Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-474/17 (S. S. i B. M.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-474/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-474/17, rješavajući apelaciju Stefana Stupara i Bojana Malinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stefana Stupara i Bojana Malinovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 017254 16 Kž 2 od 25. oktobra 2016.
godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Stefan Stupar (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i Bojan Malinović (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Šipova, koje zastupa Mirko Dabić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 7. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 017254 16 Kž 2 od 25. oktobra 2016. godine.
2. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 017254 16 K 2 od 4. jula 2016. godine prvoapelantu je zbog počinjenja dva krivična djela ubistva u pokušaju iz člana 148. stav 1. u vezi sa članom 20. Krivičnog zakona Republike Srpske i krivičnog djela laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, dok je drugoapelantu za počinjeno krivično djelo učestvovanje u tuči iz člana 157. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci.
3. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 017254 16 Kž 2 od 25. oktobra 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata i potvrđena prvostepena presuda.
4. Apelanti u apelaciji navode da su 6. februara 2017. godine podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 017254 16 Kž 2 od 25. oktobra 2016. godine.
Apelacini navodi
5. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka od strane apelanata, u toku, a apelanti nisu obavijestili Ustavni sud u smislu odredbe člana 21. stav (6) pravila Ustavnog suda da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku.
9. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.
10. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 53/12). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužilac, osuđeni i branilac mogu podnijeti protiv pravnosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede Krivičnog zakona i zbog povrede odredaba krivičnog postupka.
11. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke zahtjevu za zaštitu zakonitosti, nezavisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman