Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-675/17 (D.K.)
Odluka donesena 18. 07. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-675/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 07. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-675/17, rješavajući apelaciju D. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. K. podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 K 021561 16 Kv od 5.
januara 2017. godine, Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 K 021561 16 Kž 2 od 15. novembra 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 K 021561 16 Kv od 6. oktobra 2016.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 17. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 K 021561 16 Kv od 5. januara 2017. godine, Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 K 021561 16 Kž 2 od 15. novembra 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 83 0 K 021561 16 Kv od 6. oktobra 2016. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 K 021561 16 Kv od 6. oktobra 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 83 0 K 021561 16 Kž 2 od 15. novembra 2016. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta kao osuđenog za nepravo ponavljanje krivičnog postupka po presudama Osnovnog suda broj 83 0 K 000282 06 K od 23. januara 2009. godine i broj 83 0 K 021561 14 K od 25. juna 2015. godine. U obrazloženju rješenja Osnovnog suda je navedeno da je apelant je 26. septembra 2016. godine dostavio zahtjev za nepravo ponavljanje krivičnog postupka po presudama Osnovnog suda broj 83 0 K 000282 06 K od 23. januara 2009. godine i broj 83 0 K 021561 14 K od 25. juna 2015. godine. Uvidom u sudski spis broj 83 0 K 000282 06 K utvrđeno je da je apelant kao osuđeni izdražao kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca u periodu od 6. maja do 6. avgusta 2009. godine na koju je osuđen Presudom Osnovnog suda od 23. januara 2009. godine zbog krivičnog djela Falsikovanje novca iz člana 205. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Dalje je navedeno da je Presudom Osnovnog suda broj 83 0 K 021561 14 K od 25. juna 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 83 0 K 021561 16 Kž 2 od 15. novembra 2016. godine, apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci zbog krivičnog djela Teška tjelesna povreda iz člana 156. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i da je na izdržavanje kazne zatvora po presudi od 25. juna 2015. godine apelant kao osuđeni primljen 2. septembra 2016. godine. Naime, u obrazloženju rješenja je dalje navedeno da prema odredbi člana 341. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenog pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. Također, Osnovni sud je naveo da je odredbom člana 43. stav 1. KZ RS propisano da ako se osuđenom licu sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započelo izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba člana 42. ovog zakona, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunaće se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant kao osuđeni krivično djelo Teška tjelesna povreda iz člana 156. KZ RS povodom kojeg sada izdržava kaznu zatvora učinio nakon što je izdržao kaznu zatvora po presudi broj 83 0 K 000282 06 K od 23. januara 2009. godine. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi u smislu člana 43. stav 1. KZ RS.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 K 021561 16 Kv od 5. januara 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Okružnog suda broj 83 0 K 021561 16 Kž 2 od 15. novembra 2016. godine uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju apelant podnio žalbu protiv rješenja suda u drugom stepenu protiv koje žalba nije dopuštena.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga apelant je naveo da smatra da su mu povrijeđena i neka druga ustavna prava (npr. pravo na život, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na djelotvoran pravni lijek i zabranu diskriminacije).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja kojima je odbijen njegov prijedlog za nepravo ponavljanje krivičnog postupka, odnosno prijedlog za preinačenje u odluci o kazni pravosnažnih presudā Osnovnog suda broj 83 0 K 000282 06 K od 23. januara 2009. godine i broj 83 0 K 021561 14 K od 25. juna 2015. godine. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja (...) osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja redovnih sudova kojima je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki da se dozvoli nepravo ponavljanje postupka radi ujedinjenja kazni zatvora izrečenih pravosnažnim presudama Osnovnog suda broj 83 0 K 000282 06 K od 23. januara 2009. godine i broj 83 0 K 021561 14 K od 25. juna 2015. godine, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojima je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1357/12 od 22. oktobra 2013. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 3107/11 od 15. septembra 2011. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 2391/10 od 21. jula 2010. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud smatra da se osporena odluka ne može dovesti u vezi ni sa ostalim pravima na koje je ukazao apelant, te da su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman