Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1099/17 ("Live" d.o.o. Izola Slovenija)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1099/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1099/17, rješavajući apelaciju "Live" d.o.o. Izola Slovenija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Live" d.o.o. Izola Slovenija podnesena protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 087056 16 Pž od 24. novembra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Live" d.o.o. Izola Slovenija (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 087056 16 Pž od 24. novembra 2016. godine.

2. Apelant kao jedan od osnivača Preduzeća za proizvodnju, promet, posredovanje i usluge „Talir“ d.o.o. Laktaši sa 30% (u daljnjem tekstu:tuženi) podnio je 17. juna 2010. godine tužbu Okružnom privrednom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) protiv tuženog radi utvrđenja da su ništave sve odluke donesene na skupštini tuženog koja je održana 1. juna 2010. godine i zatražio da se naloži tuženom da u skladu sa članom 269. Zakona o privrednim društvima održi redovnu sjednicu skupštine sa dnevnim redom koji je apelant predložio.

3. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 087056 10 Ps od 9. oktobra 2015. godine utvrđeno je da su ništave sve odluke donesene na skupštini tuženog koja je održana 1. juna 2010. godine i to odluka o izboru predsjedavajućeg, odluka o dnevnom redu, odluka o finansijskom izvještaju za 2008. i 2009. godinu, te odluka da se dobit ostvarena u 2008. i 2009. godini neće raspoređivati članovima društva (stav I presude), dok je postupak, u dijelu kojim je apelant tražio da se naloži tuženom da u skladu sa članom 269. Zakona o privrednim društvima u roku od petnaest dana od pravosnažnosti presude održi redovnu sjednicu skupštine sa dnevnim redom koji je apelant predložio, obustavljen (stav II presude).

4. Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 087056 16 Pž od 24. novembra 2016. godine uvažena je žalba tuženog i preinačena Presuda Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 087056 10 Ps od 9. oktobra 2015. godine tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da su ništave sve odluke donesene na skupštini tuženog koja je održana 1. juna 2010. godine.

5. U obrazloženju presude sud je ispitujući prvostepenu presudu ukazao da se prema odredbama člana 135. stav 2. poziv za sjednicu skupštine članova d.o.o. dostavlja svakom članu najkasnije sedam dana, a najranije petnaest dana prije održavanja skupštine d.o.o., te da je u konkretnom slučaju sjednica skupštine tuženog sazvana je za 10. juni 2010. godine po pozivu od 21. maja 2010. godine dakle u okviru rokova propisanih tim članom. Sud je naveo da se prvostepeni sud odlučujući o pravilnosti sazivanja i održavanja skupštine tuženog pogrešno pozvao na odredbe člana 272. Zakona o privrednim društvima koji reguliše postupak sazivanja obavještavanja i rada skupštine akcionara dok su sazivanje dnevni red i druga pitanja u vezi sa održavanjem skupštine d.o.o. regulisani u članovima 133-147. Zakona o privrednim društvima, pa su mjerodavne te zakonske odredbe. Sud je ukazao da je odredbama člana 293. stav 1. tačka a) Zakona o privrednim društvima propisano da je odluka skupštine akcionara ništava ukoliko je donesena na skupštini koja nije sazvana na način propisan članom 272. Zakona o privrednim društvima, osim ako su na njoj učestvovali svi akcionari, a kako su u konkretnom slučaju skupštini prisustvovali svi članovi društva sa ograničenom odgovornošću, uključujući i apelanta donesene odluke nisu ništave ni iz tog razloga, a niti u slučaju primjene navedene zakonske odredbe. Sud je ukazao da se prvostepeni sud pogrešno pozvao na član 3. Pravilnika o reviziji finansijskih izvještaja, jer tuženi ne spada u preduzeća iz člana 3. tog Pravilnika i ne podliježe obavezi revizije finansijskih izvještaja, pa zbog toga nedostavljanje izvještaja nije razlog za poništenje donesenih odluka. Sud je zaključio da je prvostepeni sud pri donošenju prvostepene presude pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je prvostepenu presudu preinačio tako što je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.

9. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenom presudom Višeg privrednog suda odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Višeg privrednog suda preinačena Presuda Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 087056 10 Ps od 9. oktobra 2015. godine tako što je odbijen apelantov zahtjev da se utvrdi da su ništave sve odluke koje se tiču upravljanja društvom donesene na skupštini tuženog koja je održana 1. juna 2010. godine. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog jasno proizlazi da se u predmetnom postupku osporenom presudom odlučivalo o tome da li su ništave odluke tuženog koje se tiču upravljanja društvom, dok se, dakle, nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Apelant, takođe navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim imovinskim pravima, već da se odlučivalo, kako je već navedeno, o tome da li su ništave odluke tuženog koje se tiču upravljanja društvom. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ističe da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1099/17 ("Live" d.o.o. Izola Slovenija) | Sudska praksa | Aktio