Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2433/17 (Univerzitet u Istočnom Sarajevu)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2433/17

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. septembra 20127. godine, u predmetu broj AP-2433/17, rješavajući zahtjev Univerziteta u Istočnom Sarajevu, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Univerziteta u Istočnom Sarajevu za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Univerzitet u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZAK Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić iz Sarajeva, podnio je 15. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 020839 16 U od 1. juna 2017. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru „kojom će se privremeno odložiti izvršenje pravosnažnog upravnog akta Ureda za razmatranje žalbi broj UP2-01-07.1-2069- 11/13 od 30. decembra 2015. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji“.

2. Rješenjem Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) broj: UP2-01-07.1-2069-11/13 od 30. decembra 2015. godine, usvojen je zahtjev za naknadu štete postavljen u vezi postupka javne nabavke radova na izgradnji novog objekta Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, podnosioca zahtjeva „Građenje“ d.o.o. Pale (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) u iznosu od 417.866,66 KM, te obavezan apelant da podnosiocu zahtjeva nadoknadi navedeni novčani iznos.

3. Odlučujući u upravnom sporu po apelantovoj tužbi protiv rješenja tuženog od 30. decembra 2015. godine, Sud BiH je donio presudu broj S1 3 U 020839 16 U od 1. juna 2017. godine kojom je apelantova tužba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je ispitao pravilnost i zakonitost osporenig rješenja u skladu sa odredbama člana 35. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) iz stanja spisa proizilazi da je apelant raspisao tender za javnu nabavku radova na izgradnji novog objekta Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu, te da je odlukom apelanta od 21. jula 2010. godine kao najpovoljnija izabrana ponuda ponuđača „Marvel“ d.o.o. Istočno Sarajevo na koju odluku je podnosilac zahtjeva uložio prigovor. Nadalje, Sud BiH je naveo hronologiju predmetnog postupka (pobliže opisana na str. 2. i 3. osporene presude– podnosilac zahtjeva u više navrata izjavljivao prigovore i podnosio žalbe protiv odluka apelanta i tuženog), da bi tuženi u skladu sa odredbama člana 52. Zakonna o javnim nabavkama, 30. decembra 2015. godine donio osporeno rješenje kojim je usvojen zahtjev podnosioca za naknadu štete u iznosu pobliže preciziranom u izreci rješenja.

4. S tim u vezi, Sud BiH je ukazao da je odredbama člana 52. stav 4. Zakona o javnim nabavkama propisano da ukoliko je došlo do zaključenja ugovora o javnoj nabavci, te ukoliko smatra da je odluka ili radnja ugovornog organa narušila bilo koju obavezu iz ovog zakona, Ured za razmatranje žalbi ovlašten je da: a) sačiniti izjavu u vezi s pravnim pravilima ili principima koji se odnose na predmet žalbe i b) dodijeliti naknadu štete žalbeniku, koji je kao ponuđač, zbog počinjene povrede ovog zakona, pretrpio gubitak ili štetu. Sud BiH je naveo da se na osnovu odredaba stava 5. navedenog člana visina štete ograničava do iznosa troškova pripreme ponude ili do 10% ponuđačeve ponuđene cijene, zavisno koji je od dva iznosa veći. Nadalje, Sud BiH je istakao da je cilj Zakona o javnim nabavkama uspostavljanje sistema javnih nabavki, koji će omogućiti najefikasniji način korištenja javnih sredstava i osigurati aktivnu i pravičnu konkurenciju među potencijalnim dobavljačima. Takođe, Sud BiH je istakao da su osnovni principi u provođenju Zakona o javnim nabavkama jednak tretman, nediskriminacija i transparentnost postupka javne nabavke, što podrazumijeva da se učesnici postupka javnih nabavki tretiraju na isti način u svim fazama postupka, dostupnost svih relevantnih informacija za sve zainteresovane strane, te zabranu diskriminacije po bilo kom osnovu. S tim u vezi, Sud BiH je zaključio da je u konkretnom slučaju na osnovu stanja spisa, javna nabavka nesporno provedena, suprotno osnovnim načelima i principima Zakona o javnim nabavkama, iz kog razloga je po mišljenju Suda BiH, tuženi pravilno postupio kada je u provedenom postupku, utvrdio kršenje pravnih pravila i principa propisanih odredbama Zakona o javnim nabavkama, kao i pravila i principa propisanih Zakonom o upravnom postupku. Pri tom, Sud BiH je obrazložio se visina štete utvrđuje na način određen odredbama člana 52. stav 5. Zakona o javnim nabavkama - iznos troškova pripreme ponude ili u procentualnom iznosu do 10% ponuđačeve cijene, te da ponuđač ima pravo zahtijevati jedan od ova dva iznosa. Stim u vezi sud je ukazao da kod procjene i dokazivanja ove vrste štete, nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obligacionim odnosima, odnosno odredaba Zakona o parničnom postupku, iz razloga što njen osnov i visina zavise od dva parametra: da je u postupku javne nabavke došlo do povrede pravila i principa postupka javne nabavke i drugi je visina ponude, odnosno troškovi pripreme ponude.

5. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je zaključio da je u konkretnom slučaju tuženi prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu štete, proveo postupak utvrđivanja osnova za štetu, pri čemu je pravilno postupio kada je utvrdio osnov za štetu u iznosu od 10% ponuđene cijene. Time je po ocijeni Suda BiH tuženi pravilno odlučio o zahtjevu podnosioca jer je prema stanju u spisu, podnosilac zahtjeva pretrpio štetu zbog počinjene povrede zakona. Pri tom Sud BiH je naveo da odluka tuženog sadrži jasno i konkretno obrazloženje u čemu se ogleda pretrpljena šteta, te je s tim u vezi zaključio da nisu osnovani apelantovi tužbeni navodi u pogledu pravnog osnova za naknadu štete.

6. Pored navedenog, Sud BiH je iukazao da je Direktivom broj: 92/13 EEZ propisano da će se u slučaju podnošenja zahtjeva za naknadu štete koja predstavlja troškove ponude ili učestvovanja u postupku dodjele, od lica koje podnosi zahtjev, tražiti da samo dokaže da je došlo do povrede prava Zajednice u oblasti nabavki ili nacionalnih propisa kojima se to pravo implementira, kao i to da bi lice imalo realnu šansu da dobije ugovor i da je povreda negativno uticala na tu šansu. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da je kršenje pravnih pravila i principa Zakona o javnim nabavkama od strane ugovornog organa, podnosiocu zahtjeva onemogućeno ravnopravno da učestvuje u postupku javne nabavke, koja povreda je negativno uticala na njegovu realnu šansu da dobije ugovor, čime su ispunjeni uslovi za naknadu štete, propisani Zakonom o javnim nabavkama i Direktivom broj: 92/13 EEZ. Najzad, Sud BiH je ukazao da je pogrešan apelantov navod u kojem je istakao da je visina naknade štete određena paušalno, iz razloga što se u predmetnoj pravnoj stvari radi o naknadi štete po osnovu Zakona o javnim nabavkama, te da je u pitanju odšteta koja ima paušalni i penalni karakter i koja treba da djeluje represivno u smislu odvraćanja kršenja odredaba Zakona o javnim nabavkama.

7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je u tužbi podnesenoj Sudu BiH zatražio da taj sud održi usmenu raspravu u smislu odredaba člana 29. st. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, ali da Sud BiH nije održao usmenu raspravu, niti je obrazložio zašto to nije učinio. Apelant dalje navodi da je sporna tvrdnja Suda BiH da se radi o šteti koja ima paušalni i penalni karakter koja treba da djeluje represivno, budući da šteta kao izvor obligacije kroz istoriju obligacionih odnosa, niti u savremenim propisima koji regulišu obligacione odnose, nije imala takav karakter i ulogu. Takođe, apelant navodi da je u trenutku zaključenja ugovora o nabavci radova sa odabranim ponuđačem postupao u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, te da nije bilo protivpravnog postupanja od strane apelanta, kao jednog od uslova za postojanje odgovornosti za štetu.

8. U vezi s zahtjevom za donošenje privremene mjere u apelaciji se navodi da takav zahtjev proizilazi iz činjenice „da apelant ne raspolaže bilo kakvim rezervnim finansijskim sredstvima nego da su sva sredstva koja ima na svojim računima namijenjena u precizno određene svrhe, pa bi isplata dosuđenog iznosa na ime naknade štete, ozbiljno dovela u pitanje funkcionisanje ove ustanove. To praktično znači da bi dio profesorskog kadra ali i administrativnog osoblja ostao bez plate, da bi obrazovni proces u smislu neophodnih obrazovnih pomagala, sredstava za rad i slično, bio doveden u pitanje te da ne bi mogli biti plaćeni materijalni redovni troškovi npr. električna energija, grijanje, telefoni i slično“. Apelant zbog svega navedenog traži da „Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će privremeno odložiti izvršenje pravosnžnog upravnog akta URŽ-a broj UP2-01 -07.1-2069-11/13 od 30. decembra 2015. godine, do donošenja konačne odluke o apelaciji“.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Ustavni sud podsjeća da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere u suštini zasnovao na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji, što u okolnostima konkretnog slučaja ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo postupanje nadležnog organa uprave po odluci koja je pravosnažna i izvršna.

12. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove u kontekstu navoda iz zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelant osim navoda koji se tiču merituma spora, a koje Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost određivanja privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan jer u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje odredba člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2433/17 (Univerzitet u Istočnom… | Sudska praksa | Aktio