Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2240/17 (D. V.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2240/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-2240/17, rješavajući apelacije Drage Vukovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Drago Vuković protiv:

-Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075591 17 Gž od 17. aprila 2017. godine, -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075730 17 Gž od 13. aprila 2017. godine, -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075763 17 Gž od 13. aprila 2017. godine, -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075604 17 Gž od 23. marta 2017. godine, -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075599 17 Gž od 23. marta 2017. godine, -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075742 17 Gž od 23. maja 2017. godine, -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075617 17 Gž od 13. aprila 2017. godine, -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075756 17 Gž od 26. aprila 2017. godine, -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075601 17 Gž od 13. aprila 2017. godine i -Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 075618 17 Gž od 26. aprila 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-2240/17

1. Drago Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 I 075591 17 Gž od 17. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika (Unsko-sanski kanton, u daljnjem tekstu: izvršenik) i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. AP-2241/17

2. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075730 17 Gž od 13. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, a provedene izvršne radnje ukinute.

AP-2242/17

3. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075763 17 Gž od 13. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, a provedene izvršne radnje ukinute.

AP-2243/17

4. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075604 17 Gž od 23. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

AP-2244/17

5. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075599 17 Gž od 23. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

AP-2245/17

6. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075742 17 Gž od 23. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

AP-2246/17

7. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075617 17 Gž od 13. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

AP-2247/17

8. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075756 17 Gž od 26. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, a provedene izvršne radnje ukinute.

AP-2248/17

9. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075601 17 Gž od 13. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

AP-2249/17

10. Apelant, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 I 075618 17 Gž od 26. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba izvršenika i obustavljeno predmetno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, a provedene izvršne radnje ukinute.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2240/17.

12. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanta.

13. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da je odredbama čl. 117-a st. 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da predmet izvršenja ne mogu biti stalna sredstva za rad Kantona, te da Zakon o računovodstvu i reviziji u Federaciji F BiH u čl. 33. propisuju da Računovodstveni standardni financijskog izvještavanja obuhvataju Međunarodne računovodstvene standarde-MRS. Dakle, Kantonalni sud je istakao da domaći propis obavezuje na primjenu tih Međunarodnih standarda. Kantonalni sud je ukazao da Međunarodni računovodstveni standard br. 16. nosi naziv „Nekretnine, postrojenja i oprema“ a u tački 6. propisuje da su nekretnine, postrojenja i oprema materijalne stavke koje subjekt posjeduje za korištenje u proizvodnji i isporuci dobara ili usluga ili za administrativne svrhe. Kantonalni sud je zaključio da Međunarodni računovodstveni standard br. 16, čija je primjena obavezna, propisuje da je i oprema stalno sredstvo koje subjektima koristi za pružanje usluga ili za administrativne svrhe. Kantonalni sud je ukazao da Pravilnik o računovodstvenom proračunu Federacije BiH u čl. 2. propisuje da se odredbe toga Pravilnika odnose i na proračune kantona, da čl. 11. toga Pravilnika propisuje da su „stalna sredstva sve stvari" i prava i da je sastavni dio toga Pravilnika i Analitički kontni plan za proračun i proračunske korisnike koji u koloni „Klasa 0" propisuje „Stalna sredstva“ među kojima se konkretno navode stvari i to: uredska oprema, namještaj, kompjuterska oprema, oprema za prijenos podataka, uredski strojevi, klima uređaji, itd. Kantonalni sud je konstatovao da kako čl. 117.a stav

1. Zakona o izvršnom postupku izričito propisuje da stalna sredstva za rad Kantona ne mogu biti predmet izvršenja, a po navedenom Pravilniku stalna sredstva su sve stvari pa one pokretne stvari izvršenika koje su stalna sredstva ne mogu biti predmet izvršenja.

Apelacioni navodi

14. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio proizvoljno primijenjen Zakon o izvršnom postupku.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je već ranije u odlukama AP 4836/16 i AP 4851/16 razmatrao slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 4836/16 i AP 4851/16 od 11. januara 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2240/17 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio