Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2326/16 (MZ "Ovčarevo" Travnik)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2326/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-2326/16, rješavajući apelaciju MZ "Ovčarevo" Travnik, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio MZ "Ovčarevo" Travnik zbog dužine trajanja izvršenog postupka pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 051-0-Ip-06-000077, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. MZ "Ovčarevo" Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 1. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršenog postupka pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu Općinski sud) u predmetu broj 051-0-Ip-06-000077. Ustavni sud je 16. avgusta 2016. godine dostavio apelaciju na odgovor Općinskom sudu, koji je dostavio svoj odgovor 29. avgusta 2016. godine, te je Ustavni sud 4. aprila 2017. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi i dokaze za svoje navode iz odgovora na apelaciju, koje dokaze je Općinski sud dostavio 12. aprila 2017. godine. Ustavni sud je, 18. maja 2017. godine, dostavio apelantu na izjašnjenje navedeni odgovor Općinskog suda, na koji odgovor se apelant nije izjasnio.
2. U konkretnom slučaju, apelant je 28. aprila 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu, na osnovu rješenja u kojem je obavezan tuženi (Općinsko vijeće Općine Travnik-u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu isplati iznos od 802,00 KM na ime troškova spora.
3. Općinski sud je prihvatio apelantov prijedlog i donio rješenje o izvršenju, koje je postalo pravosnažno 26. juna 2006. godine, a kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa žiro računa izvršenika na račun apelantovog advokata (Ivana Grubešića).
4. Općinski sud je 8. avgusta 2006. godine dostavilo navedeno rješenje o izvršenju HVB Central Profit Banci d.d. Sarajevo, te je od banke zatraženo izjašnjenje 18. marta 2009. godine, na koje nije odgovoreno.
5. Općinski sud je ponovo 28. marta 2013. godine zatražio izjašnjenje od banke, na koje je UniCredit Bank d.d. Mostar, kao pravni slijednik Central Profit Banke d.d. Sarajevo, dostavila odgovor 15. aprila 2013. godine, u kojem je obavijestila sud da je 11. avgusta 2006. godine provedeno predmetno rješenje o izvršenju i to tako što su sa transakcijskog računa izvršenika prenesena sredstva na transakcijski račun punomoćnika apelanta, u iznosu od 1.159,00 KM na ime glavnog duga i troškova postupka.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi zbog dugog trajanja predmetnog postupka, te navodi da do dana podnošenja predmetne apelacije nije namirio troškove koji su mu dosuđeni rješenjem na osnovu kojeg je pokrenut predmetni izvršni postupak.
7. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da nije došlo do kršenja prava na suđenje, odnosno izvršenje presude u razumnom roku, jer je sud nakon obraćanja banci (u dva navrata), od banke obaviješten da je predmetno rješenje o izvršenju provedeno. Općinski sud je Ustavnom sudu dostavio i dokaze da je taj sud sproveo rješenje o izvršenju i da se apelant namirio 11. avgusta 2006. godine, kako je to već navedeno u dopisu banke od 15. aprila 2013. godine.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 051-0-Ip-06-000077. Nadalje, Ustavni sud uočava da je apelant 28. aprila 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, te da je Općinski sud prihvatio apelantov prijedlog i donio rješenje o izvršenju, koje je dostavljeno banci još 8. avgusta 2006. godine. Ustavni sud također uočava da je UniCredit Bank d.d. Mostar obavijestila Općinski sud, svojim dopisom od 15. aprila 2013. godine, da je predmetno rješenje o izvršenju provedeno još 11. avgusta 2006. godine. Dakle, u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu, predmetno rješenje o izvršenju je bilo sprovedeno i apelant je bio namiren još 11. avgusta 2006. godine. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da apelant nije osporio navode iz odgovora na apelaciju Općinskog suda, Ustavni sud ističe da apelant ne može biti žrtva kršenja prava na koje se poziva. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se apelant pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman