Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-971/17 (Z. B.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

  • Neovlašteno lice
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-971/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-971/17, rješavajući apelaciju Zilke Bašinac i Sabahete Bašinac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. m) i d), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zilke Bašinac podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu priznavanja prava na ličnu invalidninu, dodatka za tuđu njegu i pomoć drugog lica i ortopedskog dodatka, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zilke Bašinac podnesena protiv Rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj 06-35/19-2025/16-MS od 21. marta 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabahete Bašinac podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatka za tuđu njegu i pomoć drugog lica i ortopedskog dodatka, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Zilka Bašinac (u daljnjem tekstu: prvoapelantica) i Sabaheta Bašinac (u daljnjem tekstu: drugoapelantica) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijele su 15. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatka za tuđu njegu i pomoć drugog lica i ortopedskog dodatka. Prvoapelantica je 22. maja 2017. godine dopunila apelaciju tako što je osporila Rješenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06-35/19-2025/16-MS od 21. marta 2017. godine.

2. Prvoapelantica je 31. marta 2016. godine podnijela zahtjev JU Kantonalnom centru za socijalni rad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni centar) za priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak.

3. Rješenjem Kantonalnog centra broj 35/VIII-11-550-7/16 od 4. aprila 2016. godine (na osnovu pravosnažnog Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 500957 15 V od 25. decembra 2015. godine kojim je prvoapelantica potpuno lišena poslovne sposobnosti) za staratelja joj je postavljena drugoapelantica.

4. Rješenjem Kantonalnog centra broj 35/VIII-04-533-237/16 od 11. aprila 2016. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev prvoapelantice za priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatka za tuđu njegu i pomoć drugog lica ortopedskog dodatka, zbog neispunjavanja uslova za priznavanje tih prava propisanih Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava i zaštite porodice sa djecom.

5. Prvopelantica je 18. aprila 2016. godine podnijela žalbu Ministarstvu protiv Rješenja Kantonalnog centra broj 35/VIII-04-533-237/16 od 11. aprila 2016. godine.

6. Rješenjem Ministarstva broj 06-35/19-2025/16-MS od 21. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba prvoapelantice i potvrđeno Rješenje Kantonalnog centra broj 35/VIII-04-533- 237/16 od 11. aprila 2016. godine.

Apelacioni navodi

7. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatka za tuđu njegu i pomoć drugog lica i ortopedskog dodatka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

9. Ustavni sud zapaža da prvoapelantica osporava dužinu trajanja postupka pred upravnim organima, te Rješenje Ministarstva broj 06-35/19-2025/16-MS od 21. marta 2017. godine. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

a)Dužina trajanja postupka

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da prvoapelantica osporava dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatka za tuđu njegu i pomoć drugog lica i ortopedskog dodatka. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Međutim, prvoapelantica, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenula upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je prvoapelantica propustila da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da prvoapelantica, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju. Stoga, kako prvoapelantica nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati. b)U odnosu na Rješenje Ministarstva broj 06-35/19-2025/16-MS od 21. marta 2017. godine

11. Ustavni sud zapaža da je prvoapelantica 22. maja 2017. godine dopunila apelaciju i osporila Rješenje Ministarstva broj 06-35/19-2025/16-MS od 21. marta 2017. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno Rješenje Kantonalnog centra broj 35/VIII-04-533- 237/16 od 11. aprila 2016. godine kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev prvoapelantice za priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatka za tuđu njegu i pomoć drugog lica ortopedskog dodatka, zbog neispunjavanja uslova za priznavanje tih prava propisanih Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava i zaštite porodice sa djecom.

12. Ustavni sud zapaža da je prvoapelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 18. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 9/05“) u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Ministarstva broj 06-35/19- 2025/16-MS od 21. marta 2017. godine.

Neovlašteno lice

13. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije u odnosu na drugoapelanticu, Ustavni sud ukazuje da drugoapelantica u predmetnom postupku nije imala svojstvo stranke, već da je prvoapelantičin staratelj. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da drugoapelantica u konkretnom slučaju nema svojstvo ovlaštenog lica koje bi moglo osporavati dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatka za tuđu njegu i pomoć drugog lica i ortopedskog dodatka.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. d) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-971/17 (Z. B.) | Sudska praksa | Aktio