Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-757/17 (S. P. T.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-757/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-757/17, rješavajući apelaciju Svjetlane Pajić Tuzlančić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Svjetlana Pajić Tuzlančić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 004240 14 Uvp od 22. decembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Svjetlana Pajić Tuzlančić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 U 004240 14 Uvp od 22. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude, kojom je odbijena apelantičina tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju), kojim je odbijena apelantičina žalba podnesena protiv prvostepenog upravnog akta, kojim je između ostalog utvrđena obaveza plaćanja komunalne naknade za apelantičine nepokretnosti u određenom mjesečnom iznosu.

2. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da iz podataka spisa proizlazi da je prvostepeni organ donio rješenje kojim je apelantici utvrdio obavezu plaćanja komunalne naknade za određeni period i u određenom mjesečnom iznosu, za stambene i poslovne prostore precizno označene u izreci prvostepenog rješenja. Vrhovni sud je istakao da je način obračuna komunalne naknade naveden u tabelarnom prikazu u dispozitivu rješenja, iz kojeg proizlazi da je apelantici određena komunalna naknada kao vlasniku i suvlasniku određenih nekretnina (bliže opisanih u osporenoj odluci). Vrhovni sud je ukazao da je visina naknade obračunata prema površini za obračun navedenoj u tabeli, a prema članu 4. Odluke o komunalnoj naknadi, kojim je propisano da se visina komunalne naknade utvrđuje prema jedinici izgrađene korisne površine stambenog, poslovnog i drugog prostora, u zavisnosti od građevinske zone u kojoj se objekat nalazi i stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i da za jedan mjesec iznosi za stambene objekte u prvoj zoni 0,048 KM/m2, a za poslovne objekte u prvoj zoni 0,19 KM/m2. Vrhovni sud je konstatovao da tačnost tih podataka apelantica nije osporila u tužbi, a niti u zahtjevu. Vrhovni sud je ukazao da je prema članu 21. stav 1. pod a) Zakona o komunalnim djelatnostima (u daljnjem tekstu: Zakon), sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti, zajedničke komunalne potrošnje se obezbjeđuje iz budžeta jedinice lokalne samouprave po osnovu prihoda ostvarenih iz komunalne naknade. Vrhovni sud je dalje naveo da saglasno članu 22. stav 1. i 2. navedenog Zakona, skupština jedince lokalne samouprave u skladu sa tim zakonom, propisuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, te se tom odlukom kojom se uvodi obaveza plaćanja komunalne naknade, određuju osnovi i mjerila kojima se utvrđuje visina naknade zavisno od stepena opremljenosti naselja komunalnim objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i kvaliteta i standarda komunalnih proizvoda ili usluga. Vrhovni sud je ocijenio da apelantičini navodi da se komunalna naknada ne može odrediti po osnovu kvadrature objekta nisu osnovani, jer je članom 23. Zakona propisano da se komunalna naknada određuje prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni, poslovni, pomoćni prostor i objekte društvenog standarda. Vrhovni sud je istakao da je pitanje obveznika naknade, regulisano članom 24. Zakona, kojim je propisano da su obveznici naknade iz člana 23. Zakona vlasnici stambenog, poslovnog ili drugog prostora, nosioci stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog prostora, odnosno fizička i pravna lica koji su korisnici objekata i uređenja zajedničke komunalne potrošnje. Vrhovni sud je naveo da je primjenom člana 24. Zakona, ocijenio da su neosnovani navodi da je apelantica, nezakonito obavezana da plaća komunalnu naknadu, odnosno da je komunalna naknada zamijenjena za rentu koja je proglašena neustavnom. Vrhovni sud je pojasnio da to ne proizlazi iz izreke rješenja kojim je ukinuto prethodno rješenje iz 2008. godine. Vrhovni sud je naglasio da okolnost da je obavezana da plati dug od 98 KM nije uticala na pravilnost odlučivanja, jer je kao nosilac vlasničkih prava na objektima označenim u prvostepenom rješenju, obavezana na plaćanje po starom rješenju na ime komunalne naknade. Vrhovni sud je istakao da je apelantica u zahtjevu prigovorila da je rješenje nezakonito, ali da nije dostavila dokaz da je stari dug na ime komunalne naknade izmirila. Vrhovni sud je ocijenio da su bez osnova i prigovori da se iz rješenja ne vide osnovi i mjerila iz odluke, jer to ne proizlazi iz rješenja u kojem su precizno navedeni elementi na osnovu kojih je određena komunalna naknada, a kako je odluka o komunalnoj naknadi objavljena u „Službeni glasnik opštine Bijeljina", apelantica je mogla biti upoznata sa sadržajem iste. Vrhovni sud je naglasio da nisu od značaja za odlučivanje apelantičini prigovori da je po identičnoj tužbi koja se odnosi na identičan akt, nižestepeni sud po tužbi apelantičine sestre drugačije odlučio, jer odluke nižestepenih sudova ne obavezuju Vrhovni sud, te da Vrhovni sud ne obavezuje niti odluka Ustavnog suda broj AP 1076/09 koja je donesena protiv odluke Vrhovnog suda Federacije BiH, jer se odnosi na drugačiju pravnu situaciju i na drugi predmet.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te iznosi da je u identičnoj situaciji Okružni sud u Bijeljini, u predmetu po tužbi apelantičine sestre, donio potpuno suprotnu odluku. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), koje navode je zasnovala na istim tvrdnjama.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Ovo osobito imajući u vidu da apelantica u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude, a koje navode je razmotrio Vrhovni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-757/17 (S. P. T.) | Sudska praksa | Aktio