Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-817/17 (Društvo za upravljanje fondovima „Kapital Invest“ d.o.o. Cazin)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršaj
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-817/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-817/17, rješavajući apelaciju Društva za upravljanje fondovima „Kapital Invest“ d.o.o. Cazin, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijelo Društvo za upravljanje fondovima „Kapital Invest“ d.o.o. Cazin protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 505607 17 Pžp od 11. novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Društvo za upravljanje fondovima „Kapital Invest“ d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Ajlen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnio je 2. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 505607 17 Pžp od 11. novembra 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 233. stav 1. tačka b., a u vezi sa članom 234. stav 1. tačka c. Zakona o tržištu vrijednosnih papira, te mu je za navedeni prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM. Apelant je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 KM. U toku postupka utvrđeno je da je 16. aprila 2015. godine prilikom redovnog praćenja trgovanja na Sarajevskoj berzi od strane Sektora za nadzor komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno da su 12. decembra 2013. godine, 6. marta 2014. godine i 29. avgusta 2014. godine, apelant kao Društvo za upravljanje fondovima koje upravlja zatvorenim Investicionim fondom "HerbosFond" d.d. Mostar dali naloge za kupovine vrijednosnih papira emitenta „Elektro grupa“ d.d. Jajce, znajući da su Alexander Hrkač, Balkan Investment Oportunity Fund, Balkan Investment Management Ltd Ltd i Josip Simić, dali ili će dati naloge za prodaju vrijednosnih papira tog emitenta po cijeni ili količini koja je ista ili približno ista, a sve to radi stvaranja privida cijene ili aktivnog prometa vrijednosnih papira sa ciljem da se na taj način potaknu drugi investitori da kupuju taj vrijednosni papir, pa je realizacijom tih naloga izvršena manipulacija na tržištu vrijednosnih papira, jer je istom stvoren privid cijene i aktivnog prometa. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 233. stav 1. tačka b., a u vezi člana 234. stav 1. tačka c. Zakona o tržištu vrijednosnih papira određeno da je radi sprečavanja manipulacije na tržištu zabranjeno dati nalog za kupovinu ili prodaju vrijednosnih papira znajući da je dat ili će biti dat nalog za prodaju ili kupovinu tih vrijednosnih papira od istog ili drugog lica po cijeni ili količini koja je ista ili približno ista radi stvaranja privida cijene ili aktivnog prometa, te da je zabranjeno obavljati transakcije sa vrijednosnim papirima s ciljem da se stvori privid aktivnog prometa vrijednosnih papira i na taj način potaknu drugi investitori na kupovinu i/ili prodaju tog vrijednosnog papira. Kantonalni sud je naveo da je jasno da su u radnjama apelanta ostvarena sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret, te da je postupao sa umišljajem. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud svaki dokaz cijenio pojedinačno, a zatim ih međusobno povezao u jednu cjelinu, nakon čega je dao jasne razloge zašto smatra da je apelant počinio predmetni prekršaj. Takođe, Kantonalni sud je ukazao da se iz obrazloženja prvostepenog rješenja može vidjeti da je taj sud prilikom donošenja odluke cijenio i ostale navode i dokaze, ali ih nije posebno obrazlagao nalazeći da nisu bitnije uticali na odluku i zaključke do kojih je prvostepeni sud došao. Pored toga, Kantonalni sud je ukazao da žalbeni osnovi propisani odredbama člana 84. Zakona o prekršajima ne predviđaju da se rješenje o prekršaju može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kog razloga se nije upuštao u razmatranje apelantovih žalbenih navoda da je prvostepeni sud pogrešno cijenio nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke, te u vezi zaključka prvostepenog suda o iskazu svjedoka A. K..
Apelacioni navodi
2. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentuje tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
4. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
5. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
6. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman