Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-870/17 (F. H., E. O., V. O. i A. O.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Eksproprijacija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-870/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-870/17, rješavajući apelacije Fatime Hasanović i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Fatima Hasanović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 052622 16 Gž 2 od 13.
januara 2017. godine i Enisa Osmanović, Vedad Osmanović i Adnan Osmanović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 052590 17 Gž 2 od 28. april 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-870/17
1. Fatima Hasanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Brčkog, koju zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijela je 6. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 V 052622 16 Gž 2 od 13. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantkinjina (protivnik predlagača) žalba podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 052622 15 V 2 od 23. maja 2016. godine kojim je apelantkinji određena naknada za nekretninu eksproprisanu djelimičnim Rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta BiH od 4. maja 2012. godine (nekretnina pobliže opisana u izreci prvostepenog rješenja) u iznosu od 7.248,99 KM.
2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da su navedenim rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta BiH od 4. maja 2012. godine eksproprisane apelantkinjine nekretnine u korist Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, kao korisnika eksproprijacije radi izgradnje obilaznice oko grada Brčko. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da u postupku određivanja naknade pred nadležnim organom uprave, stranke nisu postigle sporazum o visini naknade. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da prvostepeni sud osnovano nije prihvatio apelantkinjin prijedlog da se naknada za eksproprisane nekretnine utvrdi na način da se tržišna vrijednost predmetne parcele procijeni kao građevinsko zemljište, iz razloga što je izuzeto u svrhu izgradnje saobraćajnice i da je Prostornim planom Brčko Distrikta BiH 2007-2017 definisano kao poljoprivredno zemljište, kao i da je u vrijeme kada je izvršena eksproprijacija imalo status poljoprivrednog zemljišta namijenjenog „sitnoj poljoprivredi“. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je za eksproprisano zemljište odredio naknadu u iznosu ponuđenom pred organom uprave utvrđenu od strane Komisije za utvrđivanje iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina, u skladu sa Pravilnikom o načinu utvrđivanja naknade u postupku eksproprijacije nekretnina. S obzirom da je vještak građevinske struke Z. B. procjenu parcele izvršio kao procjenu građevinskog zemljišta, polazeći od toga da se radi o planiranoj saobraćajnici koja je infrastrukturni objekat, da je ucrtana buduća trasa gasovoda koristeći uporednu metodu, Apelacioni sud je naveo da se nije mogla prihvatiti navedena procjena vještaka građevinske struke Z. B.. Osim toga, Apelacioni sud je istakao da su neosnovani apelantkinjini žalbeni navodi u odnosu na Odluku Ustavnog suda Republike Srpske broj U-47/02 od 29. juna 2006. godine i afekcionu vrijednost predmetnog zemljišta, te odluke Apelacionog suda u predmetima eksproprijacija nekretnina izvršenim na teritorijama drugih katastarskih opština, iz razloga što se naknada za eksproprisane nekretnine određuje u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, kojima je propisano da se naknada određuje prema tržišnoj vrijednosti tih nekretnina.
AP-2068/17
3. Enisa Osmanović, Vedad Osmanović i Adnan Osmanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 24. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda broj 96 0 V 052590 17 Gž 2 od 28. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanata i Brčko distrikta BiH podnesene protiv Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 052590 16 V 2 od 19. januara 2017. godine kojim je određena novčana naknada za nekretnine eksproprisane djelimičnim Rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta BiH od 27. aprila 2012. godine (nekretnine pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) apelantima, kao ranijim suvlasnicima za suvlasničke dijelove od 1/3 u iznosima od po 9.945,00 KM.
4. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da se pravilno prvostepeni sud opredijelio za procjenu vještaka poljoprivredne struke i odbio prijedlog apelanata da vještak građevinske struke procjenjuje zemljište kao građevinsko. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da je zemljište eksproprisano kao poljoprivredno zemljište i da je prostorno-planskom dokumentacijom definisano po namjeni kao poljoprivredno zemljište i da se tako ima i procijeniti. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da vještak prilikom procjene uzeo u obzir sve parametre koji određuju tržišnu vrijednost poljoprivrednog zemljišta, dok s druge strane procjena Komisije za utvrđivanje naknade u postupku eksproprijacije nekretnina, u odnosu na procjenu vještaka poljoprivredne struke S. K., na obuhvata sve parametre koji su bitni za utvrđivanje tržišne vrijednosti. S obzirom na pravni stav građansko-privredno-upravnog odjeljenja Apelacionog suda od 18. juna 2014. godine da u postupku određivanja naknade za eksproprisane nekretnine i zasade, sud ne obavezuje procjena Komisije za utvrđivanje naknade u postupku eksproprijacije nekretnina, pa kako sud ima obavezu bivšem vlasniku odrediti naknadu kojom će se otkloniti sve posljedice nastale lišavanjem vlasti nad eksproprisanim nekretninama, Apelacioni sud je ukazao da se prvostepeni sud pravilno priklonio nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne struke, kojim su otklonjene sve posljedice lišavanja vlasti apelanata nad eksproprisanim zemljištem. Osim toga, Apelacioni sud je istakao da prvostepeni sud nije povrijedio pravila prilikom određivanja naknade za eksproprisano zemljište, niti su učinjene povrede postupka na koje ukazuju apelanti.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija AP-870/17 i AP-2068/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-870/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
6. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su sudovi proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili pozitivno pravne propise, odnosno da su proizvoljno primijenili odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava u svim pojedinačnim apelacijama, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Apelacioni sud, kao i prvostepeni sud, u obrazloženju svojih odluka dali jasne i detaljne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su prvostepeni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, o čemu se izjasnio i Apelacioni sud povodom žalbi apelanata protiv prvostepenih rješenja, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman