Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1398/17 (I. J., R. J., M. J. i H. K.,)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1398/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1398/17, rješavajući apelacije Ike Jurilja i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ika Jurilj zbog nedonošenja odluke Kantonalnog suda u Širokom Brijegu po prijedlogu za ponavljanje postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 013103 14 Rsž 2 od 2. decembra 2014. godine;

Ratko Joveš protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 P 010879 12 Gvl od 28. februara 2013. godine;

Midhat Julardžija protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 045180 17 Rev 2 od 6. aprila 2017. godine i Hasnija Kašmo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 567391 17 Gvlž od 6. juna 2017. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1398/17

1. Ika Jurilj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 11. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po prijedlogu za ponavljanje postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 013103 14 Rsž 2 od 2. decembra 2014. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 013103 14 Rsž 2 od 2. decembra 2014. godine, u parničnom postupku koji se tiče radno-pravnog spora, apelantova žalba je odbijena i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 013103 10 Rs 2 od 15. marta 2013. godine kojim su odbijeni apelantovi prigovori koji se odnose na smetnje za daljnji tok postupka (stav I rješenja) i utvrđeno da se tužba smatra povučenom (jer je apelant napustio pripremno ročište) (stav II rješenja).

3. Apelant navodi da je 8. oktobra 2015. godine podnio prijedlog za ponavljanje parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 013103 14 Rsž 2 od 2. decembra 2014. godine (o kojem, kako apelant navodi, još nije odlučeno).

2. AP-2358/17

4. Ratko Joveš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 9. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 P 010879 12 Gvl od 28. februara 2013. godine.

5. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 P 010879 12 Gvl od 28. februara 2013. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj P-129/05 od 12. oktobra 2006. godine.

3. AP-2502/17

4. Midhat Julardžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 19. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 045180 17 Rev 2 od 6. aprila 2017. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 045180 16 Gvl od 22. jula 2016. godine. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 045180 17 Rev 2 od 6. aprila 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 P 045180 16 Gvlž 11. novembra 2016. godine.

5. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 045180 16 Gvlž 11. novembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Okružnog suda 71 0 P 045180 16 Gvl od 22. jula 2016. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 045180 02 P od 10. februara 2011. godine.

4. AP-2668/17

6. Hasnija Kašmo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Enver Baždar, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 567391 17 Gvlž od 6. juna 2017. godine.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 567391 17 Gvlž od 6. juna 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 P 567391 16 Gvl od 25. januara 2017. godine kojim je odbačen kao nedopušten apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj P-443/05 B od 27. septembra 2006. godine.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1398/17. Apelacioni navodi

9. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije, pravo na slobodu i sigurnost itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose na postupak, odnosno odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije.

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučuje ili se odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

13. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine

14. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1398/17 (I. J., R. J., M. J. i H. K.,) | Sudska praksa | Aktio