Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1942/17 (N.H., G. S., D. M., M. B., S. G. i MONTAVAR metalna nova d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1942/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-1942/17, rješavajući apelacije N. H. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
N. H. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 O 021490 17 Gž od 13. aprila 2017. godine;
Goran Simetić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 016523 17 Gž 3 od 10. maja 2017.
godine;
Dragan Moravac protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 019851 17 Rev od 11. aprila 2017. godine;
Milosav Brezo protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 025412 17 Gž od 7. juna 2017. godine;
Simo Grabovac protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 020265 16 U od 10. aprila 2017. godine i MONTAVAR metalna nova d.o.o. Banjaluka protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 028830 16 Gž od 24. marta 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-1942/17
1. N. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 18. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 O 021490 17 Gž od 13. aprila 2017. godine.
2. Osporenim rješenjem broj 22 0 O 021490 17 Gž od 13. aprila 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv akta (dopisa) Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 O 021490 12 O od 17. marta 2017. godine, uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju žalba izjavljena protiv akta protiv kojeg nije dopuštena, odnosno da akt prvostepenog suda nije odluka u smislu člana 176. Zakona o patničnom postupku, a imajući u vidu da se žalba može podnijeti samo protiv odluka suda (čl. 203. i 233. Zakona o parničnom postupku), a što nije slučaj u konkretnom predmetu.
AP-2096/17
3. Goran Simetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 26. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 016523 17 Gž 3 od 10. maja 2017. godine.
4. Osporenim rješenjem broj 96 0 V 016523 17 Gž 3 od 10. maja 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 016523 14 V 3 od 5. septembra 2016. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za uređenje međa, uz obrazloženje da je prvostepeni sud pravilno zaključio da nisu ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje po prijedlogu za uređenje međa u smislu odredbe člana 164. Zakona o vanparničnom postupku.
AP-2424/17
5. Dragan Moravac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Đorđe Bijelić, advokat iz Prnjavora, podnio je 13. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 019851 17 Rev od 11. aprila 2017. godine.
6. Osporenim rješenjem broj 78 0 P 019851 17 Rev od 11. aprila 2017. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 019851 15 Gž od 12. septembra 2016. godine u smislu odredaba člana 237. st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, uz obrazloženje da vrijednost pobijenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, kao i da nije jasno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koja se na njih odnose, te izlaganje razloga zbog kojih smatra da je ono važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
AP-2476/17
7. Milosav Brezo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 17. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 025412 17 Gž od 7. juna 2017. godine.
8. Osporenim rješenjem broj S1 3 P 025412 17 Gž od 7. juna 2017. godine odbačen je apelantov podnesak-apelacija kao nedopušten, uz obrazloženje da se iz navedenog podneska-apelacije vidi da je apelant nezadovoljan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj:75 0 Mal 026 928 16 Rev od 15. februara 2017. godine, te imajući u vidu da se Apelacionom odjeljenju Suda BiH ne može podnijeti žalba niti vanredni pravni lijek protiv odluka sudova entiteta, a što proizilazi iz odredbe član 9. stav 1. tačka b) Zakona o sudu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09), to je primjenom člana 191. stav 1. tačka 1 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH odlučeno kao u izreci.
AP-2482/17
9. Simo Grabovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, podnio je 16. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 020265 16 U od 10. aprila 2017. godine.
10. Osporenim rješenjem broj S1 3 U 020265 16 U od 10. aprila 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba protiv akta-obavještenja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 06-41-4-2779/15/APP od 28. oktobra 2015. godine u skladu sa članom 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje upravnog spora, odnosno nije povrijeđeno njegovo pravo ili njegov neposredni interes zasnovan na zakonu, te osporeno obavještenje nema karakter upravnog akta iz člana 8. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
AP-2500/17
11. MONTAVAR metalna nova d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Đukić advokat iz Banjaluke, podnio je 17. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 028830 16 Gž od 24. marta 2017. godine.
12. Osporenim rješenjem broj 71 0 I 028830 16 Gž od 24. marta 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 028830 07 Ip od 19. januara 2015. godine, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju apelant kao podnosilac žalbe nema svojstvo stranke u predmetnom postupku, te stoga nije ovlašten podnijeti žalbu protiv navedenog rješenja kojim je obustavljen postupak u predmetu MONTAVAR metalna nova d.o.o. Maribor kao tražioca izvršenja protiv izvršenika "Poslovne zone" Banjaluka.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1942/17. Apelacioni navodi
14. U svim navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok u nekim i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U predmetu AP-2424/17 i AP-2482/17 apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok je AP-1942/17 da je došlo do kršanja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
16. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova kojima su odlučivalo o određenim procesnim pitanjima i procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti koristili u konkretnim slučajevima.
17. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupci, u kojima su donesene osporene odluke, uživaju zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti "pravnih lijekova" koje su apelanti koristili u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz čl 13. i 14. Evropske konvencije, Ustavni sud primjećuje da čl. 13. i 14 .Evropske konvencije imaju supsidijaran karakter. S obzirom na navedeno, kao i već izneseni stav u ovoj odluci u odnosu na član 6. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zaključuje da se navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, također, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman