Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-754/17 (A. K., E. A., I. A. i I. A.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Zastara
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-754/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-754/17, rješavajući apelaciju Abida Kobilice i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Abid Kobilica, Enver Alajbegović, Ibrahim Alajbegović i Irfan Alajbegović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 36 0 P 000413 14 Rev od 3. novembra 2016.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Abid Kobilica, Enver Alajbegović, Ibrahim Alajbegović i Irfan Alajbegović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mensur Hodžić, advokat iz Zenice, podnijeli su 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 36 0 P 000413 14 Rev od 3. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi (JP "Elektroprivreda BiH" d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnik mrkog uglja "Kakanj" d.o.o. Kakanj) da im na ime naknade materijalne štete pričinjene na kućama i pomoćnim objektima isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom, na način pobliže opisan u izreci prvostepene presude.
2. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo, između ostalog, da sud pred kojim se vodi postupak odlučuje koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi (član 81. stav 1. ZPP), te će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku (član 123. stav 2. ZPP). Vrhovni sud je ukazao da je prvostepeni sud, koji u konkretnom slučaju nije smatrao da je radi utvrđenja odlučnih činjenica potrebno izvesti dokaz drugim vještačenjem, postupio u skladu sa svojim ovlaštenjem sadržanim u odredbi člana 81. stav 1. i člana 123. stav 2. ZPP-a, pri čemu je odlučne činjenice utvrdio u skladu sa pravilom iz člana 8. ZPP, što znači prema svom uvjerenju na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Takođe, Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni sud, u smislu odredaba člana 231. ZPP, ispitao sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke. S obzirom na to, Vrhovni sud je zaključio da su neosnovani navodi apelanata kojima ukazuju na povrede odredaba parničnog postupka. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani i navodi apelanata kojima ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi, na osnovu nalaza i mišljenja tima vještaka Rudarskog instituta u Tuzli, utvrdili da je definitivna šteta apelantima prouzrokovana radovima tuženog 1990. godine i da su tada nastupile sve štetne posljedice na objektima apelanta od tog uzroka, a da njen postupan i sukcesivan nastavak i dalje nisu uzrokovali rudarski radovi. Prema ocjeni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te pravilno postupili kada su odbili tužbeni zahtjev apelanata zbog zastarjelosti potraživanja. Vrhovni sud je ukazao da je odredbama člana 376. st. 1. i 2. ZOO propisano da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 8. februara 2008. godine, te da je stoga istekao petogodišnji objektivni rok zastarjelosti, s obzirom da objektivni rok počinje teći od kada su nastupile definitivne štetne posljedice, a to je po utvrđenju sudova, kako je već rečeno, bilo istekom 1990. godine.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. S obzirom da im nije dozvoljeno novo vještačenje, kao i činjenica da se i dalje vrše stalne eksplozije-miniranja radi eksploatacije uglja, apelanti smatraju da se ne može govoriti o zastari, kao i da su dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na svoje susjede kojima je dosuđena šteta i ista isplaćena.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u apelaciji, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ovo osobito imajući u vidu da apelanti u apelaciji ponavljaju navode koje su isticali u reviziji protiv drugostepene presude, a koje navode je razmotrio Vrhovni sud prilikom donošenja odluke reviziji, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman