Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4390/14 (S. N., A. H., S. H., N. D. i Z. K.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4390/14
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4390/14, rješavajući apelaciju Slavke Nikolić i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točke a) i b), članka 58., članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 18. srpnja 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Slavke Nikolić, Abdulaha Hasanovića, Sulje Hodžića, Nurage Džafića i Zihnije Kasumovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima u kojima su donesene presude Kantonalnog suda u Tuzli br. 32 0 Rs 002488 14 Rsž od 15. kolovoza 2014. godine, 32 0 P 008188 13 Gž od 16. srpnja 2014. godine, 32 0 P 001021 14 Gž od 17. srpnja 2014. godine, 32 0 P 004531 14 Gž 2 od 24. rujna 2014. godine i 32 0 P 020591 13 Gž od 16. rujna 2014.
godine.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s člankom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Slavki Nikolić, Abdulahu Hasanoviću, Sulji Hodžiću, Nuragi Džafiću i Zihniji Kasumoviću, isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati Slavki Nikolić, Abdulahu Hasanoviću, Sulji Hodžiću, Nuragi Džafiću i Zihniji Kasumoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavke Nikolić, Abdulaha Hasanovića, Sulje Hodžića, Nurage Džafića i Zihnije Kasumovića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli br.
32 0 Rs 002488 14 Rsž od 15. kolovoza 2014. godine, 32 0 P 008188 13 Gž od 16. srpnja 2014. godine, 32 0 P 001021 14 Gž od 17. srpnja 2014. godine, 32 0 P 004531 14 Gž 2 od 24. rujna 2014. godine i 32 0 P 020591 13 Gž od 16. rujna 2014. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato što je u vrijeme podnošenja apelacija bila preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slavka Nikolić, Abdulah Hasanović, Suljo Hodžić, Nuraga Džafić i Zihnija Kasumović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milka Tomić, odvjetnica iz Tuzle, podnijeli su 6. listopada 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 32 0 Rs 002488 14 Rsž od 15. kolovoza 2014. godine, 32 0 P 008188 13 Gž od 16. srpnja 2014. godine, 32 0 P 001021 14 Gž od 17. srpnja 2014. godine, 32 0 P 004531 14 Gž 2 od 24. rujna 2014. godine i 32 0 P 020591 13 Gž od 16. rujna 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo – Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 3. veljače 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sudionici u postupku dostavili su odgovore na apelaciju u razdoblju od 14. do 27. veljače 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica Slavka Nikolić je 17. ožujka 2008. godine podnijela tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj od 18. lipnja 2010. godine usvojen je tužbeni zahtjev, a Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 002488 10 Gž od 17. siječnja 2014. godine prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 32 0 Rs 002488 14 Rs od 30. travnja 2014. godine kojom je tužbeni zahtjev djelomično usvojen, a preko dosuđenog iznosa odbijen. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 002488 14 Rsž od 15. kolovoza 2014. godine djelomično su uvažene žalbe parničnih stranaka i prvostupanjska presuda u jednom dijelu preinačena, a u preostalom dijelu potvrđena. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda i Kantonalnog suda na apelaciju) proizlazi da je predmet na odlučivanje o reviziji tuženog dostavljen Vrhovnom sudu FBiH na daljnje postupanje, koji je 20. listopada 2015. godine donio Presudu broj 32 0 Rs 002488 15 Rev kojom je revizija odbijena.
6. Apelant Abdulah Hasanović je 14. rujna 2009. godine Općinskom sudu podnio tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 008188 11 P 2 od 16. travnja 2013. godine usvojen je tužbeni zahtjev. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 008188 13 Gž od 16. srpnja 2014. godine žalba tuženog je odbijena, a apelantova žalba djelomično usvojena i prvostupanjska presuda preinačena u dijelu dosuđene naknade razlike plaće, na način što je dosuđeni iznos povećan. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda i Kantonalnog suda na apelaciju) proizlazi da je predmet na odlučivanje o reviziji tuženog dostavljen Vrhovnom sudu FBiH na daljnje postupanje, koji je 29. rujna 2015. godine donio Presudu broj 32 0 P 008188 14 Rev kojom je revizija odbijena kao neutemeljena.
