Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-646/17 (ZZ "Brka" Brčko)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
  • Zakup
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-646/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-646/17, rješavajući apelaciju ZZ "Brka" Brčko, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio ZZ "Brka" Brčko protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 096552 16 Už od 9. decembra 2016.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. ZZ "Brka" Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnio je 14. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 096552 16 Už od 9. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba podnesena radi poništenja rješenja tužene (Apelaciona komisija Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH), kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog upravnog akta, kojim je odbijen apelantov zahtjev za dodjelu podsticaja za unapređenje poljoprivredne proizvodnje u 2015. godini.

2. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je naveo da nije osnovan apelantov navod da, u smislu odredbe člana 9. stav 1. tačka a) alineja 5) Pravilnika o načinu i uslovima za podsticaj u poljoprivrednoj proizvodnji za 2015. godinu (u daljnjem tekstu: Pravilnik), dostavljeni ugovor o zakupu sa ZZ „Ratar“ predstavlja valjan dokaz o pravu korištenja predmetnog zemljišta, a za potrebe ostvarivanja prava na podsticaj za poljoprivrednu proizvodnju u 2015. godini. Apelacioni sud je pojasnio da je ugovor o zakupu od 30. oktobra 2003. godine zaključen između ZZ „Ratar“ i apelanta u vrijeme kada je bilo sporno ko je titular prava vlasništva na zemljištu koje je predmet ugovora o zakupu (Brčko distrikt BiH ili ZZ „Ratar“). Apelacioni sud je istakao da je nakon zaključenja aneksa tog ugovora od 11. septembra 2005. godine i sporazuma zaključenog između apelanta i ZZ „Ratar“ od 22. jula 2009. godine (kojim se faktički potvrđuje da predmetni ugovor o zakupu nije prestao istekom roka na koji je zaključen), Brčko distrikt BiH je upisan kao vlasnik predmetnog zemljišta. Apelacioni sud je dalje naveo da je potom skupština Brčko distrikta BiH 27. marta 2013. godine donijela Odluku o davanju saglasnosti za zaključenje ugovora o zakupu, kojom je dana suglasnost na zaključenje ugovora o zakupu sa određenim pravnim licima, između ostalih i sa apelantom, i to u pogledu dijela poljoprivrednog zemljišta koje je navedeno u apelantovom zahtjevu za dodjelu podsticaja i za koje apelant tvrdi da ima zaključen ugovor o zakupu sa ZZ „Ratar“. Apelacioni sud je naglasio da je navedenom odlukom propisano i da će Gradonačelnik Brčko distrikta BiH zaključiti pojedinačne ugovore o zakupu sa zakupcima iz te odluke i to na rok do godine dana počevši od davanja saglasnosti, dakle do 27. marta 2014. godine. S obzirom na navedeno, Apelacioni sud je konstatovao da nakon što je utvrđeno da je Brčko distrikt BiH vlasnik predmetnog zemljišta i nakon donošenja navedene odluke Skupštine Brčko distrikta BiH, apelant je kao zakupac mogao biti u zakupodavnom odnosu samo sa Brčko distriktom kao vlasnikom tog zemljišta i to u periodu do 27. marta 2014. godine, do kojeg roka je skupštinskom odlukom određeno da će se zaključiti ugovor o zakupu sa apelantom. Apelacioni sud je zaključio da kako apelant istrajava na tvrdnji da je u zakupodavnom odnosu sa ZZ „Ratar“ i poziva se na ugovor o zakupu od 30. oktobra 2003. godine, aneks tog ugovora i sporazum zaključen sa ZZ „Ratar“, bez dostavljanja dokaza da je za 2015. godinu (za koju zahtjeva dodjelu podsticajnih sredstava) zaključio ugovor o zakupu predmetnog zemljišta sa Brčko distriktom kao vlasnikom zemljišta (koji nakon navedene skupštinske odluke jedini i može zaključiti ugovor o zakupu predmetnog zemljišta), to su po ocjeni Apelacionog suda organi uprave u konačnici pravilno zaključili da apelant nije dostavio dokaz o pravu korištenja zemljišta za koje traži dodjelu podsticaja, što je bio dužan prema odredbi člana 9. stav 1. tačka a) alineja 5) Pravilnika.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant obrazlaže, u suštini, da je u odluci koju je osporio, kao i u toku predmetnog upravnog postupka, pogrešno utvrđena odlučna činjenica da apelant nije dostavio dokaz o pravu korištenja zemljišta za koje traži dodjelu podsticaja a u smislu odredbe člana 9. stav 1. tačka a) alineja 5) Pravilnika.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Apelacioni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima (kojima je ukazivao na to da dostavljeni ugovor o zakupu sa ZZ „Ratar“, te aneks tog ugovora i sporazum predstavlja valjan dokaz o pravu korištenja predmetnog zemljišta,), u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-646/17 (ZZ "Brka" Brčko) | Sudska praksa | Aktio