Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2834/17 (Z. B., M. B., M. H., N. P., M. K., E. H., S. D., A. P., I. B., E. S., L. D., J. K., Z. L. i A. K.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Kolektivni ugovor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2834/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-2834/17, rješavajući apelacije Zinete Bajrić i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zineta Bajrić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 191178 15 Rev od 21. aprila 2017. godine;

Mirsada Bašić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187246 13 Rsž od 10. maja 2017. godine;

Meliha Halimanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191413 13 Rsž od 25. aprila 2017. godine;

Nermina Planinčić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu 65 0 Rs 179697 13 Rsž od 17. aprila 2017. godine;

Mediha Kabulović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu 65 0 Rs 210796 13 Rsž od 25. aprila 2017. godine;

Emira Hadžidervišagić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210821 13 Rsž od 28. aprila 2017. godine;

Sanja Duraković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu 65 0 Rs 259649 13 Rsž od 27. aprila 2017. godine;

Amela Prnjavorac protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu 65 0 Rs 259676 13 Rsž od 25. aprila 2017. godine;

Ismet Bibić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu 65 0 Rs 224421 13 Rsž od 18. aprila 2017. godine;

Elmaz Selmanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu 65 0 Rs 196155 13 Rsž od 26. aprila 2017. godine;

Lejla Dupovac protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195301 15 Rev od 6. aprila 2017.

godine;

Jasmina Kazija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 232990 13 Rsž od 28. aprila 2017. godine;

Zuma Ledenko protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195440 13 Rsž od 8. maja 2017. godine i Amra Koro protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195343 13 Rsž od 9. maja 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2834/17

1. Zineta Bajrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tarčina, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 191178 15 Rev od 21. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU OŠ „Hilmi Ef. Šarić“ Tarčin) da joj isplati razliku plaće, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za godišnji odmor, te da na ime apelantice uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

2. AP-2840/17

2. Mirsada Bašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187246 13 Rsž od 10. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU OŠ „Treća osnovna škola“ Ilidža) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za godišnji odmor, razliku naknade za jubilarnu nagradu, te obračun i isplatu obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

3. AP-2841/17

3. Meliha Halimanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191413 13 Rsž od 25. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Treća osnovna škola“ Ilidža) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za godišnji odmor, razliku naknade za jubilarnu nagradu, te uplati i obračuna razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

4. AP-2842/17

4. Nermina Planinčić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 179697 13 Rsž od 17. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hrasno“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za godišnji odmor, te uplati i obračuna razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

5. AP-2843/17

5. Mediha Kabulović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pazarića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210796 13 Rsž od 25. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „9. maj“ Hadžići) da joj isplati razliku plaća, naknadu za minuli rad, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, razliku naknade za ishranu u toku rada, uz uplatu razlike doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

6. AP-2845/17

6. Emira Hadžidervišagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210821 13 Rsž od 28. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, razliku naknade za ishranu, uz uplatu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

7. AP-2846/17

7. Sanja Duraković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 259649 13 Rsž od 27. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba tužene (JU O.Š. „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća), preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena na isplatu razlike naknade za ishranu tokom rada (stav 1. izreke) i u odluci o troškovima postupka (stav 3. izreke) u odnosu na visinu dosuđenih iznosa, dok je apelantičin žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda (stav 2. izreke) u dijelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, isplatu posebnog dodatka za otežane uslove rada, isplatu jubilarne nagrade, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, uz uplatu razlike doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

8. AP-2847/17

8. Amela Prnjavorac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 259676 13 Rsž od 25. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba tužene (JU O.Š. „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća), pa je djelimično preinačena prvostepena presuda tako što je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa na ime naknade za ishranu, dok je apelantičina žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tuženi zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati naknadu razlike plate sa naknadom za minuli rad, dodatka za otežane uslove rada, regres i naknadu jubilarne nagrade, te uplatu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

9. AP-2853/17

9. Ismet Bibić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajevo, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 224421 13 Rsž od 18. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelimično je uvažena žalba apelanta i prvostepena presuda je prenačena u pogledu odluke o troškova parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu apelantova žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda, između ostalog, u dijelu kojim je odbijen apelantov tužbeni zhatjev kojim je tražio da se obaveža tužena (JU „Hašim Spahić“ Ilijaš) da mu isplati razliku plaće sa dodatkom za minuli rad, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, te razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

10. AP-2854/17

10. Elmaz Selmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajevo, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 196155 13 Rsž od 26. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba tužene (JU O.Š. „6. mart“ Hadžići) i prvostepena presuda je prenačena tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu za razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, po osnovu jubilarne nagrade, naknadu za korištenje godišnjeg odmora, te naknadu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

11. AP-2861/17

11. Lejla Dupovac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajevo, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195301 15 Rev od 6. aprila 2017. godine, U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „6. mart“ Hadžići) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, naknadu za ishranu u toku rada, naknadu za korištenje godišnjeg odmora, da na ime apelantice uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, te naknadu razlike jubilarne nagrade, kao i posebnog dodatka za otežane uslove rada, sve to za određene vremenske periode.

12. AP-2863/17

12. Jasmina Kazija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 232990 13 Rsž od 28. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Edhem Mulabdić“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, naknadu za ishranu, uz obračun i isplatu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode uz nadoknadu troškova postupka.

13. AP-2864/17

13. Zuma Ledenko (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195440 13 Rsž od 8. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Kovačići“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, naknadu za ishranu, uz obračun i isplatu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

14. AP-2865/17

14. Amra Koro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195343 13 Rsž od 9. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „6. mart“ Hadžići) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, naknadu za korištenje godišnjeg odmora-regres, naknadu za ishranu, uz obračun i isplatu doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. Spajanje predmeta

15. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2834/17.

16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

17. U obrazloženjima osporenih odluka je navedeno, između ostalog, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: GKU), na osnovu kojeg apelanti temelje svoje zahtjeve i čija je primjena sporna u konkretnim slučajevima, zaključen između Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika i Federalnog ministarstva obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika poslodavca. Nadalje je navedeno da apelanti nisu dokazali da su GKU, kao potpisnici pristupili ovlašteni predstavnici nadležnog kantonalnog ministarstva i Granskog Sindikata Kantona Sarajevo, u skladu sa odredbama člana 71. GKU kojima je propisano da ovom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih kantonalnih ministarstava i granskog sindikata kantona, odnosno u skladu odredbama člana 115. Zakona o radu kojima je propisano da je kolektivni ugovor obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje mu naknadno pristupe. Takođe, u obrazloženjima pojedinih osporenih odluka je navedeno da nisu osnovane tvrdnje apelanata da su odredbe GKU samim objavljivanjem u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine obavezujuće za Kanton Sarajevo, pa samim tim i za tužene. Naime, u pojedinim osporenim odlukama je navedeno da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa je u skladu s tim kanton jedino ovlašten da za zaposlenike u organima državne službe kantona, javnih ustanova i drugih institucija, sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu pristupiti kao potpisnici i ovlašteni predstavnici na nivou kantona, na način što će Vlada kantona prihvatiti tekst usaglašenog, u konkretnom slučaju GKU, te odluku objaviti u Službenim novinama Kantona Sarajevo, u skladu sa odredbama člana 118. stav 1. i člana 119. Zakona o radu. Osim toga, u nekim osporenim odlukama je navedeno da u okolnostima kada apelanti nisu dokazali da su odredbe GKU primjenjive i za područje Kantona Sarajevo, da se ne mogu primijeniti odredbe člana 3. stav 3. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (primjena najpovoljnijeg prava), zbog čega su neosnovani suprotni prigovori apelanata.

Apelacioni navodi

18. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su u konkretnim slučajevima proizvoljno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu, odredbe GKU, Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o ministarstvima Kantona Sarajevo, Zakon o Vladi Kantona Sarajevo i Zakona o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

21. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

22. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3490/15 od 15. septembra 2016. godine i AP 723/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2834/17 (Z. B., M. B., M. H., N. P., M… | Sudska praksa | Aktio