7. Apelant Suljo Hodžić je 24. veljače 2009. godine podnio tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 001021 09 P od 16. ožujka 2011. godine usvojen je tužbeni zahtjev. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 001021 11 Gž od 17. siječnja 2014. godine prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 32 0 P 001021 14 P2 od 30. travnja 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 004531 14 Gž 2 od 17. srpnja 2014. godine. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda i Kantonalnog suda na apelaciju) proizlazi da je predmet nakon revizije tuženog dostavljen Vrhovnom sudu FBiH na daljnje postupanje 17. prosinca 2014. godine.
8. Apelant Nuraga Džafić je 26. studenoga 2009. godine podnio tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 0045531 10 Gž od 17. lipnja 2010. godine usvojen je tužbeni zahtjev. Rješenjem Kantonalnog suda broj 032 0 P 004531 10 Gž od 21. svibnja 2013. godine prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 32 0 P 004531 13 P2 od 31. prosinca 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 004531 14 Gž 2 od 24. rujna 2014. godine. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda na apelaciju) proizlazi da je predmet nakon revizije tuženog dostavljen Vrhovnom sudu na daljnje postupanje 17. prosinca 2014. godine.
9. Apelant Zihnija Kasumović je 31. ožujka 2009. godine podnio tužbu radi isplate razlike plaća i doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 020591 09 P od 18. siječnja 2013. godine usvojen je tužbeni zahtjev. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 020591 13 Gž od 16. rujna 2014. godine žalba tuženog je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena. Iz stanja spisa predmeta (odgovor Općinskog suda na apelaciju) proizlazi da je predmet dostavljen Vrhovnom sudu radi odlučivanja o reviziji, koji je 8. prosinca 2016. godine donio Presudu broj 32 0 P 020591 14 Rev kojom je revizija odbijena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava vide u načinu na koji je Kantonalni sud u pobijanim odlukama primijenio relevantne odredbe Zakona o radu, Općeg kolektivnog ugovora za Federaciju BiH iz 2000. i 2005. godine, te Granskog kolektivnog ugovora s posebnim osvrtom na odredbu članka 26. stavak 1. tog ugovora. Također, apelanti „za duševne bolove pretrpljene zbog dugog trajanja predmetnih postupaka traže satisfakciju u iznosu od po 2.000,00 KM“ i predlažu Ustavnom sudu da im odredi troškove za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.600,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je pojedinačno za sve apelante dao izjašnjenje u kojem je kronološki opisao tijek postupka ukazujući na to da su navodi apelanata neutemeljeni iz razloga sadržanih u pobijanim odlukama, te da povodom odlučivanja o žalbama nije prekoračen razuman rok. Stoga je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neutemeljena.
12. Općinski sud je kronološki opisao tijek svih postupaka pojedinačno, te istakao da ne nalazi da je u konkretnoj pravnoj stvari opravdan zahtjev apelanata, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati njihovu tvrdnju da postoji kršenje prava na koja su se pozvali. Također je Općinski sud naveo da je u predmetnim postupcima kontinuirano postupao i u objektivno kratkim rokovima zakazivao ročišta i donosio presude. Stoga je istakao da je postupao u razumnim rokovima, te je predloženo da se apelacija odbije kao neutemeljena.
13. Tuženi je u odgovoru na apelaciju naveo da apelanti neutemeljeno ističu da su redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Tuženi je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neutemeljena.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
15. U skladu s člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na pobijane odluke
17. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
18. Prilikom ispitivanja ovih navoda apelacije Ustavni sud je ocijenio odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1) i (3) točka l) Pravila Ustavnog suda. Članak 18. st. (1) i (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
20. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju protiv presuda Kantonalnog suda br. 32 0 Rs 002488 14 Rsž od 15. kolovoza 2014. godine, 32 0 P 008188 13 Gž od 16. srpnja 2014. godine, 32 0 P 001021 14 Gž od 17. srpnja 2014. godine, 32 0 P 004531 14 Gž 2 od 24. rujna 2014. godine i 32 0 P 020591 13 Gž od 16. rujna 2014. godine. Međutim, protiv navedenih presuda Kantonalnog suda izjavljene su revizije Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je povodom izjavljenih revizija donio presude br. 32 0 Rs 002488 15 Rev od 20. listopada 2015. godine, 32 0 P 008188 14 Rev od 29. rujna 2015. godine i 32 0 P 020591 14 Rev od 8. prosinca 2016. godine kojima je revizija odbijena, dok je protiv presuda Kantonalnog suda br. 32 0 P 004531 14 Gž 2 od 17. srpnja 2014. godine i 32 0 P 004531 14 Gž 2 od 24. rujna 2014. godine postupak povodom revizije u tijeku pred Vrhovnim sudom koji, prema stanju spisa, još nije donio odluke o reviziji.
21. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti, u smislu članka 21. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je protiv pobijanih odluka Kantonalnog suda izjavljena revizija Vrhovnom sudu, a da apelanti nisu, u skladu s člankom 21. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak povodom izjavljenih revizija okončan, niti su pobili te presude kao konačne odluke u navedenim predmetima. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti o navodnim povredama prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1007/08 od 8. prosinca 2010. godine, točka 48, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4594/13 od 15. rujna 2016. godine, točke 27. i 28. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3225/14 od 19. travnja 2017. godine, točke 30. i 31. dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
22. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu.
Dopustivost apelacije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“
23. U pogledu navoda apelacije o povredi prava na „suđenje u razumnom roku“ iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu s člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema konačne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, a imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
26. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje
27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.
29. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na utvrđivanje prava iz radnog odnosa, dakle, radi se o predmetu građanskopravne prirode (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2184/09 od 13. lipnja 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba , točka 24), pa stoga apelanti u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Suđenje u razumnom roku
30. U odnosu na navode apelanata o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud uočava da su apelanti u predmetnim postupcima podnijeli tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa u ožujku 2008. godine, odnosno veljači, ožujku, rujnu i studenome 2009. godine. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su izjavljene revizije protiv pobijanih presuda Kantonalnog suda, te da je Vrhovni sud nakon podnošenja predmetne apelacije odlučivao o izjavljenim revizijama, izuzev u predmetima apelanata Sulje Hodžića i Nurage Džafića u kojima je postupak o reviziji pred Vrhovnim sudom u tijeku. Međutim, apelanti nisu pobijali dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, već izričito dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacijskih navoda kojim je vezan u smislu članka 31. Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnih postupaka do donošenja pobijanih presuda Kantonalnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje na to da je postupak apelantice Slavke Nikolić trajao nešto više od šest godina, postupci apelanata Sulje Hodžića i Zihnije Kasumovića više od pet godina, a postupci apelanata Abdulaha Hasanovića i Nurage Džafića trajali su četiri godine i 10 mjeseci. Pri tome, Ustavni sud ukazuje i na to da se u konkretnim slučajevima radilo o radnim sporovima koji su hitne prirode po samom zakonu. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim postupcima koji su se vodili radi ostvarenja prava iz radnog odnosa i koji su trajali duže od četiri godine i 10 mjeseci, odnosno nešto više od pet godina i više od šest godina, došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je dužina postupka bila pretjerano duga, za što redovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
31. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na to da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojim novijim odlukama broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine i broj AP 5468/14 od 15. lipnja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine i broj AP 5468/14 od 15. lipnja 2017. godine i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). U Odluci AP 4101/15, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Usprkos mjerama koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sustavno kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za poduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTV-u BiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obveze u svezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
32. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz istih razloga kao u Odluci broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine, te u Odluci AP 5468/14 u kojoj se Ustavni sud bavio identičnim činjeničnim i pravnim pitanjem, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 4101/15. Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
34. S obzirom na to da su postupci povodom tužbenih zahtjeva apelanata iz radnog odnosa u relevantnom razdoblju trajali četiri godine i 10 mjeseci, odnosno nešto više od pet godina i nešto više od šest godina, vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantima na ime naknade nematerijalne štete treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dan nalog u citiranoj odluci broj AP 4101/15 poduzeti efikasne mjere s ciljem sprječavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja kako u slučaju navedenih apelanta tako i u odnosu na sve ostale osobe u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.
35. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim je vođen predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Pitanje naknade troškova za podnošenje apelacije
36. U odnosu na zahtjev iz apelacije da Ustavni sud apelantima dosudi troškove nastale podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije. Dakle, troškove sastavljanja apelacije snose isključivo apelanti, pa Ustavni sud nije niti mogao udovoljiti tom zahtjevu apelanata. VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada su predmetni parnični postupci radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa koji je po zakonu hitne prirode trajali nešto više od četiri godine i 10 mjeseci, odnosno više od pet, odnosno šest godina.
38. Na temelju članka 18. stavak (3) točka l), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman