Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-559/17 (I. Đ. i M. Đ.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Građanski postupak
  • Građevinsko zemljište
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-559/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-559/17, rješavajući apelaciju Ivice Đikića i Miroslava Đikića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Ivica Đikić i Miroslav Đikić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 036152 16 Rev od 24. novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivica Đikić i Miroslav Đikić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bugojna, koje zastupa Ivica Dragun, advokat iz Bugojna, podnijeli su 11. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 46 0 P 036152 16 Rev od 24. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom usvojena je revizija tužene (Općina Bugojno), te su preinačene nižestepene presude na način da je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena da apelantima na ime naknade za izuzeto zemljište isplati određeni novčani iznos.

2. U obrazloženju osporene odluke, između ostalog, Vrhovni sud je naveo da je sporno pravno pitanje u konkretnom slučaju postojanje osnova za potraživanje apelanata za isplatu naknade za izuzeto i preuzeto zemljište, kod činjenice da organ uprave nije odredio pravo na naknadu niti su apelanti u tom postupku postavili takav zahtjev. Vrhovni sud je istakao da je u predmetnom slučaju tužena, u upravnom postupku, rješenjem od 15. novembra 1988. godine preuzela iz posjeda neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište, u svrhu izgradnje naselja, od apelanata kao korisnika, s tim što je u rješenju navedeno da će se postupak određivanja naknade provesti nakon pravosnažnosti rješenja. Vrhovni sud je konstatovao da je navedeno rješenje postalo pravosnažno okončanjem upravnog spora tj. 1989. godine, ali da u konkretnom postupku nije dokazano da je u upravnom postupku odlučeno da apelantima pripada pravo na naknadu za preuzeto gradsko građevinsko zemljište. Vrhovni sud je ukazao da po članu 44. Zakona o građevinskom zemljištu raniji vlasnik (ili njegov slijednik) neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta koje je preuzeto iz njegovog posjeda ima pravo na naknadu po pravosnažnosti rješenja o preuzimanju, nakon davanja izjave o predaji zemljišta općini. Vrhovni sud je naglasio da naknadu plaća općina na čijem se području nalazi zemljište, a da se određuje i isplaćuje po odredbama Zakona o eksproprijaciji. Vrhovni sud je istakao da član 75. Zakona o eksproprijaciji, propisuje postupak koji se provodi poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji (ili preuzimanju) od strane nadležnog općinskog organa uprave, na način da je organ uprave dužan da bez odlaganja zakaže i održati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za eksproprisano (preuzeto) zemljište. Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom postupku nije dokazano da je organ uprave uopće odredio da apelantima pripada pravo na naknadu za preuzeto zemljište. Vrhovni sud je dalje naveo da je i odredbom člana 80. stav 3. Zakona o eksproprijacije propisano da se u postupku utvrđivanja visine naknade za eksproprisanu ili preuzetu nekretninu koji se provodi pred nadležnim sudom, ne može odlučivati o pravu ranijeg vlasnika na naknadu. Vrhovni sud je pojasnio da to znači da je samo organ uprave nadležan da odredi da li licima od kojih je preuzeto gradsko građevinsko zemljište pripada pravo na naknadu, pa kako apelanti nisu dokazali u konkretnom postupku da je organ uprave tužene odredio da apelantima pripada to pravo, sud u parničnom postupku za to nije bio nadležan, niti je to mogao utvrditi ni kao prethodno pitanje iz člana 12. Zakona o parničnom postupku, jer je drugim propisom određeno drugačije. Vrhovni sud je zaključio da budući da apelanti nisu dokazali da je organ uprave tužene odredio da apelantima pripada pravo na naknadu, da nije bilo osnova da sud u parničnom postupku dosudi isplatu potraživanja naknade, na što je tužena ukazivala u toku cijelog postupka.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što navode da Vrhovni sud u osporenoj odluci nije dao valjane razloge i obrazloženje za svoju odluku, te da je proizvoljno primijenio odredbe člana 80. stav 3. Zakona o eksproprijaciji. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava ( nediskriminacija, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-559/17 (I. Đ. i M. Đ.) | Sudska praksa | Aktio