Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2198/17 (J. O. iz Banja Luke)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2198/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-2198/17, rješavajući apelaciju Jugoslava Ogorelca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jugoslava Ogorelca podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 116201 14 Rev od 1. marta 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 13 Gž od 6. novembra 2013. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 11 P od 7.
decembra 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jugoslav Ogorelac iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ilija Đakić advokat iz Banja Luke, podnio je 2. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 116201 14 Rev od 1. marta 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 13 Gž od 6. novembra 2013. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 11 P od 7. decembra 2012. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 11 P od 7. decembra 2012. godine, koja je djelimično potvrđena presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 13 Gž od 6. novembra 2013. godine, obavezan je tuženi „Bobar osiguranje“ a.d. Bijeljina i „Autoprevoz“ a.d. banja Luka da solidarno, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete iz saobraćajnog udesa, isplate apelantu po osnovu duševnih bolova 4.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. U jednom dijelu Vrhovni sud je presudom broj 71 0 116201 14 Rev od 1. marta 2017. godine reviziju je odbacio kao nedozvoljena (u drugom dijelu revizija je odbijena), jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. u vezi sa članom 456 a) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Odredbom člana 316. stav 2. ZPP je propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. U konkretnom slučaju iako se radi o suparničarstvu, kod kojeg se vrijednost spora određuje prema visini pojedinačnog zahtjeva svakog od tužitelja, analogno članu 318. stav 2. ZPP vrijednost spora ne prelazi 10.000,00 KM, pa je revizija shodno tome odbačena.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3 a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao i pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 13 Gž od 6. novembra 2013. godine, izjavio reviziju, ali je ona presudom Vrhovnog suda broj broj 71 0 116201 14 Rev od 1. marta 2017. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 13 Gž od 6. novembra 2013. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelant morao izjaviti reviziju prije 1. marta 2017 godine (datum donošenja presude Vrhovnog suda), proizlazi da mu je prije tog datuma morala biti uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 13 Gž od 6. novembra 2013. godine. Apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. juna 2017. godine, pa proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 116201 13 Gž od 6. novembra 2013. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman