Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-918/17 (N. B., N. B., M. B. i D. G.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Materijalna šteta
- Nematerijalna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-918/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-918/17, rješavajući apelaciju Nikole Baste i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Nikola Basta, Nevenka Basta, Mirjana Basta i Daliborka Gačić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 047662 16 Gž od 13. decembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Basta, Nevenka Basta, Mirjana Basta i Daliborka Gačić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kozarske Dubice, koje zastupa Dragan Radetić, advokat iz Prijedora, podnijeli su 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 047662 16 Gž od 13. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelomično je uvažena žalba apelanata i preinačena Presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 047662 13 P od 24. juna 2016. godine tako što je obavezan tuženi Zaštitni fond Republike Srpske da apelantima isplati određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, na način kako je to opisano u izreci osporene odluke, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenih iznosa, tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijena je žalba apelanta Nikole Basta i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade materijalne štete na ime troškova sahrane.
2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da je predmet spora zahtjev apelanata kao tužilaca da sud obaveže tuženog da im isplati razliku manje isplaćene naknade nematerijalne i materijalne štete proistekle iz saobraćajne nezgode u kojoj je smrtno stradao Dalibor Basta (sin i brat apelanata) i nadoknade troškovi postupka. S tim u vezi, navedeno je da je prvostepeni sud zbog pogrešnog pravnog zaključka na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo (član 192. stav 1. u vezi sa članom 200. i 201. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, u daljnjem tekstu: ZOO). Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke i iskaz vještaka, kojem stranke nisu prigovarale, kao i ostale izvedene materijalne dokaze, Okružni sud je, suprotno zaključku prvostepenog suda, utvrdio da je doprinos prednika apelanata nastanku saobraćajne nezgode manji od doprinosa vozača motocikla Bačić Igora, da je 30:70%. Slijedom utvrđenog, Okružni sud je primjenom odredaba člana 192. stav 1. u vezi sa čl. 200. stav 2. i 201. st. 1. i 2. ZOO, odlučio da apelantima pripada pravo na naknadu štete srazmjerno smanjenju naknade za utvrđeni doprinos njihovog prednika od 30% i dosudio iznose kako je to navedeno u izreci osporene presude. Dalje je navedeno da je odredbom člana 193. stav 1. ZOO propisano da ko prouzrokuje nečiju smrt dužan je nadoknaditi troškove njegove sahrane. Naime, u obrazloženju je navedeno da je u sudskoj praksi prihvaćen stav da se nadoknađuju samo uobičajni troškovi sahrane (troškovi jela i pića na dan sahrane prema mjesnim običajima, troškovi podizanja nadgrobnog spomenika uobičajenog u mjestu sahranjivanja pokojnika i nabavke žalobne odjeće). Dalje je navedeno da troškovi podušja poslije sahrane poginulog ne spadaju u troškove sahrane, u smislu člana 193. ZOO, pa porodica poginulog nema pravo na potraživanje ovih troškova od odgovornog lica. Dalje je navedeno da apelant Nikola Basta kao tužilac nije predlagao ni izvodio dokaze na okolnosti troškova sahrane. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu odredaba člana 193. u vezi sa članom 192. stav 1. ZOO pravilno temeljio odluku o naknadi materijalne štete utvrđujući da tužiocu pripadaju uobičajeni prosječni troškovi u mjestu sahrane i da je tuženi tužiocu u tu svrhu isplatio iznos od 1.600.00 KM, pa je pravilno odlučeno kada je odbijen zahtjev tužioca za isplatu razlike naknade na ime troškova sahrane. Slijedom navedenog, Okružni sud je odbio žalbu apelanta Nikole Basta i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu odluke kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu materijalne štete.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti smatraju da osporene odluke nisu valjano obrazložene, te da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili odredbe člana 8. ZPP-a i da nisu uzeli u obzir odredbe člana 125. stav 1. ZPP-a (kojima je propisano da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku parnice).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koje su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman