Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3822/15 („Rigips Savić“ d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3822/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-3822/15, rješavajući apelaciju „Rigips Savić“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav (2) tačka

a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Rigips Savić“ d.o.o. Banja Luka zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Doboju u predmetu broj 60 0 Ip 019622 14 Ip i koji je okončan rješenjem o obustavi postupka od 15. decembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Rigips Savić“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Darko Kremenović, advokat iz Banje Luke, podnio je 3. augusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 60 0 Ip 019622 14 Ip i koji je okončan rješenjem o obustavi postupka od 15. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, apelant je 31. januara 2014. godine, na osnovu pravosnažnog i izvršnog poravnanja Okružnog privrednog suda broj 60 0 Ps 017813 13 Ps od 19. aprila 2013. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Ozrenturist“ d.o.o. Doboj), radi naplate, nakon čega je Okružni privredni sud donio rješenje o izvršenju 20. aprila 2015. godine. Nadalje, zaključkom od 17. augusta 2015. godine Okružni privredni sud je pozvao apelantovog punomoćnika da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja jer se izvršenje nije moglo provesti na predmetnim nekretninama koje su upisane na ime NLB Razvojna Banka a.d. Banja Luka, koja je kao hipotekarni povjerilac kupila te nekretnine. Shodno navedenom, po prijedlogu apelantovog punomoćnika, Okružni privredni sud je odredio da će se izvršenje provesti na pokretnim stvarima izvršenika, zapljenom, procjenom i prodajom. Najzad, pravosnažnim rješenjem o obustavi postupka Okružnog privrednog suda od 15. decembra 2016. godine postupak u predmetnoj pravnoj stvari je završen. Ustavni sud konstatuje da je predmetni izvršni postupak trajao dvije godine i deset mjeseci.

Apelacioni navodi

2. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da mu je povrijeđeno navedeno pravo zbog dugog trajanja predmetnog postupka, odnosno zbog nedonošenja pravosnažne odluke u razumnom roku.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

5. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelant žali na dužinu trajanja izvršnog postupka pokrenutog po njegovom prijedlogu od 31. januara 2014. godine (a koji je okončan pravosnažnim rješenjem o obustavi postupka od 15. decembra 2016. godine). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak, dakle, trajao dvije godine i deset mjeseci, da je u tom periodu apelant mijenjao sredstvo izvršenja, te da je postupak okončan rješenjem o obustavi postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi da ponašanje Okružnog privrednog suda u okolnostima konkretnog slučaja ukazuje na neopravdanu neaktivnost tog suda, niti da je ponašanje tog suda bilo usmjereno na odugovlačenje predmetnog postupka na način suprotan standardima prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3822/15 („Rigips Savić“ d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio