A. S., A. M. i A. O.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-269/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-269/17, rješavajući apelaciju Haske Sinanović, Alnese Sinanovića, Adele Marić rođ. Sinanović i Anele Omerović rođ. Sinanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Haske Sinanović, Alnese Sinanovića, Adele Marić rođ. Sinanović i Anele Omerović rođ. Sinanović podnesena protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 444034 14 P od 3. oktobra 2016. godine, zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Haske Sinanović, Alnese Sinanovića, Adele Marić rođ. Sinanović i Anele Omerović rođ. Sinanović podnesena protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTP 0108317 17 od 23. marta 2017.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Haska Sinanović, Alnesa Sinanović, Adela Marić rođ. Sinanović i Anela Omerović rođ. Sinanović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošća, podnijele su 23. januara 2017. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 444034 14 P od 3. oktobra 2016. godine.

2. Apelantice su 17. aprila 2017. godine dopunile apelaciju u kojoj navode da proširuju apelaciju i na Obavijest Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tesktu: Kantonalno tužilaštvo) broj T09 0 KTP 0108317 17 od 23. marta 2017. godine.

3. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 444034 14 P od 3. oktobra 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica u postupku naknade nematerijalne štete, sve bliže opisano u izreci navedene presude.

4. Postupajući po pritužbi koju su apelantice podnijele, povodom donošenja Naredbe Kantonalnog tužilaštva da se istraga neće provoditi protiv N.S., sudije Općinskog suda, zbog krivičnog djela-Povreda zakona od sudije-iz člana 357. u vezi sa krivičnim djelom izazivanje narodne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrepeljivosti iz člana 163. stav 5. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalno tužilaštvo donijelo je Obavijest broj T09 0 KTP 0108317 17 od 23. marta 2017. godine kojom je obavijestilo apelantice da je njihova pritužba odbijena kao neosnovana.

5. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. l) i h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač l) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na Presudu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 444034 14 P od 3.

oktobra 2016. godine

7. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelantice podnijele žalbu protiv presude Općinskog suda, te da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Iz navedenog slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.

U odnosu na Obavijest Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KTP 0108317 17 od 23.

marta 2017. godine

9. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno postavlja se pitanje uživaju li apelantice u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

10. Ustavni sud zapaža da je osporenim aktom odlučeno o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelantice ne žale na odluke o njihovoj krivici, već se u istoj pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećeg lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskom pravu apelantica iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelantica o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je apelacija preuranjena odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-269/17 (H. S., A. S., A. M. i A. O.) | Sudska praksa | Aktio