Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4567/15 (N.H. i drugi)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4567/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4567/15, rješavajući apelacije N. H. i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

N. H. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 225668 15 Gži od 18. septembra 2015. godine;

R. H. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 367123 15 Gži od 16. septembra 2015. godine;

A. H. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 340674 14 Gži od 20. oktobra 2015. godine;

R. H. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 225674 13 Gž od 16. novembra 2015. godine i S. K. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 364730 14 Gži od 4. decembra 2015. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-4567/15

1. N. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić advokat iz Bugojna, podnio je 12. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 225668 15 Gži d 18. septembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova (tražitelj izvršenja) žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 225668 12 I od 10. septembra 2013. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 225668 12 I od 9. januara 2012. godine stavljeno van snage, ukinute sve provedene radnje i obustavljen izvršni postupak.

AP-4759/15

2. R. H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Mustafa Jusufbašić advokat iz Bugojna, podnijela je 27. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 367123 15 Gži od 16. septembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina (tražiteljica izvršenja) žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 367123 13 I od 22. maja 2015. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 367123 13 I od 6. novembra 2013. godine stavljeno van snage, ukinute sve provedene radnje i obustavljen izvršni postupak. AP-4908/15

3. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić advokat iz Bugojna, podnio je 6. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 340674 14 Gži od 20. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova (tražitelj izvršenja) žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I I 340674 13 I od 11. septembra 2013. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I I 340674 13 I od 15. aprila 2013. godine stavljeno van snage, ukinute sve provedene radnje i obustavljen izvršni postupak. AP-5601/15

4. R. H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Mustafa Jusufbašić advokat iz Bugojna, podnijela je 21. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 225674 13 Gž od 16. novembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina (tražiteljica izvršenja) žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 225674 12 I od 3. aprila 2013. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 225674 12 I od 9. februara 2012. godine stavljeno van snage, ukinute sve provedene radnje i obustavljen izvršni postupak. AP-5602/15

5. S. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Mustafa Jusufbašić advokat iz Bugojna, podnijela je 21. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 364730 14 Gži od 4. decembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina (tražiteljica izvršenja) žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 364730 13 I od 17. marta 2014. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 364730 13 I od 20. avgusta 2013. godine stavljeno van snage, ukinute sve provedene radnje i obustavljen izvršni postupak. Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija br. AP-4567/15, AP-4759/15, AP-4908/15, AP-5601/15 i AP-5602/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4567/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

7. U obrazloženjima osporenih odluka je navedeno, između ostalog, da su rješenja o izvršenju donesena na osnovu izvršnih isprava - presuda Općinskog suda u Bugojnu, kojima je „Binas“ d.d. Bugojno obavezan isplatiti apelantima određena novčana potraživanja. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da su izvršenja u predmetnim postupcima određena prema licu koje u izvršnim ispravama nije označeno kao izvršenik, a iz razloga propisanih odredbama člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku. Naime, Kantonalni sud je naveo da je Rješenjem Općinskog suda u Travniku broj 51 0 St 042470 10 St od 14. februara 2011. godine odbijen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad „Binas“ d.d. Bugojno. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku propisano da u slučaju da Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine ne da svoju suglasnost za otvaranje stečajnog postupka, za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara Federacija Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno, ako tražitelj izvršenja javno ili prema zakonu dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri, te da u slučaju da treće lice ospori svoju obavezu na ispunjenje duga, to se pitanje prije izvršenja mora razriješiti u parničnom postupku. Imajući u vidu da je u konkretnim slučajevima izvršenik, kao treće lice osporio obavezu ispunjenja dugovanja, Kantonalni sud je naveo da se u skladu sa navedenom odredbom člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, to pitanje mora riješiti u parničnom postupku. Kantonalni sud je naveo da su apelanti u skladu sa odredbama člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku imali zakonskog osnova u izvršnom postupku zahtijevati namirenje potraživanja od izvršenika, jer ministar energije nije dao svoju saglasnost za otvaranje stečajnog postupka nad „Binas“ d.d. Bugojno, što za posljedicu ima solidarnu odgovornost izvršenika. Međutim, Kantonalni sud je istakao da solidarna odgovornost zasnovana na Zakonu o stečajnom postupku ne sprečava izvršenika da osporava postojanje duga, koji u odnosu na njega nikada nije utvrđen, a koji spor se ne može rješavati u izvršnom postupku, već jedino u parničnom postupku.

Apelacioni navodi

8. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo na jednakost pred zakonom i ustavni princip vladavine prava. Apelanti navode da je Zakon o stečajnom postupku lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku kao legi generali, te da je solidarna odgovornost Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena zakonom. Također, apelanti navode da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, kao i to da je izvršenik pasivno legitimisan i da je na osnovu Zakona o stečajnom postupku u obavezi preuzimanja duga i izmirenja obaveze kao solidarni dužnik.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava u svim pojedinačnim apelacijama, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2963/14 od 20. aprila 2016. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4567/15 (N.H. i drugi) | Sudska praksa | Aktio