Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2034/17 (F. M.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2034/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-2034/17, rješavajući apelaciju Faris Muminović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Farisa Muminovića podnesena protiv rješenjā Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 555678 16 Pžp od 11. novembra 2016. godine i broj 65 0 Pr 555678 17 Pžp 2 od 22. marta 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Faris Muminović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 24. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 555678 16 Pžp od 11. novembra 2016. godine i broj 65 0 Pr 555678 17 Pžp 2 od 22. marta 2017. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 555678 16 Pr od 18. avgusta 2016. godine apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 184. stav 1. Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, čije su radnje bliže opisane u izreci rješenja, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 250,00 KM. Istim rješenjem je odlučeno da se apelantu kao držaocu vozila, vraća putničko vozilo bliže opisano u izreci, vlasništvo S. J., a koje je privremeno oduzeto od apelanta kao okrivljenog naredbom Općinskog suda broj 65 0 Pr 552658 16 Pr od 1. februara 2016. godine, te je naloženo MUP KS II PU da navedeno vozilo preda apelantu, jer ne postoje razlozi za njegovo oduzimanje.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 555678 16 Pžp od 11. novembra 2016. godine djelomično je uvažena žalba ovlaštenog organa MUP KS II PU Sarajevo i preinačeno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Pr 555678 16 Pr od 18. avgusta 2016. godine u dijelu odluke izricanja zaštitne mjere, na način da se na osnovu člana 31. stav 2. Zakona o prekršajima FBiH izriče zaštitna mjera oduzimanja predmeta-vozilo, bliže opisanog u izreci, vlasništvo S. J., a korištenog za izvršenje prekršaja, a koje je privremeno oduzeto od apelanta kao okrivljenog. Istim rješenjem odlučeno je da će na osnovu člana 31. stav 3. Zakona o prekršajima FBiH, izrečenu zaštutnu mjeru izvršiti prvostepeni sud po odredbama Zakona o izvršnom postupku i to prodajom predmeta, a sredstva ostvarena prodajom uplatit će se u odgovarajući budžet u skladu sa zakonom kojim se određuje pripadnost javnih prihoda, kao i da se na osnovu člana 31. stav 5. Zakona o prekršajima FBiH oduzimanjem predmetnog vozila ne dira u pravo trećih osoba odnosno vlasnika vozila S. J. na naknadu štete od apelanta kao okrivljenog.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 555678 17 Pžp 2 od 22. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 555678 16 Pr od 30. januara 2017. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje prekršajnog postupka okonačnog Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 555678 16 Pžp od 11. novembra 2016. godine.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Apelant smatra da je osporenom odlukom Kantonalnog suda, kojom mu je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta-vozila, povrijeđeno njegovo pravo na imovinu. Prilikom razmatranja da li je došlo do povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi ima li apelant "imovinu" u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda "imovina", u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili "postojeća imovina" ili "dobra", uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar "legitimno očekivanje" da će ih realizovati (vidi Evropski sud, Jantner protiv Slovačke, predstavka broj 39050/97, presuda od 4. marta 2003. godine, stav 27; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2349/06 od 27. februara 2008. godine, stav 44, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da "legitimno očekivanje" mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se zasnivati na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Evropski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. septembra 2004. godine, st. 48-49; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da apelant nije vlasnik predmetnog vozila, niti činjenice konkretnog predmeta ukazuju na to da apelant u pogledu predmetnog vozila ima "legitimno očekivanje" koje bi kao takvo predstavljalo imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 2361/06 od 10. januara 2008. godine i AP 4639/10 od 22. oktobra 2013. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama, koje su donesene u postupku u kojima se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka, nije odlučivalo o imovinskim pravima apelanta, već samo o procesnim pitanjima tj. o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman