Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/17 ("Daž" d.o.o. Zvornik)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-432/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-432/17, rješavajući apelaciju "Daž" d.o.o. Zvornik i „Aleksandrija“ d.o.o. Zvornik, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli "Daž" d.o.o. Zvornik i "Aleksandrija" d.o.o. Zvornik protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 018976 16 Gž od 17.

novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Daž" d.o.o. Zvornik (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i "Aleksandrija" d.o.o. Zvornik (u daljnjem tekstu: drugoapelant), podnijeli su 2. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 I 018976 16 Gž od 17. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba drugoapelanta (kao izvršenika) podnesena protiv prvostepenog rješenja, kojim rješenjem su dosuđena plastična burad (50 komada) dotadašnje vlasništvo drugoapelanta kupcu Lj. Ž. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) kao najpovoljnijem i jedinom ponuđaču, te je naloženo drugoapelantu da tom kupcu preda u posjed te pokretne stvari.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da drugoapelant neosnovano ističe da je sudski izvršilac prilikom provođenja popisa i procjene zaplijenio i popisao pokretne stvari koje su vlasništvo prvoapelanta i to 50 komada buradi, a da isto lice nije izvršenik u predmetnom postupku. Okružni sud je pojasnio da je prvoapelant istakao prigovor trećeg lica koji je prvostepeni sud cijenio i o njemu donio zaključak kojim je uputio prvoapelanta da u roku od osam dana kod nadležnog suda pokrene parnicu protiv drugoapelanta radi dokazivanja da mu pripada vlasništvo na predmetu izvršenja i da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno. Okružni sud je istakao da prvoapelant nije u ostavljenom roku pokrenulo parnični postupak u vezi ostvarivanja prava na predmetnim pokretnim stvarima o čemu je i pismeno obavijestilo prvostepeni sud, pa da je nakon toga izvršni postupak nastavljen. Okružni sud je naglasio da činjenicu, da su navedene pokretne stvari vlasništvo prvoapelanta, može isticati samo on, a ne drugoapelant, pa je Okružni sud ocijenio da su neprihvatljive tvrdnje da su povrijeđene odredbe člana 121. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koje propisuju da se prvenstveno popisuju stvari u pogledu kojih nema primjedbi o postojanju prava koje bi spriječilo izvršenje pri čemu se uzima u obzir i izjava prisutnih stranaka i trećih lica. Okružni sud je konstatovao da su neosnovani i drugoapelantovi navodi da je popis izvršen na adresi koja ne predstavlja adresu izvršenika – drugoapelanta, jer je sudski izvršilac na licu mjesta, kada je vršio popis i gdje je bio prisutan u ime drugoapelanta R. P., konstatovao da drugoapelant ne dokazuje da su pokretne stvari u njegovom vlasništvu niti da nisu, te da ukoliko to nije bila tačna adresa drugoapelanta da onda navedeno lice ne bi bilo prisutno u ime drugoapelanta na licu mjesta. Okružni sud je ukazao da iz navedenog također proizlazi da je drugoapelant bio obavješten o zapljeni i da je istoj prisustvovao pa da se ne mogu prihvatiti navodi žalbe koji tvrde suprotno. Okružni sud je istakao da činjenica da prvoapelant vodi neke parnične postupke i da su proizašli iz predmetnog izvršnog postupka, ne znači i ne dokazuje da se ti parnični postupci vode zbog istih pokretnih stvari, te da osim toga i da se to odnosi na te pokretne stvari to ne sprečava vođenje predmetnog izvršnog postupka, jer prema članu 53. stav 1. ZIP-a upućivanje na parnicu ne sprečava provedbe izvršenja niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na utvrđeno činjenično stanje i primjenu pozitivno-pravnih propisa, te da apelanti ne navode kršenje bilo kojeg elementa prava na pravično suđenje kako je garantovano članom 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava na imovinu, osim što su nezadovoljni osporenim odlukama. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Ovo osobito imajući u vidu da apelanti u apelaciji ponavljaju navode koje su isticali u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/17 ("Daž" d.o.o. Zvornik) | Sudska praksa | Aktio