Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2634/17 (O.T.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2634/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-2634/17, rješavajući apelaciju O. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija O. T. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 165401 15 Rev od 9. marta 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 165401 14 Gž od 18. decembra 2014. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 p 165401 13 P od 7. aprila 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. O. T. iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 24. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 165401 15 Rev od 9. marta 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 165401 14 Gž od 18. decembra 2014. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 p 165401 13 P od 7. aprila 2014. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 p 165401 13 P od 7. aprila 2014. godine koja je potvrđena, u odbijajućem dijelu, presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 165401 14 Gž od 18. decembra 2014. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tuženi S.V. obaveže da mu isplati iznos od 120.000,00 KM na ime klevete, kao i da se obaveže da apelantu i njegovoj porodici javno izvine za nanesenu duševnu bol zbog povrede časti i ugleda. Presudom Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer je odredbama člana 247. u vezi sa članom 456 a) i članom 254. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) propisano između ostalog da će nedozvoljenu reviziju odbaciti revizijski sud rješenjem (stav 1.),a da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena preko punomoćnika iz člana 301 b) toga zakona (stav 2.) Predmetnu reviziju je podnio apelant lično, a prema stanju spisa proizilazi da je isti po zanimanju profesionalno vojno lice u penziji, odnosno da se ne radi o diplomiranom pravniku sa položenim pravosudnim ispitom. Prema tome, reviziju nije izjavio punomoćnik, kako to propisuje odredba člana 301b stav 1. ZPP, niti se radi o izuzetku propisanom stavom 2. iste zakonske odredbe, pa je istu valjalo odbaciti kao nedozvoljenu na osnovu ovlašćenja propisanog odredbom člana 247. stav 2. ZPP.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3. a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljenjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na mirno i dostojanstveno uživanje imovine iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje u građanskim stvarima, pravima i obavezama iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 165401 14 Gž od 18. decembra 2014. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 165401 15 Rev od 9. marta 2017. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 165401 14 Gž od 18. decembra 2014. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj AP 382/17 od 10. maja 2017. godine zaključio da zakonsko ograničenje iz člana 247. ZPP nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. S obzirom na to da je apelantu 9. februara 2015. godine, uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 165401 14 Gž od 18. decembra 2014. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. juna 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 165401 14 Gž od 18. decembra 2014. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman