Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2091/17 („Alumina“ d.o.o. Zvornik)

Odluka donesena 06. 07. 2017.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2091/17

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

06. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2017. godine, u predmetu „Alumina“ d.o.o. Zvornik broj AP-2091/17 rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev „Alumina“ d.o.o. Zvornik za donošenje privremene mjere.

Nalaže se Osnovnom sudu u Zvorniku da ne provodi postupak izvršenja Rješenja o izvršenju broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Alumina“ d.o.o. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelantica) sa sjedištem u Zvorniku, koju zastupa zakonski zastupnik, podnijela je 25. maja 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda uz Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 Ip 029383 16 Pž od 11. februara 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 13. juna 2016. godine.

2. Podneskom od 5. juna 2017. godine apelantica je dopunila apelaciju zahtjevom za donošenje privremene mjere kojom bi se Osnovnom sudu naložilo da ne provodi postupak izvršenja u izvršnom predmetu tog suda koji se vodi na temelju rješenja o izvršenju broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine.

Uvodne napomene

3. Tražilac izvršenja AB „Ukio Bankas Kaunas“ iz Litvanije 30. jula 2013. godine podnio je prijedlog za izvršenje protiv apelantice, kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršnih isprava – potvrda o registraciji zaloga iz registra zaloga pri Ministarstvu pravde BiH. Naime, apelantica se na temelju ugovora o zalogu opšte imovine od 7. decembra 2012. godine, ugovora o zalogu pokretnih stvari od 7. decembra 2012. godine i ugovora o zalogu udjela „Alusil“ d.o.o. Zvornik od 7. decembra 2012. godine obavezala da tražitelju izvršenja (AB „Ukio Bankas Kaunas – Litvanija) izmiri potraživanja. Navedeni ugovori su zaključeni u cilju obezbjeđenja ugovora o kreditu koji su apelantica i tražitelj izvršenja zaključili u više navrata.

4. Tražilac izvršenja je 15. januara 2015. godine, kao prenosilac, zaključio notarski obrađen kupoprodajni ugovora o prenosu kolaterala sa preduzećem „Pavgord“ d.o.o. Foča, kao sticaocem, kojim su na sticaoca prenesena prava iz ugovora o zalozima iz prethodne tačke.

5. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredi sud) broj 59 0 Ip 026193 15 Pž 2 od 11. maja 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda u Banjaluci od 24. juna 2015. godine, odbijen je prijedlog „Pavgord“ d.o.o. Foča za stupanje u izvršni postupak, kao novi tražilac izvršenja, umjesto dosadašnjeg tražioca izvršenja AB Ukio Bankas Kaunas – Litvanija.

6. Podneskom od 30. septembra 2015. godine tražitelj izvršenja (AB Ukio Bankas Kaunis – Litvanija) podnio je zahtjev Okružnom privrednom sudu, kod kojeg se u to vrijeme predmet nalazio u radu, kojim je tražio da se izvrši promjena tražitelja izvršenja u korist „Pavgord“ d.o.o. Foča. Predmet je, u međuvremenu, proslijeđen na nadležno postupanje Osnovnom sudu.

Osporena rješenja

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 13. juna 2016. godine usvojen je prijedlog dosadašnjeg tražitelja izvršenja AB Ukio Bankas Kaunas iz Litvanije u stečaju za stupanje u izvršni postupak novog tražitelja izvršenja, tako da umjesto dosadašnjeg tražitelja izvršenja u izvršni postupak stupa novi tražilac izvršenja „Pavgord“ d.o.o. Foča. Nakon što je ispitao zahtjev Osnovni sud je zaključio da je on osnovan jer iz raspoloživih dokumenata proizlazi da su tražitelj izvršenja, kao prenosilac, i firma „Pavgord“ d.o.o. Foča, kao sticalac, zaključili ugovor o prenosu kolaterala kojim su na firmu „Pavgord“ d.o.o. Foča prenesena prava iz ugovora o zalogu opšte imovine apelantice, ugovora o zalogu pokretne imovine apelantice, te ugovora o zalogu udjela apelantice u društvu „Alusil“ d.o.o. Zvornik. Osnovni sud se u tom pravcu pozvao na odredbu člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koja propisuje da se izvršenje određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja, ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo, a ako se prenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava vezana za prenos potraživanja mogu dokazivati u parničnom postupku.

8. U konkretnom slučaju izvršni postupak se temelji na potvrdama o registraciji zaloga. Osnovni sud se u vezi s tim pozvao na odredbe člana 26. stav 1. i člana 21. Okvirnog zakona o zalozima BiH koje propisuju da potvrda o registraciji predstavlja izvršni naslov, odnosno da je potvrda o registru zaloga javna isprava u pogledu činjenica koje su u njoj sadržane, te na odredbu člana 2 Pravilnika o zalozima BiH koja propisuje da je založni povjerilac lice koje je u registraciji označeno kao založni povjerilac. Shodno tome, kako je naveo Osnovni sud, budući da je odredbom člana 4. stav 1. Okvirnog zakona o zalozima BiH propisano da zalog nastaje kada su ispunjeni svi propisani uslovi, između ostalog, da u registru zaloga postoji registracija koja se odnosi na taj konkretan zalog. Osnovni sud je nadalje naveo da je prilikom odlučenja imao u vidu da je raniji tražilac izvršenja uz zahtjev dostavio izvod iz registra zaloga o registraciji prenosa zaloga na novog založnog povjerioca, pa su shodno tome ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 30. stav (1) ZIP-a.

9. Odlučujući o žalbi apelantice podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Okružni sud je Rješenjem broj 83 0 Ip 029383 16 Pž od 11. februara 2017. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Nakon što je ispitao žalbom osporeno rješenje Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku u kojoj je naveo jasne i argumentovane razloge koje taj sud prihvata u cijelosti. U vezi s prigovorima kojima je ukazano na povredu postupka Okružni sud je naveo da je tačno da je ZIP-om propisana obaveza održavanja ročišta, međutim navedeno samo u određenim situacijama, pa shodno tome žalbeni prigovori usmjereni u tom pravcu nisu osnovani. Navedeno stoga, kako je istakao Okružni sud, što održavanjem ročišta, s obzirom na raspoložive dokaze u spisu, sud ne bi došao do drugačijeg zaključka. Apsurdnim su od strane Okružnog suda ocijenjeni prigovori kojima je ukazano na ništavost svih ugovora koji su u postupku prezentovani jer izvršni sud nije ovlašten da ispituje pravnu valjanost prezentiranih dokaza odnosno ugovora o kojima govori žalba. Nadalje je Okružni sud ocijenio neosnovanim i prigovore vezane za proizvoljnu primjenu prava odnosno propisa koji regulišu ovu oblast i to Okvirnog zakona o zalozima BiH, Pravilnika o zalozima BiH i odredbe člana 30. stav (1) ZIP-a, kojom se otklanja nesklad u označavanju tražitelja izvršenja kao stranke u izvršnom postupku u odnosu na označavanje tražitelja izvršenja u izvršnoj ispravi na kojoj se temelji izvršenje. Okružni sud je u tom pravcu citirao i dodatno pojasnio odredbu člana 30. stav (1) ZIP-a koja reguliše izvršenje u korist trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja u situaciji kada su ispunjeni odgovarajući uslovi za to.

Postupak izvršenja

10. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje novog tražitelja izvršenja „Pavgord“ d.o.o. Foča protiv apelantice kao izvršenika pljenidbom novčanih sredstava sa bankovnih računa apelantice.

11. Prema navodima apelacije protiv navedenog rješenja apelantica je blagovremeno podnijela prigovor o kojem, prema njenim tvrdnjama, još nije odlučeno.

12. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Osnovni sud dopisom broj 83 Ip 029383 16 Ip od 26. aprila 2017. godine od banaka zatražio privremenu deblokadu računa apelantice do 26. juna 2017. godine, zbog postojanja mogućnosti postizanja dogovora između novog tražitelja izvršenja i apelantice.

13. Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelacijom se tvrdi da je osporenim rješenjima povrijeđen princip ne bis in idem. U tom pravcu apelantica pojašnjava da je litvanska Ukio banka (raniji tražitelj izvršenja) još 2013. godine pokrenula izvršni postupak protiv apelantice pred Okružnim privrednim sudom, te je u toku postupku navedena banka zatražila promjenu tražitelja izvršenja u korist „Pavgord“ d.o.o. Foča, ali je taj prijedlog pravosnažno odbijen rješenjem Višeg privrednog suda u Banjaluci. Budući da je predmet prenesen na nadležno postupanje kod Osnovnog suda taj sud je donio osporeno rješenje kojim je dozvolio promjenu tražitelja izvršenja, koje je u žalbenom postupku potvrđeno od strane Okružnog suda, čime je povrijeđen princip ne bis in idem, u smislu člana 67. stav 1 tačka 4. Zakona o parničnom postupku u vezi s članom 21. ZIP-a. Predloženo je da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje apelantičinog prava na pravično suđenje te da se osporena rješenja ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

14. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica navodi da su po osnovu rješenja o izvršenju banke blokirale njene transakcijske račune, te po nalogu suda privremeno iste račune deblokirali i to do 26. juna 2017.godine . Nadalje apelantica tvrdi da je sporno izvršenje nezakonito jer su njegovi računi blokirani po osnovu kredita litvanske Ukio banke i njenih povezanih litvanskih društava i to putem zaloga, što je neviđeno u pravnoj teoriji i praksi zbog čega je apelantica dovedena u nezavidnu talačku poziciju. Nadalje apelantica ponovo podsjeća na kršenje načela ne bis in idem jer se o istoj stvari ne može dva puta odlučivati. Apelantica još ističe da nezakonito izvršenje odnosno nezakonito uvođenje novog tražitelja izvršenja zapravo vodi ka potpunom uništenju apelanta kao regionalnog privrednog giganta koji zapošljava 1.400 ljudi, a s druge strane do neosnovanog bogaćenja fime „Pavgord“ d.o.o. Foča. S obzirom na sve navedeno apelantica zbog blokade računa i nezakonitog izvršenja trpi višemilionsku štetu koja je nepovratna, koja vodi do potpunog uništenja apelantice, pa zbog svega navedenog smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere osnovan. Navedeno u prvom redu zbog činjenice što je osporenim rješenjima prekršen princip ne bis in idem, pri čemu još ukazuje da bi bez hitnog donošenja privremene mjere odlučivanje o predmetnoj apelaciji bilo potpuno obesmišljeno.

15. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

17. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

18. U kontekstu navedenog, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da okolnosti konkretnog predmeta očigledno pokreću ozbiljna pravna pitanja u pogledu eventualnog kršenja ustavnih prava, koja će Ustavni sud morati razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. Ustavni sud smatra da apelanticini navodi izneseni u zahtjevu za donošenje privremene mjere nesumnjivo ukazuju na potrebu da Ustavni sud interveniše u predmetni izvršni postupak, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti, Ustavni sud je mišljenja da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se privremeno prekine postupak izvršenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine, dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Uostalom, svrha privremene mjere i jeste da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

19. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

20. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

21. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2091/17 („Alumina“ d.o.o. Zvornik) | Sudska praksa | Aktio