Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-753/17 (E. I.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-753/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-753/17, rješavajući apelaciju Emina Isakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emina Isakovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 619600 17 Iksž od 3. februara 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Emin Isaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 619600 17 Iksž od 3. februara 2017. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 K 013243 16 Kps od 11. oktobra 2016. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stava 2 u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH u sticaju sa krivičnim djelom neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona FBiH i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i 10 mjeseci u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. aprila 2016. do 11. oktobra 2016. godine.
3. Apelant je 9. januara 2017. godine podnio molbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) za odlaganje izvršenja izrečene kazne zatvora.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 619600 16 Iks od 16. januara 2017. godine apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora odbijena je kao neosnovana. Istim rješenjem određeno da je apelant po pravosnažnosti rješenja dužan da se odmah javi u KPZ Sarajevo na izdržavanje kazne zatvora.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 K 619600 17 Iksž od 3. februara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 K 619600 16 Iks od 16. januara 2017. godine.
Apelacioni navodi
6. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da su mu osporenom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Član 6. stav 1. Evropske konvencije propisuje da Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu [...]. Član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica. Naime, samo takvo lice se može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, apelantovi navodi se odnose na postupak za odlaganje izvršenja krivične sankcije izrečene u krivičnom postupku koji je okončan. Dakle, ovi apelantovi navodi se ne odnose na utvrđivanje osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, u kom slučaju bi ispitivanje navodnih povreda prava na koje se apelant poziva spadalo u djelokrug člana 6. Evropske konvencije. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite. Slijedi, da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP 1388/16 od 26. oktobra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman