Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-920/17 (H. H.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Troškovi postupka
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-920/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-920/17, rješavajući apelaciju Hadže Habibovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hadžo Habibović protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 028543 16 Gž od 18. novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Hadžo Habibović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Senad Pizović, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 P 028543 16 Gž od 18. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u izreci Presude Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 49 0 P 028543 14 P od 28. aprila 2016. godine. Presudom Općinskog suda, pored ostalog, naloženo je tužitelju (DOO „Megasoft“ Bugojno) da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.858,00 KM.
2. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama člana 386. Zakona o parničnom postupku, te da je utvrđeno da troškovi apelanta iznose ukupno 2.858,00 KM, a da se isti odnose na zastupanje apelanta po odvjetniku – sastav odgovora na tužbu i pristup na pripremno ročište i glavnu raspravu, pristup na ročište za nastavak pripremnog ročišta i tri nastavka ročišta za glavnu raspravu, troškovi dnevnice odvjetnika za 6 ročišta, troškovi prevoza odvjetnika na relaciji Sarajevo – Kiseljak – Sarajevo i PDV iznos. U obrazloženju odluke Kantonalnog suda je navedeno, između ostalog, da je na pripremnom ročištu od 12. oktobra 2015. godine prvostepeni sud rješenjem odredio predmet raspravljanja i koji će se dokazi provesti na ročištu za glavnu raspravu, a jedan od dokaza čije je provođenje određeno jeste i gledanje video zapisa na CD-u. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je nakon završenog pripremnog ročišta, podneskom od 22. oktobra 2015. godine, apelant izrazio protivljenje da se taj dokaz provede na glavnoj raspravi. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da postupajući sudija upravlja postupkom i određuje koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi, iz kog razloga apelantov podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, zbog čega se ne može smatrati obrazloženim podneskom iz člana 13. stav 5. tačka b. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud pravilno odlučio kada je odbio priznati apelantu nagradu za tu pravnu radnju. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da prema Odluci Vlade Srednjobosanskog kantona dnevnica sudije Kantonalnog suda iznosi 25,00 KM, dok apelant nije dokazao kolika je dnevnica sudije Kantonalnog suda u Sarajevu koji je stvarno nadležan na području gdje se nalazi odvjetnički ured njegovog punomoćnika, paušalno navodeći iznos od 100,00 KM. Kantonalni sud je naveo da je odluka Općinskog suda u dijelu dosuđenih dnevnica na ime zastupanja apelanta pravilna i zakonita i zasnovana na odredbama čl. 386. i 387. Zakona o parničnom postupku.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da sudovi nisu primijenili odredbe člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Apelant je naveo da je ispostavljenim troškovnikom potraživao naknadu na ime sastava obrazloženog podneska od 22. oktobra 2015. godine, a da je članom 31. Advokatske tarife Federacije Bosne i Hercegovine propisano da advokat ima pravo na dnevnicu u visini dnevnice sudije kantonalnog suda na području gdje se nalazi advokatska kancelarija.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke osvrnuo na apelantove žalbene navode u vezi troškova postupka i da je precizirao iz kojih razloga apelantu ne pripadaju troškovi postupka koji se odnose na njegov podnesak od 22. oktobra 2015. godine, odnosno dnevnicu advokata, a koje razloge Ustavni sud ne smatra proizvoljnim i paušalnim. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman