Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-714/17 (M. M., S. M., T. S., B. S., B. M., L. O., D. K., D. K., M. K., V. M., N. B., B. O., S. M., svi iz Fojnice i A. L. iz Sarajeva)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Smetanje posjeda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-714/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-714/17, rješavajući apelaciju Milke Miličević i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Milka Miličević, Sumbulka Miličević, Tihomir Stanić, Branko Stanić, Anto Lovrić, Branimir Miličević, Ljuban Oroz, Drago Knežević, Dragana Kapetanović, Marko Kapetanović, Viktor Miletić, Nikica Bošnjak, Božana Oroz i Suzana Miličević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 021100 16 Gž 2 od 22. decembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milka Miličević, Sumbulka Miličević, Tihomir Stanić, Branko Stanić, Branimir Miličević, Ljuban Oroz, Drago Knežević, Dragana Kapetanović, Marko Kapetanović, Viktor Miletić, Nikica Bošnjak, Božana Oroz, Suzana Miličević, svi iz Fojnice i Anto Lovrić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Bruno Božić, advokat iz Travnika, podnijeli su 20. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 P 021100 16 Gž 2 od 22. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, utvrđeno je da su apelanti omeli tužitelja u zakonitom i mirnom posjedu (na način bliže opisan u izreci prvostepenog rješenja).

2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da prema odredbi člana 83. stav 1. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nisu od uticaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika. Kantonalni sud je dalje naveo da prema odredbi člana 425. Zakona o parničnom postupku raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da su apelanti učinili smetanje posjeda, opisano u dispozitivu prvostepenog rješenje, polazeći od nespornih činjenica da su se 22. oktobra 2012. godine građani okupljali i protestovali zbog izvođenja radova na izgradnji Mini hidroelektrane (u daljnjem tekstu: MHE) na dva mjesta. Kantonalni sud je ocijenio da je pravilan zaključak prvostepenog suda da sudjelovanje u grupi građana koji protestuju zbog radova koje vrše radnici tužioca, jeste čin smetanja posjeda, jer su okupljeni građani na taj način onemogućili rad tužioca, te time uznemiravali posjed tužioca. Naime, Kantonalni sud je pojasnio da su radnici tužioca, zbog okupljenih građana, bili spriječeni obavljati radove, da to proizlazi iz iskaza svjedoka A. S., J. Č. i Dž. Z. prema kojima su okupljeni građani blokirali određenu prometnicu i nisu dopuštali radnicima tužioca da sa vozilima i radnom mašinom dođu do gradilišta gdje se izvode radovi na izgradnji MHE. Kantonalni sud je naglasio da su ti svjedoci kao službene osobe PS Fojnica bili prisutni na licu mjesta i poduzimali konkretne službene radnje radi rješavanja nastale situacije, odnosno deblokade prometnice i uspostave normalnog prometa i o svemu sačinili službene zabilješke, pa i evidentirali osobe protestanata koji se nalazili na licu mjesta. Kantonalni sud je istakao da kad se tome doda da i prema službenim zabilješkama PS Fojnica stoji da su okupljeni građani u mjestu Bilići stali ispred vozila kombi transporter kojim je upravljao uposlenik firme Famus gradnja, nedozvoljavajući istom da prođe i udarajući rukama po autu da se vrati, da su okupljeni građani u rukama imali štapove dužine oko jedan metar, a na prometnicu su postavili popriječno dva vozila izjavivši da nedozvoljavaju prolazak vozilima i radnicima na izgradnji MHE. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da su na drugoj blokiranoj tački svojim tijelima, kao i na prometnici poprečno postavljenim vozilom, onemogućili prolazak teretnom motornom vozilu koje je na prikolici prevozilo radnu mašinu bager, kao i vozilima sa zaštitarima, te da po riječima okupljenih ne dozvoljavaju pokušaj istovara radne mašine, da se tada utoliko više potvrđuje prednji zaključak suda da su apelanti (svojim učešćem u protesnim skupovima građana) počinili radnju smetanja posjeda. Kantonalni sud je zaključio da je zbog toga prvostepeni sud sudjelovanje u skupini građana, koji postupaju na naprijed opisani način, pravilno ocijenio činom uznemiravanja posjeda, a posljedica toga bila je odustanak radnika tužioca od daljnjeg izvođenja radova, jer se i teretno motorno vozilo sa radnom mašinom uz pratnju policije vratilo u smjeru Fojnice.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da su sudovi u konkretnom postupku nepravilno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje što je dovelo do pogrešne primjene zakona na štetu apelanata.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, te da apelanti ne navode kršenje bilo kojeg elementa prava na pravično suđenje kako je garantovano članom 6. stav 1. Evropske konvencije, osim što su nezadovoljni osporenim odlukama. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-714/17 (M. M., S. M., T. S., B. S., B. M… | Sudska praksa | Aktio