Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2609/17 (M. K., M. T., A. Š.-F. i M. R.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2609/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP-2609/17, rješavajući apelacije Mine Kadrić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mina Kadrić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195423 13 Rsž od 10. aprila 2017. godine;

Mirsada Tufo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195345 13 Rsž od 10. aprila 2017. godine;

Alisa Šehić-Fejzić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190936 12 Rsž od 10. aprila 2017. godine i Meliha Ramić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190933 12 Rsž od 11. aprila 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema domaćem zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2609/17

1. Mina Kadrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 195423 13 Rsž od 10. aprila 2017. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195423 11 Rs od 22. marta 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195423 13 Rsž od 10. aprila 2017. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu iznosa od 11.367,50 KM na ime razlike plate, te isplatu ostalih naknada po osnovu radnog odnosa (kako je to pobliže navedeno u izreci presude), te uplatu razlike doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 4.453,67 KM.

2. AP-2610/17

2. Mirsada Tufo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tarčina, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 195345 13 Rsž od 10. aprila 2017. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195345 11 Rs od 3. januara 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195345 13 Rsž od 10. aprila 2017. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu iznosa od 16.401,24 KM na ime razlike plate, te isplatu ostalih naknada po osnovu radnog odnosa (kako je to pobliže navedeno u izreci presude), te da se obračuna i uplati razlika obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 5.648,44 KM.

3. AP-2611/17

3. Alisa Šehić-Fejzić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pazarića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 190936 12 Rsž od 10. aprila 2017. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190936 11 Rs od 9. jula 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 190936 12 Rsž od 10. aprila 2017. godine, odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu iznosa od 10.318,45 KM na ime razlike plate, te isplatu ostalih naknada po osnovu radnog odnosa (kako je to pobliže navedeno u izreci presude), te da se uplati razlika doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 3.573,55 KM.

4. AP-2613/17

4. Meliha Ramić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Konjica, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 190933 12 Rsž od 11. aprila 2017. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190933 11 Rs od 3. avgusta 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 190933 12 Rsž od 11. aprila 2017. godine, odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu iznosa od 15.691,09 KM na ime razlike plate sa naknadama za minuli rad, te isplatu ostalih naknada po osnovu radnog odnosa (kako je to pobliže navedeno u izreci presude), uz obračun i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 5.316,14 KM. Spajanje predmeta

5. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2609/17.

Apelacioni navodi

6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Relevantni propisi

7. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija Član 237.

(Član 49. Izmjena i dopuna 23.12.15.)

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka.

(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

(4) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogupodnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odlučujući u pojedinim predmetima na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostepenih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno sa tim shvatanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda zasniva na tom shvatanju, ali bi naročito uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sistemu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.

(5) U reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Član 461.

(Član 106. Izmjena i dopuna od 23.12.15.)

(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.

(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona.

Član 462.

(Član 107. Izmjena i dopuna od 23.12.15.)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije”.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su apelanti podnijeli apelacije Ustavnom sudu protiv presuda Kantonalnog suda, a da prethodno nisu iskoristili mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjave revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv navedenih presuda Kantonalnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2609/17 (M. K., M. T., A. Š.-F. i M. R.) | Sudska praksa | Aktio