Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1022/15 (Mldb. B. I.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Nematerijalna šteta
  • Pristup sudu
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1022/15

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1022/15, rješavajući apelaciju mldb. Benina Ibrahima, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija mldb. Benina Ibrahima.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese odluku o troškovima parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 117314 11 Gž od 22. januara 2015. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija mldb. Benina Ibrahima podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 117314 11 Gž od 22. januara 2015. godine u dijelu odluke u kojem je odlučeno o naknadi nematerijalne i materijalne štete.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mldb. Benina Ibrahim (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa zakonski zastupnik otac Benina Khalifa ben Ali, a kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Ilidže, podnio je 9. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 117314 11 Gž od 22. januara 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i „Euroherc-osiguranja“ d.d. Mostar, Podružnica Sarajevo, tuženi u predmetnom postupku (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 16. maja 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. juna 2017. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 117314 09 P od 10. marta 2011. godine obavezan je tuženi da apelantu isplati određene novčane iznose na ime nematerijalne štete (na ime bolova jakog, srednjeg i slabog intenziteta, na ime straha i na ime materijalnih troškova, sa zakonskom zateznom kamatom), kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.695,00 KM, sve u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude.

6. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno da je apelant povrijeđen u saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila 2. marta 2009. godine, da je osiguranik tuženog (u daljnjem tekstu: vozač) svojim putničkim automobilom nanio ozljede apelantu, kao i da protiv vozača nije vođen krivični postupak u vezi sa saobraćajnom nezgodom. S tim u vezi, obrazloženo je da je apelant pretrpio tjelesne povrede koje su se ogledale u tjelesnim oštećenjima kao što je lom noge, nagnječenje mekog tkiva, zatim u pretrpljenom bolu i strahu jačeg i srednjeg intenziteta zbog čega je određeni vremenski period proveo na bolničkom i kućnom liječenju, te i sada snosi posljedice zbog spomenute povrede. Istaknuto je da je na osnovu iskaza vozača utvrđeno da vozač prilikom nastanka nezgode nije postupao s pažnjom koju od svakog vozača zahtijeva Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH. Općinski sud je ocijenio da je vozač u susretu s djecom morao iskazati posebnu i naročitu pažnju i upotrijebiti zvučnu ili svjetlosnu signalizaciju s ciljem upozorenja djece. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, Općinski sud je zaključio da je građanska odgovornost šira u odnosu na prekršajnu i krivičnopravnu odgovornost, pa je, s obzirom na to da se radilo o malodobnom djetetu i o posljedicama koje su navedene u nalazu vještaka medicinske struke, usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Odluku o troškovima Općinski sud je donio na osnovu člana 386. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a koji su se sastojali od sudske takse na tužbu, takse na presudu i troškova za advokatske usluge u određenom novčanom iznosu.

7. Tuženi je podnio žalbu protiv presude Općinskog suda zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženi je također osporio i troškove parničnog postupka jer je apelant imao 20% uspjeha u sporu, a tuženi 80%, pa svaka strana u tom postupku ima pravo na svoje troškove koji se potom procesno prebijaju. U odgovoru na žalbu apelant je, između ostalog, naveo da su troškovi bili pravilno obračunati.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 117314 11 Gž od 22. januara 2015. godine usvojena je žalba tuženog, preinačena presuda Općinskog suda i obavezan tuženi da apelantu isplati određene novčane iznose na ime nematerijalne štete (na ime bolova jakog, srednjeg i slabog intenziteta i na ime straha) u manjem iznosu nego što je bilo dosuđeno prvostepenom presudom, a odbijen je apelantov zahtjev na ime materijalne štete.

9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je ocijenio, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, te činjenicu da je apelant liječen konzervativno, mirovanjem i mobilizacijom, da je prvostepeni sud previsoko odmjerio nematerijalnu štetu po svim vidovima. Stoga je Kantonalni sud, imajući u vidu orijentacione kriterije Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u pogledu visine naknade, umanjio naknadu na ime štete po svim vidovima imajući u vidu da se vozač motornog vozila kretao propisno i nije se kretao povećanom brzinom. S druge strane, Kantonalni sud je imao u vidu da se radilo o djeci na koju vozači prilikom kretanja kolovozom moraju upotrijebiti svu dužnu pažnju s obzirom na to da svijest djeteta nije kao kod odraslog čovjeka i da mogu nepredviđeno pretrčavati ulicu, što vozač mora imati u vidu. Stoga je ocijenjeno da je neosnovan prigovor tuženog o podijeljenoj odgovornosti. Kantonalni sud je odbio apelantov zahtjev na ime naknade materijalne štete, s obzirom na to da apelant nije pružio nikakve dokaze u vezi s tim. Na kraju, Kantonalni sud je naveo da je odlučio kao u izreci u smislu odredaba člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na suđenje i pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo. S tim u vezi, navodi da je Kantonalni sud osporenu odluku donio uz povredu odredbi čl. 2, 8, 383. i 386. ZPP i odredbi člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o advokaturi, jer nije donio odluku o postavljenom zahtjevu za naknadu troškova. Ističe da sud odlučuje u okviru postavljenog zahtjeva, što znači da treba odlučiti o glavnoj stvari, kao i o troškovima postupka. Osim navedenog, apelant smatra da je Kantonalni sud, uvažavajući žalbu tuženog, grubo povrijedio odredbe ZPP i materijalnog prava, na način da nije ocijenio dokaze koje je podnio i proveo apelant. Nadalje, apelant, između ostalog, ističe da svako ima pravo na obrazloženu odluku u pogledu svih pitanja i postavljenih zahtjeva, pa tako i o troškovima postupka. Apelant traži da se poništi presuda Kantonalnog suda i da mu se isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.200, KM, te troškovi sastavljanja apelacije. b)Odgovor na apelaciju

11. Kantonalni sud navodi da je donio osporenu presudu koju apelant smatra proizvoljnom, pogrešnom, nezakonitom, uslijed zaključaka koje je iznio u presudi, a koji ne odgovaraju apelantu. Ističe da ostaje pri datom obrazloženju osporene presude.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u vrijeme donošenja osporene presude, relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 1.

U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Član 397.

Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučiće i o troškovima nastalim u postupku povodom tog pravnog lijeka.

Kad sud preinači odluku protiv koje je podnijet pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučiće o troškovima cijelog postupka.

Kad se ukine odluka protiv koje je podnijet pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostaviće se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Sud može postupiti po odredbi stava 3. ovog člana i kad odluku protiv koje je podnijet pravni lijek samo djelimično ukine.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 117314 11 Gž od 22. januara 2015. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelant primio osporenu presudu, s obzirom na to da je osporena presuda donesena 22. januara 2015. godine, a apelacija je podnesena 9. marta 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na suđenje i pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom […]

20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se ovaj postupak tiče prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na taj postupak. Također, Ustavni sud ukazuje da se garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza, ne isključujući faze postupka nakon odluke u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka mora se sagledavati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio „utvrđivanja građanskih prava i obaveza“ (vidi Evropski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. septembra 1997. godine, stav 29). Iz navedenog proizlazi da se odluka o troškovima postupka tiče apelantovih građanskih prava i obaveza, što znači da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv i u tom dijelu. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Ustavni sud zapaža da apelant osporava presudu Kantonalnog suda kojom je predmetni postupak okončan, i to u dijelu koji se odnosio na glavni tužbeni zahtjev (naknada nematerijalne i materijalne štete), a posebno u segmentu troškova postupka, pa će shodno tome Ustavni sud ispitati osporenu presudu u segmentima na koje je apelant ukazao.

a)Prigovori u odnosu na glavni tužbeni zahtjev

22. U pogledu glavnog tužbenog zahtjeva, apelant, u suštini, smatra da je do kršenja njegovog prava na pravično suđenje došlo uslijed toga što je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo, te da nije ocijenio izvedene dokaze. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivnopravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

23. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati je li osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.

24. Dovodeći navedene stavove u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud proveo dokazni postupak (saslušanje vozača, vještačenje vještaka medicinske struke, uvid u relevantnu dokumentaciju) i utvrdio činjenično stanje, te u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Općinski sud je utvrdio da je vozač, inače osiguranik tuženog, svojim putničkim automobilom nanio ozljede apelantu, te da je tuženi dužan apelantu isplatiti određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne i materijalne štete. Postupajući po žalbi tuženog, Kantonalni sud je zaključio da je Općinski sud previsoko odmjerio nematerijalnu štetu i imajući u vidu orijentacione kriterije Vrhovnog suda umanjio naknadu. Nadalje, Kantonalni sud je zaključio da apelant nije pružio nikakve dokaze za dosuđivanje naknade materijalne štete. Stoga je Kantonalni sud preinačio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosio na naknadu nematerijalne štete i u tom dijelu apelantu dosudio manji iznos naknade, a odbio je apelantov zahtjev za naknadu materijalne štete. U pogledu apelantovih navoda da je pri donošenju osporene presude u navedenom dijelu Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo i nije ocijenio izvedene dokaze, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke u dijelu koji se odnosio na odluku o glavnom tužbenom zahtjevu dao detaljne, jasne i zadovoljavajuće razloge u pogledu ocjene provedenih dokaza, te u vezi s tim utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, te da je na taj način poštovao garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Shodno tome, budući da Ustavni sud u ovom dijelu ne uočava proizvoljnost na koju je apelant ukazao, niti se primjena materijalnog prava doima proizvoljnom jer je Kantonalni sud detaljno i argumentirano obrazložio zašto je preinačio prvostepenu presudu i smanjio dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete, odnosno odbio zahtjev za naknadu materijalne štete, Ustavni sud ove prigovore ne može prihvatiti opravdanim.

b)Prigovori u odnosu na odluku o troškovima postupka

25. U pogledu apelantovih navoda da Kantonalni sud nije odlučio o troškovima parničnog postupka, Ustavni sud zapaža da zaista u osporenoj odluci nema odluke o troškovima postupka, iako je u samom obrazloženju presude navedeno da se tuženi žalio na odluku o troškovima postupka. Nadalje, Ustavni sud podsjeća na član 397. ZPP, kojim je, između ostalog, propisano da kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučit će i o troškovima nastalim u postupku povodom tog pravnog lijeka, odnosno kad sud preinači odluku protiv koje je podnijet pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka. Nesporno je da se tuženi žalio na odluku o troškovima postupka, kao što je nesporno da je Kantonalni sud djelomično usvojio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu. Nadalje, Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju nije decidirano izjasnio o ovim apelantovim navodima, nego je naveo da ostaje pri datom obrazloženju osporene presude. Ustavni sud uočava da je prvostepenom presudom usvojen apelantov tužbeni zahtjev, te da mu je dosuđen određeni novčani iznos na ime troškova postupka. Ustavni sud ponavlja da je tuženi izjavio žalbu na prvostepenu presudu, a osporenom odlukom djelimično je uvažena njegova žalba i preinačena prvostepena presuda, odnosno djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i dosuđen mu određeni novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete, međutim, osporena odluka ne sadrži odluku o troškovima postupka. Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 192. stav 1. ZPP određeno da ako je sud propustio da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude da predloži parničnom sudu da se presuda dopuni. Međutim, Ustavni sud se neće baviti pitanjem je li apelant mogao predložiti da se presuda u ovom dijelu dopuni jer je Kantonalni sud preinačio prvostepenu presudu i proizvoljno postupajući nije donio odluku o troškovima postupka u smislu odredbe člana 397. ZPP, tako da nije odlučeno o apelantovom zahtjevu za naknadu troškova postupka, čime je povrijedio apelantovo pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje i donio odluke (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3487/11 od 17. septembra 2014. godine i AP 1092/11 od 10. aprila 2014. godine, dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba), u kojima je zaključeno da je apelantu povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nadležni sud u svojoj odluci nije odlučio o žalbi protiv odluke o troškovima postupka.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud nedonošenjem odluke o troškovima postupka apelantu povrijedio pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. c)Naknada nematerijalne štete

27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o troškovima predmetnog parničnog postupka dovoljna satisfakcija za apelanta.

29. Osim toga, u vezi s apelantovim traženjem da mu Ustavni sud isplati troškove postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi navedene troškove, te da ti troškovi padaju isključivo na apelantov teret.

Pravo na imovinu

30. U pogledu navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, odnose na proizvoljnu ocjenu dokaza i pogrešnu primjenu prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke utvrđujući djelimičnu osnovanost istaknutih prigovora, pa shodno tome Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelacione navode i u kontekstu kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud, nadležan da odluči o činjeničnim i pravnim pitanjima, propusti da odluči o troškovima parničnog postupka, a što kao posljedicu ima izostanak odluke koja predstavlja konačno rješenje o apelantovom pravu.

32. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu odluke o glavnom tužbenom zahtjevu kada je Kantonalni sud snizio iznos dosuđene naknade nematerijalne štete i odbio zahtjev za naknadu materijalne štete uz detaljno i argumentirano obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim u segmentima na koje je apelant neosnovano ukazao.

33. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1022/15 (Mldb. B. I.) | Sudska praksa | Aktio