Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1852/17 (D. B.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1852/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine u predmetu broj AP-1852/17, rješavajući apelaciju Dragana Babića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Babića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 002161 12 Rev od 20. decembra 2012.
godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 002116 11 Gž 2 od 18. aprila 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupaju Zahid Kovač i Nermin Kovač, advokati iz Zenice, podnio je 11. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 002161 12 Rev od 20. decembra 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 002116 11 Gž 2 od 18. aprila 2012. godine.
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije podnio 14. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu koja je zavedena pod broj AP-2258/12. Ustavni sud je na sjednici 13. marta 2013. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-2258/12, kojom je odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 002116 11 Gž 2 od 18. aprila 2012. godine i Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 002161 09 P2 od 3. oktobra 2011. godine, zato što je preuranjena jer je postupak (prema stanju spisa) po apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv osporene drugostepene presude bio u toku pred Vrhovnim sudom.
3. Vrhovni sud, odlučujući o apelantovoj reviziji, donio je Rješenje broj 51 0 P 002161 12 Rev od 20. decembra 2012. godine kojim je odbacio apelantovu reviziju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 002116 11 Gž 2 od 18. aprila 2012. godine. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Vrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. ZPP-a. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant smatra da je došlo do povrede i nekih drugih ustvnih prava (npr. pravo na zabranu nehumanog postupanja, pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je donio Odluku o dopustivosti broj AP-2258/12 od 13. marta 2013. godine kojom je odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv drugostepene presude kao preuranjenu, jer je postupak po apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv osporene drugostepene presude bio u toku pred Vrhovnim sudom. Pri tome, Ustavni sud je u tački 9. pomenute Odluke naveo da Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
7. Ustavni sud ukazuje da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 P 002161 12 Rev od 20. decembra 2012. godine odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude, pa slijedi da je revizija, kao vanredni pravni lijek, u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, te da je konačna odluka u konkretnom slučaju drugostepena presuda. Ustavni sud podsjeća da, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se rok iz člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda odnosi prvenstveno na "konačnu odluku" tj. odluku koja je donesena povodom posljednjeg djelotvornog pravnog lijeka koji je podnosilac apelacije koristio. Međutim, u slučaju kada je prethodna apelacija odbačena kao preuranjena, kao što je to u konkretnom slučaju, rok iz člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda se odnosi, ne samo na drugostepenu odluku (kao konačnu odluku), već i na odluku koja je donesena povodom pravnog lijeka koji nije bio efektivan, a koja odluka se osporava novom apelacijom (rješenje kojim je revizija odbačena kao nedopuštena).
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud ukazuje da je Rješenje Vrhovnog suda broj 51 0 P 002161 12 Rev od 20. decembra 2012. godine dostavljeno advokatu Adisu Ribiću (koji je zastupao apelantu u postupku pred redovnim sudovima) 8. februara 2013. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. maja 2017. godine. Dakle, iz navedenog proizlazi da je apelacija protiv rješenja Vrhovnog suda podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Vrhovnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman