Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2453/17 (S. P., A. J., S. T., S. K. i E. P.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2453/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-2453/17, rješavajući apelacije Sulejmana Pašića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Sulejman Pašić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 187262 15 Rev od 9. marta 2017. godine, Alma Jakubović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 187221 16 Rev od 8. marta 2017. godine, Sanela Tepić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 195995 15 Rev od 8. marta 2017. godine, Sabina Kazazović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 191186 15 Rev od 28. marta 2017. godine i Ekrem Piknjač protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262989 13 Rsž od 18. aprila 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-2453/17

1. Sulejman Pašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 187262 15 Rev od 9. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 187262 11 Rs od 28. juna 2012. godine i odbijen apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da mu isplati razliku plaće, razliku naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za godišnji odmor, te uplati doprinose za PIO/MIO za određeni vremenski period.

AP-2497/17

2. Alma Jakubović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 187221 16 Rev od 8. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 187221 11 Rs od 23. avgust 2012. godine i odbijen apelantkinjin tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da joj isplati razliku plaće, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za godišnji odmor, te uplati i obračuna razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period.

AP-2498/17

3. Sanela Tepić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presudae Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195995 15 Rev od 8. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantkinjina revizija izjavljena protiv drugostepene presude kojom je uvažena žalba tužene (JU Osnovna škola „6. mart“ Hadžići) i preinačena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 195995 11 Rs od 25. maja 2012. godine tako da je odbijen apelantkinjin tužbeni zahtjev da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaće sa naknadom za minuli rad, da joj obračuna razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, razliku naknade za korištenje godišnjih odmora za određeni vremenski period, te da joj po osnovu jubilarne nagrade isplati određeni novčani iznos.

AP-2509/17

4. Sabina Kazazović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Pazarića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 21. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 191186 15 Rev od 28. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantkinjina revizija izjavljena protiv drugostepene presude kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 191186 11 Rs od 9. jula 2012. godine i odbijen apelantkinjin tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (JU Osnovna škola „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da joj isplati razliku plaće sa naknadama za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te izvrši uplatu doprinosa za PIO/MIO za određeni vremenski period.

AP-2549/17

5. Ekrem Piknjač (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262989 13 Rsž od 18. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda broj 65-0-Rs-262989-12-Rs od 8. aprila 2013. godine kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (JU Osnovna škola „Porodice ef. Ramić“) da mu isplati razliku plaće sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za ishranu tokom rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da uplati razliku doprinosa za mirovinsko-invalidsko osiguranje za određeni vremenski period.

6. U obrazloženjima osporenih odluka je navedeno, između ostalog, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: GKU), na osnovu kojeg apelanti temelje svoje zahtjeve i čija je primjena sporna u konkretnim slučajevima, zaključen između Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika i Federalnog ministarstva obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika poslodavca. Nadalje je navedeno da apelanti nisu dokazali da su GKU, kao potpisnici pristupili ovlašteni predstavnici nadležnog kantonalnog ministarstva i Granskog Sindikata Kantona Sarajevo, u skladu sa odredbama člana 71. GKU kojima je propisano da ovom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih kantonalnih ministarstava i granskog sindikata kantona, odnosno u skladu odredbama člana 115. Zakona o radu kojima je propisano da je kolektivni ugovor obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje mu naknadno pristupe. Takođe, u obrazloženjima pojedinih osporenih odluka je navedeno da nisu osnovane tvrdnje apelanata da su odredbe GKU samim objavljivanjem u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine obavezujuće za Kanton Sarajevo, pa samim tim i za tužene. Naime, u pojedinim osporenim odlukama je navedeno da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa je u skladu s tim kanton jedino ovlašten da za zaposlenike u organima državne službe kantona, javnih ustanova i drugih institucija, sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu pristupiti kao potpisnici i ovlašteni predstavnici na nivou kantona, na način što će Vlada kantona prihvatiti tekst usaglašenog, u konkretnom slučaju GKU, te odluku objaviti u Službenim novinama Kantona Sarajevo, u skladu sa odredbama člana 118. stav 1. i člana 119. Zakona o radu. Osim toga, u nekim osporenim odlukama je navedeno da u okolnostima kada apelanti nisu dokazali da su odredbe GKU primjenjive i za područje Kantona Sarajevo, da se ne mogu primijeniti odredbe člana 3. stav 3. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (primjena najpovoljnijeg prava), zbog čega su neosnovani suprotni prigovori apelanata.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija broj AP-2453/17, AP-2497/17, AP-2498/17, AP-2509/17 i AP-2549/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2453/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata. Apelacioni navodi

8. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti smatraju da su u konkretnim slučajevima proizvoljno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu, odredbe GKU, Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o parničnom postupku.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3490/15 od 15. septembra 2016. godine i AP 723/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2453/17 (S. P., A. J., S. T., S. K. i E. P.) | Sudska praksa | Aktio