Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1967/17 (M. V.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1967/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine , u predmetu broj AP-1967/17, rješavajući apelaciju Milenka Vasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Vasića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 K 021622 17 Kvlz od 27. aprila 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Vasić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Valentina Stanić, advokat iz Banja Luke, podnio je 20. maja 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 K 021622 15 Kž 3 od 19. januara 2016. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud ) broj 72 0 K 021622 15 K 3 od 7. maja 2015. godine zbog dužine trajanja krivičnog postupka. Apelant je u dopuni apelacije od 8. juna 2017. godine osporio i rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 72 0 K 021622 17 Kvlz od 27. aprila 2017. godine te je osim povrede prava na pravično suđnje istakao i povredu prava na djelotvoran pravni lijek. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izdržavanje kazne apelantu do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Ustavni sud najprije primjećuje da je u odluci AP-150/05, od (dostupna na www.ustavnisud.ba) odlučivao o apelaciji apelanta te je odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta podnijetu protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kž-265/04 od 11. novembra 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda u Gradišci, broj Kv-3/04 od 23. jula 2004.godine, kojim je odbijen je zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom istog suda, broj K-77/00 od 20. marta 2002. godine, po kojoj je apelant oglašen krivim, zbog krivičnog djela ubistvo iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-Posebni dio i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

3. Ustavni sud nema informaciju kako je postupak protiv apelanta i kada „ponovo pokrenut“. U konkretnoj apelaciji apelant se žalio na dužinu trajanja krivičnog postupka protiv njega, za koji je tvrdio da traje 25 godina. Ustavni sud primjećuje da je apelant uz apelaciju dostavio odluke Osnovnog suda koji je u dva navrata odlučivao i donosio presude (od 26. novembra 2012. godine i 31. januara 2014. godine), kojim je apelanta oglasio krivim za krivično djelo ubistva u stanju neuračunljivosti, koje je Okružni sud ukidao rješenjima i predmet vraćao na ponovni postupak (rješenja Okružnog suda od 5. septembra 2013. i 17. februara 2015. godine).

4. Presudom Osnovnog suda broj 72 0 K 021622 15 K 3 od 7. maja 2015. godine apelant je oglašen krivim da je na način opisan u presudi u stanju neuračunljivosti drugog lišio života, čime je počinio krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-posebni dio (u daljnjem tekstu: KZ), pa je na osnovu istog zakonskog propisa primjenom čl. 42. i 43. KZ - opšti dio, te člana 12. tačka 3. Krivičnog zakona SFRJ- opšti dio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

5. Presudom Okružnog suda broj 72 0 K 021622 15 Kž 3 od 19. januara 2016. godine odbijene su žalbe apelanta i tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

6. Vrhovni sud, odlučujući po zahtjevu za zaštitu zakonitosti apelanta (branioca apelanta), donio je rješenje broj 72 0 K 021622 17 Kvlz od 27. aprila 2017. godine, kojim je odbacio kao nedozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti branioca apelanta, koji je podnesen protiv pravosnažne presude Osnovnog suda od 7. maja 2015. godine.

7. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je pozivajući se na odredbe ranije važećeg Zakona o krivičnom postupku, konkretno član 416., ukazao da je mogućnost podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti omogućena odnosno dozvoljena samo javnom tužiocu, te je zahtjev apelanta (odnosno branioca apelanta) podnijet od neovlaštenog lica.

8. Apelant je u apelaciji naveo povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog dužine trajanja postupka, kao i zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po zahtjevu za zaštitu zakonitosti (o kojem u momentu podnošenja apelacije nije bilo odlučeno). Dopunom apelacije apelant je proširio apelaciju na rješenje Vrhovnog suda, te istakao i povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te je ukazao na proizvoljnost u tumačenju materijalnih i procesnih zakona od strane sudova.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

12. Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju u vrijeme kada je očekivao odluku po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, koji je izjavio protiv pravosnažne odluke Osnovnog suda od 7. maja 2015. godine (potvrđena presudom Okružnog suda od 19. januara 2016. godine). Apelant se žalio na dužinu trajanja postupka u krivičnom predmetu koji se vodio protiv apelanta, uključujući i postupak odlučivanja po zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

13. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbačen, jer apelant, odnosno njegov branilac u skladu sa relevantnim odredbama ranije važećeg Zakona o krivičnom postupku koji je primjenjiv na apelantov slučaj, nije ovlašen na podnošenje zahtjeva, već pravo na podnošenje zahjtjeva za zaštitu zakonitosti pripada samo javnom tužiocu. Ustavni sud konstatuje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačen iz formalnih razloga. Stoga je konačna odluka o konkretnom predmetu, protiv koje je apelant trebao u roku izjaviti apelaciju presuda Okružnog suda broj 72 0 K 021622 15 Kž 3 od 19. januara 2016. godine.

14. Ustavni sud ne zna tačan datum kada je navedena presuda dostavljena apelantu, ali uzimajući u vidu datum podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitost (što proizilazi iz navoda apelacije) 3. mart 2016. godine, Ustavni sud primjećuje da je drugostepena presuda morala biti apelantu dostavljena prije navedenog datuma. Čak i da se uzme i ovaj datum kao datum dostavljanje drugostepene presude apelantu, a moralo je biti ranije, Ustavni sud zaključuje da je apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda.

15. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda od 19. januara 2016. godine.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1967/17 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio