Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1594/17 (R. T., M. M., S.P.,L. K., J. Š., K.K., M. V., Đ. V., D. D. i B. D.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1594/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1594/17, rješavajući apelacije Riste Travara i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Risto Travar protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 001081 15 Rev 3 od 9. februara 2017.
godine, Mladenko Malešević protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 001854 16 Rev 3 od 9.
februara 2017. godine, S. P. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 000973 16 Rev 2 od 9. februara 2017.
godine, Ljubica Kaurin protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 002421 16 Rev 3 od 31. januara 2017. godine, Mira Vujaković, a sada Bojan Vujaković, Đuka Vuletin, Dragan Dragić i Bojan Dragić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 001369 16 Rev 2 od 16.
februara 2017. godine, Jovan Šavija protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 001399 15 Rev 2 od 21. februara 2017.
godine i K. K. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 002429 16 Rev 3 od 21. februara 2017.
godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-1594/17
1. Risto Travar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Šaćir B. Komad, advokat iz Sarajeva, kao privremeni vodilac poslova advokata Emira R. Karače, podnio je 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 P 001081 15 Rev 3 od 9. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) na ime naknade štete za uništene privredne i stambene objekte isplati određeni novčani iznos.
2. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da se kod objektivne odgovornosti od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti, za nastalu štetu imalac opasne stvari, odnosne lice koje se bavi opasnom djelatnošću može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala, isključivo, radnjama oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Vrhovni sud je konstatovao da je u konkretnom slučaju drugostepeni sud ocjenom dokaza (nalaza i mišljenja vještaka geometra, koji je utvrdio da se predmetne nekretnine ne nalaze u okviru tenkovskog strelišta, nalaza i iskaza vještaka građevinske struke koji se izjasnio da su apelantovi objekti uništeni djelimično zbog elementarnih nepogoda, tako i zbog požara, neodržavanja kroz duži vremenski period, miniranja i otuđenja-krađe, te sadržine dopisa PU Glamoč) pravilno izveo zaključak da za štetu tužena ne može biti odgovorna. Vrhovni sud je zaključio da kako je osnovom izvedenih dokaza tužena dokazala da se apelantove nekretnine ne nalaze u okviru terena koji je označen kao tenkovsko strelište, kao i činjenice da su apelantovi objekti uništeni djelimično zbog elementarnih nepogoda, tako i zbog požara, neodržavanja kroz duži vremenski period, miniranja i otuđenja-krađe, da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da tužena za radnje trećih lica ne odgovara, te da su se u smislu odredaba člana 177. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) ostvarile zakonske pretpostavke da se oslobodi od odgovornosti za nastalu štetu na apelantovim objektima.
AP-1595/17
3. Mladenko Malešević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Šaćir B. Komad, advokat iz Sarajeva, kao privremeni vodilac poslova advokata Emira R. Karače, podnio je 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 P 001854 16 Rev 3 od 9. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) na ime naknade štete za uništene privredne i stambene objekte isplati određeni novčani iznos.
4. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju drugostepeni sud ocjenom dokaza (nalaza i mišljenja i iskaza vještaka građevinske struke koji se izjasnio da su objekti tužitelja uništeni djelimčno zbog elementarnih nepogoda, tako i zbog požara, neodržavanja kroz duži vremenski period, miniranja i otuđenja-krađe, te sadržine dopisa PU Glamoč) pravilno izveo zaključak da za štetu tužena ne može biti odgovorna. Vrhovni sud je istakao da kako je osnovom izvedenih dokaza tužena dokazala da se apelantove nekretnine ne nalaze u okviru terena koji je označen kao tenkovsko strelište, kao i činjenice da su apelantovi objekti tužitelja uništeni djelimično zbog elementarnih nepogoda, tako i zbog požara, neodržavanja kroz duži vremenski period, miniranja i otuđenja-krađe, pravilan je zaključak da tužena za radnje trećih lica ne odgovara, te da su se u smislu odredaba člana 177. ZOO ostvarile zakonske pretpostavke da se oslobodi od odgovornosti za nastalu štetu na objektima tužitelja.
AP-1612/17
5. S. P. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Šaćir B. Komad, advokat iz Sarajeva, kao privremeni vodilac poslova advokata Emira R. Karače, podnio je 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 P 000973 16 Rev 2 od 9. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) na ime naknade štete za uništene privredne i stambene objekte isplati određeni novčani iznos.
6. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo, između ostalog, da kako je utvrđeno u predmetnom postupku da je do štete na apelantovim stambenim i pomoćnim objektima došlo zbog požara koga su prouzrokovali pripadnici SFOR-a na svom poligonu bojevim gađanjem i koji se proširio i na poligon tužene, da tužena nije štetnik niti pasivno legitimisana za postavljeni apelantov zahtjev za naknadu materijalne štete na izgorjelim stambenim i pomoćnim objektima. Vrhovni sud je istakao da je šteta koju potražuje apelant nastala isključivo krivicom i radnjom trećih lica koju tužena nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ili otkloniti. Vrhovni sud je konstatovao da je ocjenom iskaza svjedoka A. L. utvrđeno da SFOR nije dozvoljavao tuženoj da vrši gašenje tako da je požare gasilo Vatrogasno društvo Glamoč. Vrhovni sud je ocijenio da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na koji je pasivno legitimisana strana SFOR.
AP-1692/17
7. Ljubica Kaurin (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Šaćir B. Komad, advokat iz Sarajeva, kao privremeni vodilac poslova advokata Emira R. Karače, podnijela je 3. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 P 002421 16 Rev 3 od 31. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) na ime naknade štete za uništene privredne i stambene objekte isplati određeni novčani iznos.
8. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo, između ostalog, da je u konkretnom slučaju drugostepeni sud pravilnom ocjenom iskaza svjedoka A. L. i vještaka građevinske struke I. R., te iskaza svjedoka K. R. izveo pravilan zaključak o neosnovanosti zahtjeva iz razloga što je tužena dokazala da je do štete na apelantičinim objektima došlo krivicom SFOR-a, kao trećeg lica, koju tužena nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ili otkloniti, na koji način se tužena u smislu člana 177. stav 2. ZOO oslobodila od odgovornosti za nastalu štetu apelantici. Vrhovni sud je konstatovao da kako je osnovom izvedenih dokaza tužena dokazala da se apelantičine nekretnine ne nalaze u okviru terena koji je označen kao tenkovsko strelište, kao i činjenice da su apelantičini objekti uništeni zbog požara kojeg tužena nije smjela gasiti bez odobrenja SFOR-a, a dijelom zbog vremenskih nepogoda, da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da nije dokazana povezanost između uzroka štete i nastale štete na apelantičinim objektima, te da su se u smislu odredaba člana 177. ZOO ostvarile zakonske pretpostavke da se tužena oslobodi od odgovornosti za štetu na apelantičinim objektima.
AP-1717/17
9. Mira Vujaković, a sada Bojan Vujaković, Đuka Vuletin, Dragan Dragić i Bojan Dragić (u daljnjem tekstu: apelanti, u toku postupka je utvrđeno da je tužiteljica - Mira Vujaković umrla, da je proveden ostavinski postupak iza iste, te da su utvrđeni nasljednici Bojan Vujaković, Đuka Vuletin, Dragan Dragić i Bojan Dragić, koji su stupili u predmetnu parnicu), koje zastupa Šaćir B. Komad, advokat iz Sarajeva, kao privremeni vodilac poslova advokata Emira R. Karače, podnijeli su 3. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 P 001369 16 Rev 2 od 16. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) na ime naknade štete za uništene privredne i stambene objekte isplati određeni novčani iznos.
10. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo, između ostalog, da je pravilan stav drugostepenog suda da se kod objektivne odgovornosti za nastalu štetu od opasne stvari ili djelatnosti, tužena može osloboditi ako dokaže da je do štete došlo krivicom trećeg lica za koje ona ne odgovora, krivicom samog oštećenika ili dejstvom više sile. Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom slučaju kod utvrđenih činjenica iz nalaza vještaka građevinske struke da su oštećenja na objektima apelanata mogla nastati zbog požara, vremenskih nepogoda i neodržavanja, te sadržine akta PU Glamoč da je pravilan zaključak drugostepenog suda da su se stekli uvjeti iz člana 177. stav
2. ZOO da se tužena oslobodi od odgovornosti za predmetnu štetu. Naime, Vrhovni sud je pojasnio da je iskazom svjedoka A. L. utvrđeno da vojska tužene nije smjela izaći na gašenje bez odobrenja SFOR-a tako da je požare gasilo Vatrogasno društvo, a u kojem požaru su izgorjeli stambeni objekti apelanata, a dijelom stradali i gospodarski objekti koji su imali drveno krovište i drveno stropnu konstrukciju, a dijelom zbog vremenskih nepogoda i neodržavanja, a za to ne može biti odgovorna tužena.
AP-2025/17
11. Jovan Šavija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Glamoča, kojeg zastupa Šaćir B. Komad, advokat iz Sarajeva, kao privremeni vodilac poslova advokata Emira R. Karače, podnio je 23. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 P 001399 15 Rev 2 od 21. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) na ime naknade štete za uništene privredne i stambene objekte isplati određeni novčani iznos.
12. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo, između ostalog, da je u konkretnom slučaju, kod utvrđenih činjenica iskaza svjedoka A. L., nalaza vještaka građevinske struke, nalaza vještaka geodetske struke, te sadržine akta PU Glamoč, pravilan je zaključak drugostepenog suda da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz člana 177. stav 2. ZOO da se tužena oslobodi od odgovornosti za spornu štetu, jer je tužena dokazala da su sporni apelantovi objekti uništeni uslijed požara uzrokovanog bojevim gađanjem snaga SFOR-a na njihovom poligonu, koji se požar proširio i na teritoriju poligona tužene u kome su izgorjeli apelantovi stambeni i gospodarski objekti. Vrhovni sud je naglasio da ulazak tužene u posjed spornih nekretnina, sam po sebi, ne predstavlja kako to apelant smatra osnov za dosuđenje naknade materijalne štete ukoliko taj čin za vlasnika nekretnina nije imao za posljedicu nastanak štete. Vrhovni sud je konstatovao da kako tokom postupka nije dokazao da je na spornim nekretninama nastala šteta radnjama tužene, da nije dokazana niti uzročna vezu između samog čina ulaska tužene u posjed predmetnih nekretnina i štete nastale na apelantovim nekretninama.
AP-2027/17
13. K. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Šaćir B. Komad, advokat iz Sarajeva, kao privremeni vodilac poslova advokata Emira R. Karače, podnio je 23. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 P 002429 16 Rev 3 od 21. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) na ime naknade štete za uništene privredne i stambene objekte isplati određeni novčani iznos.
14. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju, kod utvrđenih činjenica, iskazom svjedoka A. L., nalaza vještaka građevinske struke, nalaza vještaka geodetske struke, pravilan zaključak drugostepenog suda da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz člana 177. stav 2. ZOO da se tužena oslobodi od odgovornosti za spornu štetu, jer je tužena dokazala da su sporni apelantovi objekti uništeni uslijed požara uzrokovanog bojevim gađanjem snaga SFOR-a na njihovom poligonu, koji se požar proširio i na teritoriju poligona tužene u kome su izgorjeli apelantovi stambeni i gospodarski objekti.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1594/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
16. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
20. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje u predmetu broj AP-1220/15, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1220/15 od 7. juna 2016. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman