Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2605/17 (S. K. i M. K.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2605/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-2605/17, rješavajući apelaciju S. K. i M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. K. i M. K.
podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 019810 16 U od 25. aprila 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S. K. i M. K. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prijedora, koje zastupa Živko Dragosavljević, advokat iz Prijedor, podnijeli su 21. juna 2017. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 019810 16 U od 25. aprila 2017. godine.
2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima, Područna jedinica Prijedor (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 21.35/951-39-2843/13 od 25. aprila 2016. godine, nakon sprovedenog postupka izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanja prava na nepokretnostima, utvrđen je sadržaj nepokretnosti u privremenom listu nepokretnosti (bliže opisano u tački 1. izreke navedenog rješenja). Na navedenim nepokretnostima utvrđeno je pravo susvojine na zemljištu i pravo susvojine na objektu (bliže opisano u tački 2. izreke navedenog rješenja), te da na predmetnim nepokretnostima (iz tačke 1. navedenog rješenja) nema ograničenja u vezi sa raspolaganjem predmetnim nepokretnostima (tačka 3. izreke navedenog rješenja).
3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.04/951-1099/16 od 12. oktobra 2016. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelanata podnesena protiv Rješenja Komisije broj 21.35/951-39-2843/13 od 25. aprila 2016. godine. U obrazloženju rješenja Republička uprava je navela da iz žalbenih navoda proizlazi da apelanti pobijaju rješenje prvostepenog organa zbog utvrđenog prava svojine na predmetnom zemljištu. U vezi s tim, Republička uprava je ukazala da je odredbama člana 87. st. 2. i
3. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/12) propisano da se žalbom može pobijati rješenje samo u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, a da se u pogledu utvrđivanja prava na nepokretnostima može u roku od 30 dana od dana prijema rješenja pokrenuti spor kod nadležnog suda. S obzirom na to, Republička uprava je navela da je odlučila kao u dispozitivu rješenja na osnovu odredaba člana 224. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku (kojima je propisano da ako je žalba nedopuštena, neblagovremena ili izjavljena od neovlaštenog lica, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbaciti će je organ koji je nadležan za rješavanje po žalbi).
4. Osporenom Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 019810 16 U od 25. aprila 2017. godine tužba apelanata podnesena protiv Rješenja Republičke uprave broj 21.04/951-1099/16 od 12. oktobra 2016. godine odbijena je kao neosnovana.
5. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h)Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluku Okružnog suda kojom je potvrđeno kao pravilno rješenje Republičke uprave kojim je odbačena kao nedopuštena žalba apelanata podnesena protiv prvostepenog rješenja. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Okružnog suda potvrđeno kao pravilno rješenje Republičke uprave kojim je odbačena kao nedopuštena žalba apelanata podnesena protiv prvostepenog rješenja, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivost korištenog pravnog lijeka tj. ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenog pravnog lijeka. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman